U subotu, 22. srpnja, u lovranskoj Galeriji Laurus, u 20 sati, otvara se izložba Vidljivo / nevidljivo na kojoj će biti predstavljeni recentni radovi Daniela Kovača i Predraga Todorovića.
Kovač izlaže novije radove izvedene u raznim limovima, koji osim formalnog, kiparskog aspekta, imaju naglašenu i teksturalnost i slikarsku obradu površine, te ih možemo nazvati objektima.
Todorović izlaže nekoliko radove iz novijeg ciklusa, Zidovi.
Ove slike-reljefi, imaju također naglašenu teksturalnost, pa možemo reći da su se autori za ovu izložbu teksturalno harmonizirali. Naravno, svaki je i nadalje zadržao svoj specifičan senzibilitet u odnosu na sadržaj pa je shodno tome birao i promišljao svoje likovne postupke.
Kovač djeluje raznim kiselinama i grafičkim metjeom na skrojene forme, dok Todorović odljeva zatečene ili slučajno nanešene tragove kretanja na na najlonu, na podu ateljea. Tako dobivene slike-reljefe koji su zapravo zrcaljenje i otisak objektivne realnosti, nasumično reže i formatira dok su još licem okrenute prema podu, ne želeći svjesno (naučeno, uvjetovano) sudjelovati u komponiranju rada.
Možemo reći da je u oba slučaja u pitanju čisti koncept kojem zapravo bogata i zanimljiva teksturalnost služi da uvuče u dublje poimanje složenosti realnosti i percepcije,…
Daniel Kovač
Slijedeći fokus i interes prosječnog suvremenika balkanskih i predbalkanskih staništa, doći ćemo prije ili kasnije do njemu prevažnog pitanja: da li je bitnija konfiguracija unutar nečijih gaća, ili ona njegovih moralnih načela? Bolje rečeno, imamo li pravo lomiti drugoga zbog neslaganja oko efemernog, a u isto vrijeme zanemariti bogomdano kao što su poštenje, iskrenost, odanost, nepokolebljivost, istinoljubivost i radišnost?
Šteta koju time činimo pljuvačka je na sve žrtve pale uz barjak prosvjetiteljstva, a Gaće kao simbol postaju željezni štit/zavjesa, zadnja ili prva linija fronte na kojoj se brani ljudsko dostojanstvo. Vrijednosti nekad vidljive i važne, nevidljive postadoše, a svo sitnodušje vidljivim.
Predrag Todorović
Eksteritorijalni prikaz koji asocira na pejzaž/površinu daleke planete ili pustinjske beskraje prašnjavo kamene teksture zapravo je nastao kao slučajni otisak segmenta prljavog poda u intimi vlastitog podruma. Ono nevidljivo, bolje rečeno, što pokušava biti neprimijećeno, poput ostataka smeća na podu, i ožiljaka osobnog radnog prostora, otiskom i premještanjem na platno i vertikalni zid postaje neka nova itekako opipljiva i vidljiva stvarnost koju svatko od promatrača pokušava smjestiti u svoj iskustveni realitet.
