Prvoga dana Liburnia Film Festivala prikazan je kratkometražni dokumentarni film „Espi“, redatelja Ivana Grgura. Espi Tomičić, mladi zagrebački dramaturg, protagonist je ovoga dokumentarca te u njemu progovara o vlastitom procesu tranzicije.
Ovaj je, nimalo lagan niti ugodan period, publici približen u svega šest minuta, šest minuta dovoljnih za uprizorenje srži tranzitnog procesa, njegove težine i rollercoastera emocija koje prolazi Espi, ali i svaka osoba koja je prihvatila sebe kao takvog te se odlučila na taj nimalo jednostavan korak. Film uspješno sažima kostur preobrazbe, pritom odgovarajući na najčešća pitanja postavljena transrodnim osobama – kako su se odlučili na taj postupak, koje su posljedice istog, koja je kritika društva te kako se zapravo oni osjećaju radi svega zajedno.
Iako zvuči vrlo egzotično, protagonist na samom početku nalaže kako njegovo ime zapravo ne znači ništa – bitno mu je samo da je rodno neutralno. Provodi nas kroz zahtjevno iskustvo medicinske evaluacije te navodi kako mu je od najvećeg značaja kroz čitav tranzitni period bila podrška bliskih ljudi. Objašnjava s kojim se je promjenama suočavao te uspoređuje prijašnja, ženska iskustva u usporedbi s novim, muškim iskustvima življenja. Primjerice, putem kući negdje oko dva sata ujutro ispred njega hodala je djevojka – njen je govor tijela upućivao na strah i neugodnost, što je njega natjeralo da se prisjeti niza sličnih situacija, u kojima se kao žena osjećao nesigurno, dok to nakon tranzicije nije slučaj.
Espi u istoimenome dokumentarcu kaže da nisu svi koji isprva loše reagiraju na transrodne osobe transfobni, već se suočavaju sa strahom od nepoznatoga, a transrodnost je u Hrvatskoj i dalje nepoznanica. On razumijevanje pronalazi za svih, no to nažalost ne ide u oba smjera. Dotaknemo li se kritike društva, moramo prvotno razjasniti o kojem to društvu mi uopće govorimo. Ako govorimo o onoj Hrvatskoj koja kleči na trgovima svake prve subote u mjesecu i moli za čednost – svima je odmah sve jasno. No treba u obzir uzeti da ne živi baš cijela Hrvatska u srednjem vijeku – postoji i druga strana, ona koja se ustrajno bori za društvenu ravnopravnost, prosvjeduje i prihvaća, moderna Hrvatska. Transrodnost kod nas nije toliko česta, o njoj se ne govori na ovakav način – ljudi još na to nisu navikli i jednostavno ne znaju kako da se prema tome odnose. Možda nam je upravo zbog toga ovaj film potreban, jer transrodnost postoji, ma koliko je mi gurali pod tepih ili zatvarali u ormare.
Naslovnu fotografiju Ivana Grgura snimio Aleš Suk
#Espi #Espi Tomičić #Ivan Grgur #Liburnia film festival #Marta Sirotich
