Marko Jovanović – Thru The Bushes festival

Uoči ovogodišnje edicije glazbeno-vizualnog festivala Thru the Bushes, razgovarali smo s njegovim glavnim organizatorom Markom Jovanovićem. Festival se ove godine, 12. kolovoza, vraća na magičnu lokaciju prirodnog carstva „Kutak za mutak”, situiranog poviše skrivene plaže Stare Baške. Thru the Bushes nije tipični glazbeni festival – spojivši auditivne i vizualne elemente, uz bogati program elektronske glazbe i pozitivne vibracije, projekt svoje posjetitelje privlači i specifičnim vizualnim intervencijama. Festival uključuje i diskurzivni program, a kroz radionice, predavanja i vrlo pragmatične edukacije. 

Festival je vrlo česta asocijacija na Kutak za Mutak, prirodnu oazu lišenu slučajnih prolaznika. Kada je i kako nastao Thru The Bushes festival i u kojoj je poveznici s Kutkom?

Thru the Bushes je nastao 2014., na Kutku za Mutak, kojeg ljudi kao pojam često mješaju sa samim TTB festivalom. Znaju mi postaviti pitanje „Kad će Kutak”? – Kutak ne može biti vremenski određen jer je Kutak lokacija. Mislio sam da smo do 2019. riješili taj problem, no međutim ljudi još uvijek pitaju isto pitanje… Kako je to sve počelo? Ja sam tu godinu ili godinu prije završio tečaj za masažu i počeo sam masirati po plažama. I sad, jedna super poveznica između 7. mjeseca 2014. i 7. mjeseca 2023. jest količina kiše – po mojoj evidenciji, u Baškoj su u ljeto 2014. bila 22 kišna dana. Dakle nisam radio i imao sam vremena za razmišljanje. I tako mi je palo na pamet – pa da, ajmo napraviti party, koji je zapravo trebao biti privatan. Kao organizacijski tim – Nela Simić, Filip Motovunski i ja — očekivali smo malen broj ljudi. Oko njih 50. Tako da je i produkcijska kampanja bila gerilska. Na kraju ih je došlo preko 250. Bilo je super. Bilo je predivno. Sve do 2017. smo festival radili na istoj lokaciji premda bi ja svake godine sam sebi rekao da si to više nikada neću napraviti: logističko-organizacijski i produkcijski, lokacija je toliko nezahvalna! Zato i naziv thru the bushes – da bi došao pješice do lokacije, moraš iz Baške proći nudistički kamp, plažu, šumicu i grmlje i na kraju stijene, a kompletna se oprema prenosi gumenjacima, što je također veliki trošak (drugi je razlog totalno nevezan – moj brat blizanac i njegova ekipa su preko steam-a, kad bi uspješno skratili mapu u World of Wordcraft-u, uvijek govorili thru the busheees, na što me asocirao sam put do lokacije partija). 

Kutak za Mutak

Tko sve čini organizacijski tim TTB festivala? Koja je podjela uloga? 

Festival smo, kao što sam spomenuo, pokrenuli Filip Motovunski, Nela Simić i ja 2014. godine. Par godina nakon, Motovunski se zbog svojih osobnih angažmana morao povući pa smo ostali Nela i ja. Nela se najviše bavila PR-om i marketingom, dok sam se ja uvijek najviše bavio organizacijom i produkcijom. Godinama smo učili na svojim greškama i rasli – od gerilske organizacije, do danas, kada organizacijski tim, unatoč tome što se iz godine u godinu mijenja ili nadopunjuje, kvalitetno raspoređuje poslove. Delegacija je ključna. Partikularno ove godine, u organizaciji mi najviše pomaže Maja Brašnić, kao i Andreja Ljekaj, koji je zaslužan što ove godine imamo svjetski poznatog headlinera. Što se tiče vizualnog identiteta, svake godine ga povjerimo novom mladom umjetniku tj. umjetnici – prošle je godine Jupiterska razvalila, ove godine je za vizualni identitet zaslužna Hana Belobrk. Video teaser-e, video edit, odnosno video dokumentaciju radi Mara Prpić, koja raste iz dana u dan i koja uz Šporčića uvelike doprinosi vizualnom segmentu festivala. U svakom slučaju, koncept organizacijskog tima se zasniva na ideji da iz godine u godinu prihvaćamo mlade entuzijastične ljude koje zanima rad i produkcija događaja u kulturi, trudeći se funkcionirati kao mala obitelj. 

Gdje se sve do sada održavao TTB? Koja je godina do sada bila najuspješnija u programskom i produkcijskom smislu?

Nakon 2016. godine, premjestili smo se na Voz, pa smo 2017. ondje radili festival – gdje je također bilo super. Druge godine, 2018., nekih 15-ak dana prije samog održavanja festivala, saznali smo da nismo dobili dopuštenje za lokaciju na Vozu, unatoč tome što je prošla godina prošla bez ikakvih problema, pa smo se ponovno vratili na Kutak 2019. godine. Tako što je naravno povećalo produkcijske troškove. Festival je te godine posjetilo preko 700 ljudi, što je (kontradiktorno) postalo problemom za festival, najviše zbog prostornih kapaciteta lokacije Kutka i plaže koja je – pomorsko dobro i javna površina. Iduće corona godine, zbog ograničenja mjera, nismo uspjeli sklopiti ugovor s vlasnikom lokacije pa smo 2020. godine, TTB organizirali u Harteri, u nadsvođenom prostoru pored glavne hale, između tri volte. Ta je lokacija iznimno zahvalna za vizualnu komponentu festivala koju za nas radi Oblik 3 – Damjan Šporčić, a koji je ondje mogao pokazati svu raskoš svoga talenta i umijeća video mapiranja. Rekao bih da je upravo 2020. godina bila najuspješnija i to ponajviše zbog vizualnih intervencija Oblika 3, kada je glazbena komponenta, uslijed vizualne, “pala” u drugi plan. U kontekstu te godine i sklopa okolnosti, u to sam vrijeme radio za Rijeka EPK 2020, kada je jedna od inicijativa bila revitalizacija Hartere u programskom i infrastrukturnom smislu, što je uz Grad Rijeku financirao i Goethe Institut. To je bila izvrsna inicijativa, ali se već sljedeće godine obustavila uslijed odluka Grada Rijeke. Mislim da je to posve pogrešno – Hartera je jedini prostorni kapacitet za open air festivale ili evente u Rijeci. Dosta je kontradiktorno i po meni neozbiljno, da Grad raspisuje javne natječaje za open air događaje u Rijeci, ako takve lokacije ne postoje. Nadalje, 2021. godina se nije dogodila – lockdown i slične mjere. Nakon, 2022. godine, TBB se održao u dvorištu Hartere, bio je odličan, ali zbog lokacije nije ispunio svoj maksimum, ako uspoređujemo s 2020. godinom. Ipak, bez obzira na dostupnost lokacije Hartere i logističko-produkcijske prednosti, Thru the Bushes nije Thru the Bushes ako je dislociran s njegove prvotne lokacije i zato se ove godine vraćamo na Kutak koji čini 70% identiteta festivala – back to the roots!

Koji glazbeni žanrovi čine program, i koja su istaknuta imena glazbene scene do sada sudjelovala na projektu?

Glazbeni program je do sada bio dosta šaren spoj različitih elektronskih žanrova – drum and bass-a, house-a, electro swing-a, tech-house-a, disco-a, funk-a, garage-a, bilo je i trap-a… Bitno je da je plesno, melodično i pozitivno. Što se tiče istaknutih imena… To je zapravo dosta nezgodno pitanje jer možda neki artisti za sebe smatraju da su značajniji od ovih koje ja istaknem, ali u konačnici, svi su oni meni značajni jer su svi dali velik doprinos festivalu. Nekakva je i ideja da za desetu obljetnicu 2023. godine, napravimo veliki reunion party koji će objediniti artiste svih prošlih izdanja i koji će biti veći od svih dosadašnjih izdanja. Ako ih baš moram nabrojati, među njima je sigurno Filip Motovunski, kao su-organizator prvih par godina, koji nam je svojim imenom, iskustvom i mjuzom puno pomogao, a koji je kao artist, jedan od najznačajnijih glazbenika na domaćoj, regionalnoj, ali i međunarodnoj drum and bass sceni. Zatim, tu je Ana Antonova, istaknuta glazbenica nacionalne i regionalne elektronske scene koja je s nama radila do ove godine, a koja je bila glavnim organizatorom glazbenog programa posljednjih četiri festivala. Nadalje, tu su i Felver, Marina Karamarko, Andreja Ljekaj, Time to Sleep, Virgin Helena, Koolade, Ivna Ji, Fikcio Monger, Just Us kolektiv… i mnogi drugi. Nadam se da mi neće zamjeriti oni koje nisam istaknuo 🙂 

Marko Jovanović, Bella i Nea, snimio Aleš Suk

Što sve čini popratni program festivala?

Do sada smo u tom kontekstu radili razne programe, od javnih predavanja, merch-a, radionica, warm-up ili boat partija, nudili sadržaje poput body painting-a, acro yoga-e i slackline-a. Prošle smo godine imali tematski vrlo zanimljive panele, koji su obrađivali problem digitalnog nasilja među mladima, kao i korištenja droga na festivalima, a u sklopu sa SOS udrugom Rijeka. Činjenica je da se ljudi na festivalima drogiraju, a mi smo pokušali educirati mlade da se odgovorno ponašaju u tom kontekstu. To ne znači da tako što odobravamo odnosno promoviramo, jednostavno želimo smanjiti moguće negativne posljedice i pružiti adekvatnu edukaciju u tom segmentu, što je uvriježena pojava u organizaciji velikih glazbenih festivala. 

TBB festival je 2020. godine osvojio nagradu Ambasador za najbolji event godine. Tko vam je bila konkurencija i na koji se način vršila dodjela nagrade?

Ambasador nagrada bila je svakako neočekivana, a dobili smo je uslijed TBB-a 2020. u Harteri. Kao što sam prethodno istaknuo, za uspjeh te edicije festivala, tako i samu nagradu, najviše je zaslužan OBLIK 3 koji je razvalio s vizualnim intervencijama, odnosno video mapiranjem prostora, kao i Mara Prpić, zaslužna za video produkciju festivala – snimanje i montažu video materijala. Iako je to bila corona godina, konkurencija je postojala – BSH Island Festival, Future Scope, Get Connected i Seasplash. Nagrada nam je svakako bila velikom motivacijom, moralni “poguranac” i dobar PR moment na temelju kojeg smo ujedno povećali i svoju vidljivost. Odabir pobjednika za dodjelu nagrada vršilo se glasanjem publike, što znači da su ljudi prepoznali festival i što nam je najveće priznanje za trud i entuzijazam. Bez publike festival nema svrhe. 

Na koji način financirate program? Tko su vaši glavni sponzori?

Mi sponzora nemamo, tako da najviše ovisimo o budžetu iz svojeg džepa. Spomenut ću da smo 2020. godine imali malu logističku podršku od Rijeke 2020, a za 2022. smo godinu dobili neka sredstva od Grada (hvala Mireli Pašić i njenom obrtu Štošta za pomoć u pisanju projekta za prijavu na Natječaj javnih potreba u kulturi Grada Rijeke). Za 2023. godinu smo, neočekivano, dobili sredstva od Primorsko-goranske županije, koja nisu velika, ali su motivacijska, što je svakako utjecalo na to da za ovu godinu pojačamo svoj angažman i dovedemo velikog headliner-a. Što se tiče ostale podrške, mogu spomenuti i Dina Grgurića, organizatora Velvet Festivala, koji nam ne pomaže u financijskom smislu, ali nam svakako pomaže savjetodavno. 

Što nas očekuje ove godine na Thru the Bushes festivalu? Koje su cijene ulaznica? Postoje li upute kako doći do lokacije Kutka?
Ove godine je glavni headliner DJ T., prisutan na međunarodnoj elektronskoj sceni više od 35 godina, osnivač Get Physical Music label-a koji usko surađuje s labelom Dynamic Music, što je Solomonova izdavačka kuća – 2023. je prva godina koja dovodi ovako velikog, svjetski poznatog artista. Od domaćih izvođača tu su i Andrea Ljekaj, Vojko Mecena, Sven Mišković i Jelena Popowitch. Što se tiče cijena ulaznica, super early bird-ice su rasprodane po cijeni od 10 eura, early bird-ice po cijeni od 15 eura, regular tickets po cijeni od 18 eura i na sam dan eventa, ako ostane ulaznica, cijena će na ulazu iznositi 20 eura. Što se tiče uputa kako doći do lokacije Kutka za Mutak, one će biti vidljive na našim FB i IG stranicama. Ostale su upute: nemojte nosit staklo, ne bacajte smeće naokolo, poštujte prirodu, poštujte ljude oko sebe, volite se, plešite, budite nasmijani i pijte vodu 🙂

Marko Jovanović, snimio Aleš Suk

#Kutak za Mutak #Marko Jovanović #Thru The Bushes

Nasumičan izbor

Upišite pojam za pretragu ili pritisnite ESC za povratak na stranice

Skoči na vrh