Dana 26. veljače u Salonu Galić u Splitu je održano otvaranje izložbe Dina Bićanića simboličnog naziva „Fear of the dark“. Zaljubljenici u rock glazbu odmah će početi pjevušiti tekst poznate pjesme Iron Maidena, pjesmu koja je i inspirirala samog umjetnika umjetnički postav.
Dino Bićanić je diplomirao kiparstvo na Umjetničkoj akademiji u Splitu u klasi Kažimira Hraste. Imao je samostalne izložbe (Galerija Arsenal, Pola Pola, Hvar 2024., Galerija Zoja Dumengjić, Split 2022., Bićanići u Gradskoj galeriji Labin, , Labin 2019., Bićanići u Atelierima Žitnjak, Zagreb 2018., Zidovi imaju uši u Studiju 21, Split, 2016.,) te skupnim izložbama (Slavonsko Bijenale, Osijek 2024., Umjetnost preuzimanja, Galerija Forum Zagreb, 2017., Dimenzije humora, Osijek 2011.)
Dobitnik je Nagrade Ljevaonice Ujević na 14. Trijenalu hrvatskog kiparstva, jedne od tri jednako vrijedne nagrade na 39. Splitskom salonu, ima realiziranu javnu skulpturu u gradu Hvaru, finalist je Nagrade Radoslav Putar 2020.
Kustos izložbe Dalibor Prančević kaže kako je mrak od pamtivijeka bio temeljni element ljudske percepcije straha i nesigurnosti. Tama označava nelagodu i temelj svijesti o postojanosti. Kako su ljudska osjetila oslabljena tamom, prisiljavaju pojedinca na osluškivanje, mrak predstavlja i psihološko stanje, ono što je često povezano s našim dubokim strahovima.
Autor izložbom prikazuje kolektivno iskustvo koje se nalazi već u ljudskoj povijesti te istražuje duboki strah od nepoznatog, gubitka kontrole i prepuštanju podsvjesnog. Ovom izložbom se možemo suočiti sa stvarnim strahovima koji nisu nikad nestali nego ostali pritajeni u porama svakodnevnog života.
Tako na samom početku nalazimo primjer spavaćice (koja je pripadala umjetnikovoj majci) obješena na vješalicu koja visi s lustera, a preko nje prebačene crne ekstenzije.To je ujedno umjetnikov odraz poštovanja japanskom hororu The ring koji je dobio i američki verziju. Povezujući osobnu viziju s predmetom iz majčinog vlasništva, autor produbljuje jezu koju smo osjećali gledajući navedeni film.
Brončana bista oca predstavlja simbol sjećanja i nestajanja koja pored sebe ima i mali televizor koji prikazuje glineni model raspadanja i time pojačava dojam prolaznosti.
Umjetnik se dotaknuo i medija pa u jednom od prolaza vidimo okrenutu sliku koja je te večeri baš prikazivala „Večeru za 5“ te na taj način pokušao prikazati medijsku manipulaciju koja se vrši nad gledateljima.
Izložba okuhvaća i više video uradaka od kojih je jedan u zastarjeloj grafici i prikazuje J. F. Kennedya koji ubija Marilyn Monroe. On puca kao da je kakav plemić, a ona teatralno pada što opisuje povijesnu situaciju u kojoj su prikazani baš na takav način te tvore neku posthumnu sliku, način na koji također možemo promatrati likove.
Autor se zaigrao i s voštanim svijećama koje je postavio kao prste ruke te gore jedna po jedna , nestajući i obilježavajući prolaznost.
Prekidači su razbacani po zidovima prostorije i predstavljaju tanku granicu između kaosa i kontrole, šećući kroz izložbu ponekad dobijete poriv dotaknuti jedan od prekidača kako bi uspostavili kontrolu.
Dijete napravljeno od aluminijske folije u koje je upereno svjetlo reflektora također propituje današnji odnos eksponiranosti djece medijima te propituje kako to utječe na njihovu psihu.
Dok razgovaram s autorom koji nam kaže da je izložba koncipirana na prožimanju osobnog i elementima iz pop kulture u pozadini čujemo i zvukovne efekte, video koji je autor snimio i poslao rodici te tako postao dio izložbe koji doprinosi izložbi na akustičan način. Javi se kao neartikulirani glas kao izraz oslobađanja energije.
Smatra da ne smijemo bježati od straha već se zagledati u tamu i osvijetliti strahove. Izložba je nastala kao rezultat gledanja i suočavanja s tamom.
Na sredini prostorije nalazi se autorov obris načinjen od ugljena koji predstavlja materijalizaciju sjene i globalno zatopljenje kao strah s kojim se također želi suočiti. Ugljen je namjerno koristio kao medij koji se koristi često i u kiparstvu te kao tradicionalni medij u suvremenoj varijanti.
Čovjek koji gleda televiziju je rad još iz studentskih dana koji propituje utjecaj medija na čovjeka.
Prethodno napisano sam je dio izloženih radova koji su motivacijski vezani za strah od marka, ali kako i sam autor Dino Bićanić zaključuje: „Dok je mraka, bit će i svjetla“.
Izložba je otvorena do 3. travnja 2025., suočite se sa strahom i pogledajte izložbu Dina Bićanića „Fear of the dark“.
Istaknuta fotografija: Ana Matijević
#Dino Bićanić #Fear of the Dark #Osvrt #Salon Galić #Split
