Povodom otvorenja 1. slikarskog i kiparskog Biennalea Opatija, uz dopuštenje autorice, prenosimo dio osvrta Sonje Švec Španjol, objavljenog na portalu PercieveArt.
U posljednjih nekoliko godina kulturna i umjetnička događanja u Opatiji obilježili su projekti u organizaciji Ive Piglić i njezine firme IPL ART d.o.o.. No, tko je zapravo Iva Piglić, teško je reći, jer na internetu ne postoji apsolutno nikakva profesionalna biografija dotične osobe što je poprilično neobično, posebice ako uzmemo u obzir da je u njezinim kulturno-umjetničkim projektima svesrdno podržavaju Festival Opatija, Grad Opatija, Grad Rijeka, Turistička zajednica Grada Opatije i Primorsko-goranska županija te cijeli niz sponzora. Iz pregleda nekoliko dostupnih intervjua na internetu saznajemo da je Iva Piglić oslovljena kao „profesorica“ i/li „spisateljica“, a u jednom članku spominje se čak i rad na doktoratu, no ti isti članci ne otkrivaju dodatne informacije poput odgovora na pitanje gdje i što je Iva Piglić predavala, što je napisala, gdje i kada je objavila svoje spisateljske radove, te koje je njezino formalno obrazovanje? Daljnjim istraživanjem dostupnih podataka saznajemo kako je Iva Piglić vlasnica IPL ART d.o.o. firme. Široj javnosti postala je poznata prije četiri godine pokretanjem usluge Gay Travel Croatia, no danas kada otvorite web stranicu te usluge www.gaytravelcroatia.net otvara se stranica s porno sadržajima (uguglajte, provjerite!) što dovodi do pretpostavke kako dotični biznis nije zaživio kako je planirano?!
No, Iva Piglić je ubrzo postala glavna zvijezda u Opatiji i Rijeci i to zahvaljujući organizaciji umjetničkih projekata vrlo diskutabilnog porijekla i kvalitete, a koje je sama najavljivala kao nikad viđene senzacije vrhunske kvalitete. Ističem “diskutabilnog porijekla” jer su kolekcionari, prema riječima Ive Piglić, htjeli ostati anonimni, a neke izložbe nemaju ni autora odnosno osobu koja je osmislila koncept i postav izložbe. Dok su mediji u pravilu slijepo prenosili sve press najave projekata Ive Piglić, pritom ne propitkujući niti u jednom trenutku vjerodostojnost i kvalitetu navedenih projekata, struka je bila drugačijeg mišljenja. O izložbi Picassa i Miróa u Paviljonu Juraj Šporer u Opatiji povjesničarka umjetnosti i novinarka Jutarnjeg lista Patricia Kiš Trebovc napisala je osvrt s naslovom „Jesmo li takva provincija da izložbu Picassovih grafika najavljujemo kao ekskluzivni događaj“ ističući pritom kako se “uz opatijsku izložbu grafika Pabla Picassa i Joana Miróa ne navodi iz čije su kolekcije, niti tko je kustos izložbe”, a o opskurnoj izložbi „Mi.Ona.Coco.“ u prostoru stare Name na Korzu, Riječanima poznatije kao Karolina, kritički osvrt je napisala Iva Radić za portal ArtKvart koji možete pročitati ovdje. Ukazujući na niz propusta vezanih uz postav i realizaciju izložbe o Coco Chanel, u tekstu Ive Radić možda se ponajviše ističe informacija kako izložba nema autora što je istaknuto na velikom crvenom panou na samom ulazu u prostor. Znači, riječ je o dvije izložbe od kojih za jednu ne znamo iz čije kolekcije dolaze umjetnine i tko je kustos izložbe, a za drugu je navedeno da izložba nema autora. Pa kakve su to iznimne, ekskluzivne i nikad viđene izložbe o kojima ne postoje osnovne i relevantne informacije, a izostaje i temeljni podatak je li uopće itko iz struke angažiran na njihovoj realizaciji?
PRVI BIENNALE OPATIJA – TISKOVNA KONFERENCIJA KOJA OTKRIVA NEKOMPETENTNOST
Glavni povod ovog teksta je 1. Biennale Opatija koji je u petak 7. srpnja 2023. otvoren u Umjetničkom paviljonu Juraj Šporer u Opatiji. Sve vezano uz ovu manifestaciju od samog početka nije puno obećavalo. Krenimo od tiskovne konferencije održane u hotelu Kvarner tjedan dana uoči otvorenja, jer upravo ona puno govori o organizatorima i pokroviteljima te njihovoj „stručnosti“ i „profesionalnom“ pristupu organizaciji i realizaciji događaja. Prvo i osnovno, konferencija je ukazala da organizatori i pokrovitelji ne znaju što je biennale odnosno nisu upoznati s činjenicom da je riječ o kulturnoj i umjetničkoj manifestaciji koja se održava, kako joj samo ime kaže, svake druge godine. Naime, na tiskovnoj konferenciji Iva Piglić je istaknula kako se nada i pretpostavlja da će „nakon prvog biennala, koji je zapravo biennale kiparstva i slikarstva, iduće godine na 180 godina turizma u Opatiji imati nešto još širi spektar umjetnika i bazirali bi se opet i ponovno na hrvatske umjetnike isto ovako uspješne“. Pri kraju konferencije gradonačelnik Opatije Fernando Kirigin zaključuje: „Iva zna što radi, zna kako radi, povezana je s Opatijom i vjerujem u uspjeh 1. opatijskog bijenala koji evo, već nam je najavljeno, će u slijedećoj godini na 180. godišnjicu turizma doživjeti još veću“; uskače Iva Piglić „upgrade“, nastavlja Fernando Kirigin „upgrade gore u rukama prave osobe“. Bit će da su brojni komentari na društvenim mrežama urodili plodom jer je kustos izložbe na početku svog govora na službenom otvorenju 1. bijenala Opatija objasnio što je biennale.
ŠTO JE ZAPRAVO 1. BIENNALE OPATIJA?
Za one koji ne znaju, Hrvatska enciklopedija definira “bijenale (tal. biennale, prema kasnolat. biennalis: dvogodišnji) kao kulturnu i umjetničku priredbu koja se održava svake druge godine, najčešće je riječ o velikoj međunarodnoj izložbi likovne umjetnosti, poput najstarijega Venecijanskog bijenala koje postoji od 1895. godine”. E, sad, niti u jednoj prilici nije objašnjeno po kojim kriterijima su odabrani sudionici 1. bijenala Opatija, zašto nije bilo javnog natječaja za sudjelovanje te što točno povezuje sve odabrane umjetnike? Ponajviše se nameće pitanje – što točno definira Bijenale Opatija? Što ga čini jedinstvenim i po čemu se opatijski bijenale razlikuje od ostalih bijenala? Zašto baš Opatija i što bijenale veže uz Opatiju, s obzirom da za 1. biennale nisu odabrani samo lokalni umjetnici?
Za one koji nisu upoznati s organizacijom bijenalnih i trijenalnih izložbi u Hrvatskoj, navodim nekoliko primjera kako biste mogli usporediti i zaključiti što je sve pošlo po krivome kod organizacije manifestacije 1. biennale Opatija. Bijenalne i trijenalne izložbe u Hrvatskoj su u pravilu organizirane na nacionalnoj razini, a znaju biti i međunarodnog karaktera te na njima sudjeluje od najmanje 40-ak autora dok selekcija često premašuje i brojku od 100 sudionika. Sudionici većine bijenalnih i trijenalnih izložbi u Hrvatskoj biraju se preko javnog natječaja za sudjelovanje, a odabir vrši stručni žiri sastavljen od povjesničara umjetnosti, kustosa, umjetnika i organizatora izložbe. Primjerice, za Bijenale slikarstva, Trijenale akvarela, Trijenale autoportreta i Trijenale kiparstva postoje natječaji za sudjelovanje kao i stručni žiri za procjenu prijava i odabir sudionika. Navedene izložbe su u pravilu nacionalnog karaktera i definirane temom (autoportret) ili tehnikom/medijem (slikarstvo, kiparstvo, akvarel).
Na 1. bijenalu Opatija nemamo definiciju temom ili tehnikom (osim što izložba obuhvaća i slikarstvo i kiparstvo), u nazivu manifestacije navedena je Opatija, no osim što je lokacija održavanja izložbe u Opatiji, ne znamo koje su druge poveznice s gradom, imamo 11 autora koji nisu izabrani putem javnog natječaja i nije ih birao stručni žiri, već ih je selektirao kustos izložbe – akademski umjetnik Domagoj Barić koji i sâm izlaže na bijenalu. Tako da je kustos odabrao sudionike, ali i samog sebe. Objasnio je da sve umjetnike osobno poznaje i da je za njega ovo vrlo intiman projekt te da selektirani autori predstavljaju „čisti nektar scene“. Domagoj Barić je na tiskovnoj konferenciji predstavio i objasnio svoju selekciju riječima: „Radovan Kunić je momak, slikar koji radi na akademiji, Rino Banko je dečko koji radi na akademiji…“ Tako nam je prezentirano i objašnjeno kako selektirani autori predstavljaju „čisti nektar scene“. Valja istaknuti da je kroz cijelu tiskovnu konferenciju, ali i službeno otvorenje bijenala istican autor Nikola Vudrag za kojeg je na otvorenju bijenala Iva Piglić rekla da je „najskuplje plaćeni hrvatski umjetnik ikada u povijesti Hrvatske“ što jednostavno nije točno. Svi koji prate rad i djelo Ive Piglić do sada su već primijetili kako je Piglić sklona velikim i senzacionalističkim izjavama, no, ukoliko dotična već ne preuzima odgovornost za izrečeno, to bi trebali učiniti svi oni koji su uključeni u projekt, a upoznati su s činjenicama te djeluju u struci. Da ne duljim, „fenomen“ Nikole Vudraga i zašto on nije „najskuplje plaćeni hrvatski umjetnik ikada“ odlično je sročio i objasnio Miljenko Jergović u svom tekstu „Nikola Vudrag, još jedna senzacija neviđeno uspješnog hrvatskog umjetnika“. Ovu nadrealnu tiskovnu konferenciju zaključio je ulet direktorice Turističke zajednice grada Opatije Suzi Petričić koja je doslovce rekla „S Opatijom se nešto lijepo dešava, posebno po pitanju kulture. Nakon Dalija i Picassa ja zaista imam potrebu pohvaliti Ivu Piglić i njezinu nevjerojatnu energiju. Iva, ovako nastavi.“ Iz svega rečenog na tiskovnoj konferenciji i više je nego razvidna bezuvjetna podrška svih financijera i sponzora koju uživa Iva Piglić, no ostaje nepoznanica zašto je tome tako? Valja istaknuti i kako je krajnje otužno da niti u jednom javnom nastupu, kako na konferenciji, tako ni na samom otvorenju bijenala, organizatori nisu uspjeli odjednom nabrojati sve umjetnike koji sudjeluju na izložbi iako biennale okuplja tek 11 autora?!
Ostatak teksta možete pročitati na izvorniku: https://perceiveart.com/komentar-na-1-biennale-opatija-tko-je-iva-piglic-i-sto-se-dogada-s-opatijom/?fbclid=IwAR0OmzMe3TJHwHCmzQADj5cRGnWVldba3mhHG33qPaBnMGfq3l4c_QIXOmA
PerceiveArt je nezavisni neprofitni medij o likovnoj umjetnosti. Fotografije Damir Čargonja Charlie
#Sonja Švec Španjol
