Svi smo zanijemili nakon tragedije u Zagrebu koja se dogodila u petak. Puni osjećaja tuge, ljutnje, bijesa na sustav, preplavljivali smo medije neukroćenim emocijama koje su tek donekle verbalizirane u lavinu koja će se tek obrušiti na Vladu. Mi koji smo se zatekli u večernjim satima u Galeriji O.K., promatrali smo naše osjećaje u crtežima koji su se izmjenjivali na zidu dok je Danijel Jaška pozivao na promatranje svega onoga što je iscrtavao u formi dnevnika od 2013. godine. Uz umjetnika, knjigu „Crno-bijeli dnevnik“ predstavio je i urednik Tevž Logar.
„Riječ je o prostoru, o točki, o sociologiji, o angažiranim temama, narodnoj umjetnosti, erotici, pornografiji i tako dalje. Crteži su urađeni u intimi nekog prostora koji su eto, došli do publike, ne bi imalo smisla da ostanu neviđeni. Onda bi to bila samo masturbacija bez kontakta“ izjavio je umjetnik Jaška.
Riječ je o pojmovima koje u formi crteža lako prepoznajemo, primjenjivi su na sve prostore i sva vremena, prošlost, sadašnjost i budućnost. Jaškini iskreni i neposredni crteži uglavnom progovaraju o njegovu intimnom životnom prostoru, propituju nesiguran status umjetnika, produkcijske uvjete, dotiču se iskustava vezanih uz dom i obitelj te uz nestabilnost uzrokovanu nametnutim društvenim okolnostima na koje pojedinac ne može utjecati. Vrlo je jasno da ovaj gorko-slatki niz crteža, „crno-bijeli dnevnik“, u svakoj gesti stvara napetost koja se proteže između dva suprotstavljena pola, između crnog i bijelog, tame i svjetla, zadovoljstva i boli, ljepote i ružnoće, dok u istom dahu daje vrlo precizna umjetnikova promišljanja o našoj svakodnevici. To ga čini mostom između individualnoga i kolektivnoga ljudskog iskustva, dajući publici osjećaj zajedničkog razumijevanja, promišljanja i osjećanja. Velika posjećenost i velika angažiranost publike dokazuje prepoznavanje same ideje i svega što je dovelo do realizacije. Intimni dnevnici kao umjetnički oblik nisu novitet, no njihova univerzalnost i neposrednost uvijek iznova ostavljaju snažan dojam na publiku. Suvremeni umjetnici diljem svijeta poput Sophie Calle, Tracey Emin ili Davida Wojnarowicza koristili su motive iz vlastitih života i unutarnjih previranja kako bi prenijeli iskustva koja se dotiču i pojedinačnih i zajedničkih ljudskih tema.
„Neću se vraćati ni do papirusa, ni do iluminiranih rukopisa iz srednjeg vijeka, ali bih se vratio možda u početak dvadesetog stoljeća, u brojne povijesne avangarde kada je knjiga postala umjetnički medij. Ona je zbog svoje prirode, mogućnosti distribucije i razmjene ušla u taj kanon umjetnosti. Jaškin dnevnik je knjiga umjetnika koja više ide u smjeru umjetničkog objekta“ izjavio je urednik Logar.
Danijel Jaška rođen je 1980. u Zagrebu. Maturirao je u rodnome gradu 1999. godine u Školi primijenjenih umjetnosti, na Odjelu dizajna unutrašnje arhitekture. Zajedno s kolegama, studentima grafičkog odsjeka u klasi red. prof. Ante Kuduza, prima Pohvalnicu Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu za uspješan rad tijekom akademske godine 2002./2003. Diplomirao je 2007. na Grafičkom odsjeku Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu, u klasi prof. Ante Kuduza. Niz godina radi kao ilustrator i grafički dizajner. Autor je i izvoditelj mnogobrojnih psihoedukativnih likovnih programa za djecu s poteškoćama. Od 2021. godine radi kao pomoćnik u nastavi. Izlagao je na nekoliko samostalnih i grupnih izložbi, među ostalima i u Galeriji SC u Zagrebu, zatim na Međunarodnome festivalu studentskoga kazališta TEST!6 i TEST!7, u Galeriji Crta u Zagrebu, u KSET-u u Zagrebu te drugdje. Živi i radi Rijeci, a njegova izložba može se pogledati još sutra.
Istaknuta i druge fotografije: Klara Stilinović
#Crno-bijeli dnevnik #Danijel Jakša #Galerija O.K. #Izložba #Tevž Logar
