Na prvi dan proljeća u Muzeju grada Rijeke, kolokvijalno poznatijem pod imenom „Kockica“, otvorena je velika retrospektivna izložba „Geometrija u figurativnom“ jednog od najznačajnijih riječkih slikara Vladimira Udatnyja čije su slike žive kao da su jučer naslikane, pa ne čudi da je umjetnik do danas zadržao status reprezenta riječke likovne scene. Sudeći po posjećenosti događaja može se slobodno kazati da se radi o riječkom muzejskom događaju godine.
Premda rođen u Voćinu, Udatny se smatra najznačajnijim riječkim slikarom 50-ih i 60-ih godina. Nakon kratkog boravka dolazi u Rijeku 1951. i ostaje u njoj do kraja života, što ga briše s nacionalne likovne scene, pa je dobio status „zaboravljenog slikara“, no iz Muzeja grada Rijeke smatraju da je sada prilika da se povijest redefinira i umjetniku vrati zasluženi status.
Na projektu se radilo dvije godine, a izložbi na predstavljeno je više od stotinu radova, pretežno ulja, crteža, monotipija i dvije skulpture. Opus je podijeljen u nekoliko cjelina – pejzaži i vedute, gradske vreve kao osnovni motivi, ciklus harlekina te aktova i portreta te apstrakcijom kako bi se pokazalo da se Udatny nije bavio samo figuracijom. Geometrija 50-ih izražena je u slikama Udatnyja no ona je daleko od šablone već je likovna i polako se s godinama omekšava. Ono što svakako valja istaknuti jest da progresivne slike nastale 50-ih i 60-ih godina plijene kao da su naslikane jučer.
Izložba je pripremljena uz pomoć obitelji Udatny, točnije sina Arna, koji je Muzeju ustupio očevu ostavštinu, nepublicirane zapise, likovne kritike i slike iz obiteljske riznice. Pored njih, izložba uključuje radove iz fundusa Muzeja grada Rijeke te radove posuđene iz Muzeja moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci, Muzeja likovnih umjetnosti u Osijeku, Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti u Zagrebu, Pomorskog i povijesnog muzeja Hrvatskog Primorja, Galerije umjetnina narodnog muzeja Zadar, Gradskog muzeja Vukovar, Grada Rijeke te radove iz fundusa obitelji Udatny i drugih privatnih vlasnika.
Izložbu je uz brojne suradnike pripremila kustosica Ema Makarun. „Kao povjesničarka umjetnosti jako cijenim Udatnyjev rad i osobno mi se sviđa, tako da sam objeručke prihvatila ovaj projekt, mada sam bila svjesna da će biti potrebno puno zagrebati da bi se njegov opus sistematizirao i da bi se predstavio na adekvatan način jer je ostavljao dojam, po pitanju struke koja je o njemu pisala, razbarušenosti, nesustavnosti i nerazumljivosti. A ja smatram da je njegov opus itekako razumljiv. Mislim da smo to s ovom izložbom pokazali“, istaknula je Makarun te priznala da je očekivala da će izložba biti posjećena u tolikom broju mada sebi ne pripisuje zasluge.
Gradonačelnik Marko Filipović otvorio je izložbu te nije krio oduševljenje. „Apsolutno je ovo muzejski događaj godine i smatram da je odrađen sjajan posao prezentacije velikog riječkog umjetnika koji ima definitivno i šire okvire što moram apostrofirati. To je čovjek koji je oslikao identitet Rijeke 50-ih i 60-ih godina kada je Rijeka bujala nakon Drugog svjetskog rata. Tada je dolazio veliki broj doseljenika koji su gradili i izgradili naš grad kakav je danas“, kazao je Filipović te za naš portal ispričao anegdotu iz osnovne škole Srdoči. „Kada su učenici odlazili iz OŠ Srdoči na Zamet, opaska u imeniku je bila da su odlazili u grad, što je dokaz koliko se Rijeka širila u to vrijeme. Na nama je da taj zamah koji je postojao tih godina preslikamo u godine koje su pred nama.“
Dugogodišnji i bivši ravnatelj Muzeja grada Rijeke Ervin Dubrović veli da je zadovoljan radom „Kockice“ koji se povećao u svim smjerovima. Za Udatnyja kaže da je zvijezda riječkog slikarstva 20. stoljeća, uz Ivu Kalinu, Romola Venuccija te još samo nekoliko slikara koji su bili slikari europskog formata. „Ova prilika pokazuje to uvjerenje jer kada vidimo Udatnyjeve slike onda vidimo da one dan danas djeluju svježe kao da su sad naslikane. Ne treba im kontekstualizacija. Takvih slikara i nemamo baš u Hrvatskoj. Ovakav slikar u Hrvatskoj ne postoji i zato zaslužuje nacionalnu promociju. Ovo je početak šire promocije Vladimira Udatnyja“, poručio je Dubrović.
Za temeljitu monografiju predstavljenu na izložbi zaslužni su Ema Makarun i Ervin Dubrović. Intimni uvodnik napisala je Nataša Lah, doktorica povijesti umjetnosti, prepoznatljiva kao profesorica i likovna kritičarka u riječkim krugovima. „Dva su razloga zašto sam uvodniku intimno pristupila. Jedan je jer je kustosica Ema Makarun napravila sjajan tekst gdje nije trebalo dodavati nikakve stručne opservacije o Udatnyjevom radu. A Ervin Dubrović ga je smjestio u povijesni kontekst. Vladimir Udatny je čovjek koji je bio prijatelj mojih roditelja, koji je dio mojeg djetinjstva i poslijeratnog djetinjstva ovoga grada kojeg se ja strahovito dobro sjećam i jedan od najdražih aspekata njegovog rada je to što je u bojama i linijama uspio spremiti ono što sam ja privatno izgubila jer to više ne vidim kada izađem u grad. Iz tog poštovanja okrenula sam se emocijama i sjećanjima umjesto analizi koja mi se činila manje važna“, zaključila je Lah.
Izložbu je moguće pogledati do 31. svibnja. Velika bi šteta bila ne zaroniti u plodonosan autorov opus.
Istaknuta i ostale fotografije: Klara Stilinović Tušek
