Ivan iz benda M.O.R.T.: „Svit klizi u ludilo, a nitko ne reagira“

Dok smo čekali u petak da na pozornicu u sklopu festivala Riječka Zvečka na pozornicu izađe sinjska grupa M.O.R.T., činilo mi se bolno nepravednim da nastupaju prvi, a sad shvaćam da je to publici koja ih je došla čuti baš tribalo, kako bi rekli u Sinju. Nama je trebao šut, pozitivni šamar – da nam netko pokaže da nismo sami, da postoji glas koji nas čuje i koji itekako umije sve ono što nas boli pretočiti u riječi i vratiti nam nazad kao da je naše, kao da smo baš mi napisali tekstove pjesama i sada iz glasa bljujemo traume i rane da izađu van. Upravo to radi M.O.R.T. pa nemam što drugo reći nego – hvala, do neba vam hvala!

Nakon koncerta sam razgovarala s frontmenom benda Ivanom Katićem Johnom. Njegovi dlanovi puni žuljeva ostat će mi zauvijek urezani u sjećanje kao podsjetnik na sve radnike i radnice u ovoj državi koja za njih ne mari niti ih čuje.

Jeste živi?

Jesmo! Ma nešto malo subotom navečer.

Dobro, moraš malo umrijeti da bi živio. Jesi li anarhist?

Cili život.

Što je za tebe anarhizam?

Sloboda – bez gospodara, bez sluga. Nitko nikome nije nadređen. I sve je jasno.

Meni je profesorica filozofije u srednjoj školi rekla da anarhija ne može uspjeti jer se ne bismo nikad mogli dogovoriti da svi imamo jednako, nego bi uvijek netko grabio više. Što ti kažeš na to?

Deset godina smo provodili uspješan eksperiment, uspješan, u našoj vojarni gdje je anarhizam radio i funkcionirao. Dok nije izgorilo sve, jebiga. To je podmetnuto bilo.

Biste li se vi opisali kao bend koji je društveno-politički angažiran?

Politički ne. Ne volim se sam definirati. Nek nas drugi ljudi definiraju. Mi sviramo rock and roll! Ladice su ljudi izmislili. Mi smo klinci koji su uzeli gitaru, bubanj, bas gitaru i mikrofon i to su nam ograničenja.

Što je rock and roll danas?

Danas su gadna vremena za rock and roll.

Teška vremena, prijatelju moj..

Pa da. Osjećaš se kao dinosaur. Mladi će danas prije u ruke uzeti laptop nego gitaru. Složiš beat i odmah imaš stvar.

Rock and roll glazba je prepoznatljiva po tome što se nešto i govori, nije da se samo svira…

Pa triba poruka. Imaš li što reći? Nije to brzi auti i lipe žene. Kad si sritan ne pišeš pisme, nego pričaš o problemima, pišeš kad te nešto tišti, pišeš o nepravdi. Mi nemamo baš puno ljubavnih pisama jer kad si zaljubljen onda te boli kurac za pisme. Onda uživaš u ljubavi, ali kad izgubiš posao ili kada tribaš čekati doktora misecima – onda te to frustrira. Kad vidiš kako svit klizi u ludilo i nitko ne reagira. Mi kad pivamo Olovne vojnike ljudi plješću. Stani, eeej. Vidiš li gdje klizimo?

Publika vas obožava.

Imamo mi svoju publiku, ali tribalo je doći do toga.

Kako komentiraš ustašku zastavu na kipu Tina Ujevića u Sinju?

Travestija. Užas. Nezamislivi užas je to meni. Što je najgore, ti ljudi ne znaju što čine. Gadi mi se ta tema.

Pogodilo te sve to?

Je, je. Jako me pogodilo. I mediji su tu upetljani. Šalje se netočna slika sa svih strana.

Nešto kao s Vukovarom?

Na što misliš?

Medijska slika Vukovara je da se ljudi tamo mrze, ali ljudi koji tamo žive kažu da to i nije baš tako kakav je medijski narativ.

Bio sam u Vukovaru, znam kako žive tamo ljudi s obje strane. Vukovara se ljudi site jednom godišnje i onda je opet sranje kao. Mislim grozno je to – ti ljudi koji odu na Thompsona će odmah iza otići u Ljubuški na cajke. Njih boli kurac o sadržaju. Obući će crnu majicu jer se prodaje na štandu. Dizat će desnicu jer nema pojma što je to. Nije on uvjereni fašista, što je opet bolesno jer se radi o problemu na razini države i obrazovnog sistema. Ljudi ne znaju.

Je li to svojevrsni robotizam?

Je. Sve kreće prvo iz familije, a onda iz školskog sistema, ali profesore boli kurac za tu dicu jer imaju male plaće i nisu cijenjeni. Ljudi konzumiraju ono što im se servira. Nitko ne servira Black Sabbath i Beatlese, razmišljanja i Mozarta. Servira se Ceca i ostalo takvo.

Mora li folk uvijek biti grozan?

Ne mora. Ne triba generalizirati. Ima dobroga, ima dobrih narodnih pisama. Ima dobrih pisama od Dragane Mirković pa čak i od Cece. Ozbiljno mislim. Ima njihovih pjesama nekih koje su slične bluesu, sevdahu, ali to je stara škola. Danas je drugo. Neke sa scene poznajem osobno. Tvrde jedno, ali onda ono što rade kvari. Onda ljudi od 16, 17 godina misle da su kalašnjikovi i droga đir. Ili skupi motor i šoping u Italiji.

Sad kad spominješ te nove izvođače – nastala je drama kada je Desingerica bacao cipele na publiku, a ti radiš obrnuto – pitao si da se baci cigareta na tebe. Kakav je to osjećaj?

Odličan, bogati. To su cile cigarete, a ne čikovi. Ne moram motati, dobio sam gotovu.

Što se događa sa svijetom? Raspada li se?

To je očigledno. Ovo više nisu ni predratna vrimena. Ovo su ratna vrimena. Pa tu iza ćoška ubijaju dicu. Nije Gaza toliko daleko od nas. Tako je i s Ukrajinom. Kada je Vukovar sravnjen sa zemljom u Bosni su još pili kavicu i govorili da neće rata biti.

Jesu li svi ratovi naši?

Jesu, jebiga. To smo mi. Ne možeš biti odvojen od toga.

Spominješ Boga u pjesmi. Kakva je tvoja vizija Boga?

U mojim pismama spominjanje Boga su motivi iz djetinjstva, a ne religije. Ja vjerujem u riječ i djelo gospodina Isusa Krista, ali ne idem u crkvu. Od 15 godine nisam otišao na redovnu misu. Baš tada se potrefilo da sam došao s majicom na Doorse, a svećenik baš tada s oltara govori da oni koji nose majicu na Doorse, nabrojao je još par bendova uz njih, su sotone.

Čega smo žedni danas?

Bliskosti, dodira. Ja nisam, ali ja sam starija garda. Gledam tu dicu, te jadove. Kada sam ja išao u srednju bilo bi nas vikendom dvista, trista na okupu. Danas on nije sritan ako nema sto eura u džepu. Ja sam imao deset kuna i onda biraš hoćeš li kupiti s nekim po pola cigare ili ćeš u kafiću popiti pivu. Nema druženja, svi su zabrijali u te Instagrame. Ljudi se sve manje i seksaju kao da je to neki bauk jebote. Još je tu generaciju i korona omela. Otuđeni su. Ono što su izgubili u te dvi godine ne mogu nikad nadoknaditi. Meni je pandemija došla kao dobar reset.

Što ti kaže „mali glas u tvojoj glavi“?

Od nas dvoje koji je onaj pravi? Dobar sam ja sa svojim glasom.

U pjesmi u kojoj pjevaš: „S kolina na kolino prenosi se ludilo – jebem vam majku!“ zapravo progovaraš o transgeneracijskoj traumi.

Između ostalog.

Kada će, hoće li i može li ona prestati?

Ne može. Moram krenuti od Prvog svjetskog rata. Svi su bili oduševljeni ratom, a nitko ga nije doživio. Rat je uvijek nezamisliv dok se ne dogodi. I onda kad se dogodi – jedini je zamisliv. Ta dica, kao fašisti i ona suprotna strana, antifašisti (veći fašisti su antifašisti nego kao ovi fašisti) huškaju. A isti je kurac, samo što huškaju sa suprotnih strana.

Kako gledaš na ljevicu danas?

Nema je. Gdje je? Izašao sam u životu jednom na izbore. Glasao sam za Katarinu Peović i jako mi je žao što nije upala u sabor, a nisam iz takve pozadine. Ali ona je jedina osoba koja je govorila o nekim normalnim i pravim problemima.

Radničkim?

Da, da. Jebate više ustaše, partizani, Srbi, Oluja. Koji kurac? Jel to meni plaća račune? Izrabljivao me gazda, daj mi tu pomozi. Jako velika šteta je što Peovićka nije ušla u sabor. Bar da je ostao taj jedan glas. Sad nema više nikog. Tko će sada potezati ta pitanja u saboru? Nitko.

Ajde zadnje pitanje – sanjaš li?

Sanjam.

Što?

Dolazim na potok koji teče ispod moje kuće i vidim periskop kako izlazi iz njega i mala podmornica. Iz nje izađu četiri kokoši s cigarama u ustima i trakama oko glave, popnu se na nasip i odoše. Ja se idem spustiti do podmornice, dođem na obalu, kad ono – stojim na ogromnom mrtvom konju, kako ga pritišćem, tako crvi izlaze i ulaze u njega. I onda se probudim.

I što onda kada se probudiš u našoj državi, našoj realnosti i svijetu?

Meni je lipo u životu, ali sam sam sebi to napravio. Ja sam skroman lik i živim s takvim ljudima. Mogu živjeti s malom plaćom zato što uzgajam svoju hranu, radim svoje vino. Blizak sam sa svojom obitelji i sa svojim prijateljima. Pomažemo si. Vlasnik sam svoje zemlje i svoje kuće. Za to sam crnčio deset godina kao pas. I dao sam otkaz ima dva miseca, ali vratit ću se jer ne mogu bez posla. Glazba je hobi. Ne smiješ se shvatiti ozbiljno u ovome poslu. Kada se shvatiš ozbiljno onda si popušio.

Istaknuta i ostale fotografije: Valentino Zvonarek

#glazba #koncert #M.O.R.T. #Riječka Zvečka