Kvarner je čudan prostor i ne baš ugodan ako nekoga tko ovdje nije naučen biti zadesi ružno vrijeme, posebno ako je na moru. I samo ime Kvarner kada se pučki sagleda njegova etimologija ne budi u čovjeku baš dobre konotacije, može označavati i crni kvadrat, no u latinskom ono je mare quaternarium, odnosno more sastavljeno od četiriju dijelova, čvorište četiri važna plovidbena pravca; sjeverno prema Rijeci, istočno prema Senju, južno prema Zadru i zapadno prema Veneciji i Ravenni. Prostor je to poznat i naseljen još u antičko vrijeme. U razdoblju Rima značajne luke bile su Senia (Senj) i Flanona (Plomin), u srednjem vijeku Osor, Krk, Rab i Senj, a kasnije se u 18 stoljeću pored Senja upisala i naša Rijeka. U antici ovaj prostor nazivao se Sinus Flanaticus Tako su rimski pisci i kartografi prema glavnom lučkom centru Flanoni (današnji Plomin) nazivali dio Jadranskoga mora između Istre i Cresa.
Kvarner osim po naglim olujnim burama i jugu ne razlikuje se od drugih morskih prostora, odnosno ima što za ispričati. Posjeduje kao i drugi svoje tajne, priče, mitove i legende. Kvarnerske priče i legende nisu poput onih što su dolazile i kolale cestom što je iz unutrašnjosti preko Kranjske vodila do mora u Rijeku i na ovaj prostor. Kvarnerske priče nisu natopljene krvavim prizorima, maglom, vlagom i mirisom šuma kao one iz germanskih priča braće Grimm. Nema tu trolova, gnomova, ogra, čarobnjaka, nema ni divova ni letećih spodoba koje po noći lete na čudnim predmetima, u gluho doba ulaze kroz prozore, otimaju djecu ili isisavaju iz ljudi život. Kvarnerski narativ je onaj mediteranski, dakle brodovi, more, oluje i vjetrovi, morske nemani, hobotnice, delfini i drugi stvorovi mora i podmorja. Kvarnerske priče ili štorije slagali su stari i iskusni pomorci dok su sjedili u kakvoj oštariji i kratili vrijeme za kratkih zimskih dana i dugih večeri. Međusobno razgovarali, prisjećali se zgoda na svojim viaggima po svijetu i tim pričama uveseljavali mlade i djecu ili sve prisutne u krčmi. Tako postoji i štorija o vješcu i šijunu (morskoj pijavici). Prema pomorcima nju izaziva vještac. Kazuju da u svakom šijunu jest i jedan štrigun. Takav vještac izaziva morske kovitlace i usmjerava ih na ljude. Vještac je zla spodoba, stoji uvijek u sredini šijuna, a ondje se postavio jer je u sredini mirno. Stari pomorci nazivaju to oko. Jedna priča o šijunu i štrigunu govori o dva Bračanina što su se susreli kod Lošinja. Jedan je bio na brodu, a drugi vještac u šijunu. Bračanin s broda bacio je svoj nož u šijun i vješcu izbio oko. Kad su se ponovo susreli na Braču ovaj s izbijenim okom vratio je nož uz upozorenje da ovaj što je bacio nož više nikad ne stupi nogom na brod ili bilo kakvu drugu plovilicu. Pogađate da vlasnik noža nije poslušao upozorenje i jednom je zgodom isplovio na mirno more. Od jednom stvorio se šijun i odnio sa sobom nesretnog Bračanina i njegovo plovilo. Druga priča o šijunu veže se uz jedan jedrenjak imenom Urin. Jedrenjak je dobio ime po mjestu i uvali koja danas nosi ime Urinj (ono je naknadno dodano jer je Urin ipak provokativno ime). Taj je jedrenjak na italskoj obali Jadrana kod jedne punte naletio na šijun. Mornari su se smeli jer znali su što znači uletjeti u morsku pijavicu. Ipak jedan od njih se brzo snašao, izvadio nož iz svojih crnih korica i njime na razmu urezao Pentagram ili Salamunovo slovo na onoj strani boka broda gdje se pojavio šijun te zatim zabio nož u samu sredinu Salamunova slova. Šijun se odmah počeo raspadati, a jedrenjak se spasio. Postala je praksa snažno povezana s pomorskim praznovjerjem da urezivanje takva znaka nožem u jarbol, dršku kormila ili na brodsku ogradu štiti jedrenjak od šijuna. To se imalo činiti tek kad bi se šijun vidio. Jedan krak Salamunova slova trebao je biti točno usmjeren u pravcu sredine morske pijavice jer u suprotnom obrana od vješca u šijunu ne bi bila djelotvorna.
Istaknuta fotografija: Vremenska prognoza (vremenskaprognoza.hr)
#Kvarner #Kvarnerske legende #more #Šijun #Štrigun
