Nakon pretpremijere filma Svršetak, sinoć su se, 9. ožujka, mnogi znatiželjnici i filmofili okupili u parteru riječkog kazališta kako bi prisustvovali Filozofskom teatru i razgovoru s redateljem Joshuom Oppenheimerom.
Rasprava je započela njegovim novim filmom, radikalnim odmakom od dokumentaraca koji su ga proslavili, a u kojima je istraživao zlo, odgovornost i sjećanje. Oppenheimer je ovoga puta posegnuo za formom mjuzikla, što je izazvalo brojna pitanja – zašto je dokumentarist postao redatelj mjuzikla i kako ta forma funkcionira u kontekstu apokaliptične priče? Redatelj je objasnio da u dokumentarcima postoji određena ranjivost, ali i neizbježno pretvaranje sudionika, dok u mjuziklu, gdje pjevaju neprofesionalni glazbenici, glas postaje izraz njihove istinske ranjivosti. Osvrnuo se i na zlatno doba Hollywooda, prožeto glazbenim spektaklima, nazvavši ga iluzijom – jer, kako kaže, neprestano si lažemo i tješimo se da će sutra svanuti novo sunce. Pjesme u njegovom filmu dolaze iz trenutaka sumnje, dok su likovi istovremeno i žrtve i protagonisti vlastite propasti.
Poseban segment razgovora posvećen je fascinaciji apokalipsom i pitanju kako spojiti njezinu brutalnost s formom mjuzikla. Oppenheimer je istaknuo da smo već normalizirali destruktivne obrasce ponašanja i da, ako ih ne prepoznamo i ne priznamo, neminovno idemo prema vlastitoj propasti. U Svršetku se bavi bogatašima, često prikazivanim kao nedodirljive figure, no u njegovoj interpretaciji oni postaju ljudi od krvi i mesa, uhvaćeni u paradoks vlastitog luksuza i izolacije.
Redatelj, koji danas živi u Kopenhagenu, boravi u Rijeci povodom prikazivanja još dva svoja kultna filma, Čin smaknuća i Pogled tišine, u Art-kinu. Njegov opus vodi nas u utrobu zla, od indonezijskog genocida do kraja svijeta – što je glavna tema Svršetka, postapokaliptičnog mjuzikla s Tildom Swinton u glavnoj ulozi. Film prati bogatu obitelj koja, dvadeset godina nakon globalne katastrofe, živi izolirana u luksuznom bunkeru smještenom u napušteni rudnik soli. Njihov sin nikada nije vidio vanjski svijet, a pitanje opstanka, stvarnosti i iluzije proteže se kroz cijeli narativ. Oppenheimer tako nastavlja istraživati načine na koje stvaramo priče kako bismo preživjeli – bilo da su one dokumentarističke, fikcionalne ili, kao u ovom slučaju, ispričane kroz glazbu.
Istaknuta fotografija: HNK Ivan pl. Zajc
#Filozofski teatar #HNK Ivan pl. Zajc #Joshua Oppenheimer #razgovor #Rijeka
