„Da se ja pitam ja bih proterao autobus ovuda! Nije to tako loše kao što izgleda!“ legendarna je izjava još legendarnijeg Danila Bate Stojkovića iz kultnog filma Slobodana Šijana „Tko to tamo pjeva (Ko to tamo peva), antologijske scene nakon koje Danilo Bata Stojković upada u rijeku mnogi se sjete svaki put kada se zateknu na nekom mostu, pritom je potpuno nevažno u kakvom se stanju most kojega prelazite nalazi!
Ovaj četvrtak nudio je upravo takvu priliku, malo koja konstatacija činila se prikladnijom za razbijanje monotonije protokolarnog obilaska pješačkog mosta Žakalj, novog zdanja koje će uskoro biti i službeno pušteno „u promet“ kao dio projekta „Riječke šetnice“, od ove što uvijek izmami osmijeh na lice. A razloga za namrštenost zaista nije bilo, jer pješački most Žakalj napokon će povezati dvije strane kanjona Rječine. Most Žakalj izgrađen je na lokaciji kod Matešićevih mlinova ispod Orehovice, odnosno na mjestu starog čeličnog mosta preko Rječine koji je srušen tijekom Drugog svjetskog rata. Čelični most dugačak je 25,30 metara, širok je 4,80 metara, a njegova gradnju riječka tvrtka Fracasso Production započela je krajem 2024. godine.
– Drago mi je da simbolički spajamo dvije strane Rječine ovim mostom u potpunosti financiranim iz gradskoga proračuna, a riječ je o investiciji vrijednoj 550 tisuća eura. Zahvaljujem se tvrtki Fracasso Production, koja je bila izvođač radova, kao i tvrtki Kling koja je provodila nadzor. Radovi su izvedeni u roku i u predviđenoj dinamici, ali i u sredstvima koja su za to bila planirana. Ako gledamo noviju povijest Rijeke ovo je drugi most preko Rječine, Most branitelja sagrađen je prije dvadesetak godina, a sada smo dobili dozvolu za još jedan most, na Delti kod pročišćivača. Dakle, u ovom mandatu pokrenuli smo dva mosta preko Rječine, što nije zabilježeno u dugom razdoblju, naglasio je Marko Filipović, gradonačelnik Rijeke mostom Žakalj prošetao se u društvu Milivoja Miljkovića iz tvrtke Fracasso Production, Josipe Kastelac iz tvrtke Kling, Damira Kamenara, predsjednika Mjesnog odbora Orehovica, ali i ostalih članova Vijeća MO Orehovica i još ponešto gostiju.
– Most je srušen na mjestu na kojem je nekad bila granica, danas ovaj most u svoj svojoj punini svjedoči jednoj povezanosti Rijeke, ali i prošlosti Rijeke s pogledom u budućnost. Siguran sam da će ga mnoge Riječanke i Riječani koristiti, kao što koriste i šetnicu uz našu Rječinu, zaključio je Marko Filipović.
Da bi se mostom Žakalj zaista mogao „protjerati“ i autobus potvrdio je Milivoj Miljković, tvrtka Fracasso Production “potpisuje” svaki segment mosta Žakalj.
– Jako je izazovno bilo jer je ispod kanjon visok pedeset metara, a takvo što ne prašta grešku. Dečki su bili konstantno alpinistički vezani u punoj opremi. Problem je bio i pristup mostu, jer se nije mogla dovesti teška mehanizacija, montaža čelične konstrukcije je bila najizazovnija. Najteži segmenti imaju 3,5 tona svaki, dovesti dizalicu koja može razvući takav segment bio je zaista velik izazov. No, ponosni smo što nismo „skinuli“ niti jedno stablo, iako je u troškovniku bilo zapisano da ćemo ih morati maknuti barem pedesetak. Svaki put kada je bura zapuhala mi smo morali paziti na sigurnost ljudi, zaštita na radu bila nam je zaista na prvom mjestu. Nije bio problem proizvesti most u našoj proizvodnji, a zaista je kompletno napravljen kod nas, ali smo zato silno pazili na sigurnost ljudi. Bih li protjerao autobus? Na ovom mostu je stajala mehanizacija, dakle moj odgovor je da bih, zaključio je Milivoj Miljković, čovjek koji u punom smislu te riječi gradi mostove.
A razloga za veliko zadovoljstvo imali su i predstavnici Vijeća Mjesnog odbora Orehovica.
– Jako sam zadovoljan, za ovaj most borimo se od 1973. godine, još u vrijeme ondašnjih mjesnih zajednica, nakon što je stari most s kranom odnesen u more. Borili smo se, izborili smo se za materijale, ali to nikad nismo uspjeli realizirati. Ovaj most san je Orehovčana, naročito onih koji su ovdje živjeli. A ljudi su na Žaklju živjeli još sedam, osam godina nakon što mosta nije bilo i znam da su ljudi preko Katarine morali ići u Rijeku, drugog načina nisu imali. Djeca koja su u Žaklju živjela morala su se upisivati u školu na Kozali jer se na Orehovicu nije moglo dolaziti. Da, jako smo zadovoljni što je most napravljen, rekao je Damir Kamenar, predsjednik MO Orehovica.
Most Žakalj uskoro će i službeno biti otvoren, prije otvaranja slijedi mu još samo finalno ušminkavanje prije nego prvi šetači ne kroče konstrukcijom fotografije s koje će preplaviti društvene mreže, a svi mi zajedno dobiti osjećaj da je most tu oduvijek i bio. Rječina je dobila kariku koja je nedostajala, sada tek treba na pravi način započeti revitalizaciju ovog prostora, koji ima potencijala postati omiljenim okupljalištem Riječanki, Riječana i svih njihovih gostiju.
