Nedjelja traži knjige koje ne viču, već šapuću. Knjige koje ne traže da ih se osvoji, nego da im se priđe. U tom miru savršeno se smjestila “Godina čudesa” Geraldine Brooks – roman koji nećete pročitati u jednom dahu, ali ćete ga još dugo nositi u sebi.
Inspirirana istinitim događajem iz 17. stoljeća, ova knjiga govori o engleskom selu Eyam koje, suočeno s kugom, donosi radikalnu odluku: potpuno se zatvoriti i izolirati, kako bolest ne bi prešla na druge. U središtu je priče Anna Frith, obična mlada žena, služavka i udovica, čiji se unutarnji svijet počinje mijenjati dok oko nje nestaje sve poznato – obitelj, susjedi, sigurnost.
Roman nas vodi kroz godinu dana kuge, ali ono što najviše ostaje s čitateljem nije sama bolest, nego njezini učinci na ljudsku dušu. U selu gdje svaki dodir može značiti smrt, gdje se praznovjerje miješa s očajem, Anna polako izrasta u tiho čudo – ženu koja ne traži vjeru u čudesa izvana, nego uporno i tiho gradi vlastitu snagu iznutra.
“Zašto bih se udavala? (…) Imam nešto što vrlo malo žena može tvrditi: svoju slobodu. Neću je olako predati.”
— govori Anys, biljarica i travarka, žena koju će selo pokušati spaliti jer ne razumije njezinu samostalnost.
U svijetu u kojem se žene spaljuju, djeca pokapaju šutke, a svećenici gube vjeru u Boga, Brooks ne nudi utješne odgovore. Ona nudi – tišinu. I preživljavanje. I najvažnije pitanje: Tko ostajemo kada sve izvanjsko nestane?
“Moje dijete Tom umrlo je kao što bebe umiru, nježno i bez prigovora. (…) Pitala sam se je li to zato što sjećanje na Raj još uvijek živi u njima.”
— misli Anna dok pokapa vlastito dijete.
Kao što naslov sugerira, čudo nije spas, nego spoznaja. A ta spoznaja u knjizi nije velika ni blistava – ona je tiha. Poput Anine odlučnosti da preuzme znanje travarki koje su prije nje proglašene vješticama. Poput njezine hrabrosti da kaže ne svećeniku, crkvi, kolektivnom ludilu. Poput njenog prihvaćanja da ne mora biti ničija. I da ne mora imati sve odgovore.
“Ako bismo mogli gledati na kugu samo kao na prirodnu pojavu… mogli bismo je raditi kao što farmer radi na uklanjanju korova.”
— razmišlja Anna, odbacujući ideju da je bolest božja kazna.
Godina čudesa nas ne uči kako se spasiti. Ona pokazuje kako preživjeti. Ne u velikim gestama, nego u malim, svakodnevnim prkosima. U vraćanju kontrole nad vlastitim tijelom, umom, životom.
Za čitati polako. Nedjeljom. Kad se sve smiri, a svijet više ne traži da budemo brzi, uspješni, savršeni. Kad ostane samo pitanje: kako biti čovjek u svijetu koji se raspada?
Odgovor, ako ga ima, krije se možda baš u tišini između redaka.
#Godina čudesa #Knjiga nedjeljom #Knjiga nedjeljom: U zemlji kuge i tišine – "Godina čudesa" Geraldine Brooks #kuga #roman
