Bitka za Rijeku trajala je dugo i bila jedna od najtežih i najsloženijih u smiraju Drugog svjetskog rata, uz veliki broj žrtava od oko 2 800 poginulih. Rijeka je konačno oslobođena na današnji dan 1945., a potpuna predaja njemačke vojske koja se povukla iz Rijeke rušeći sve iza sebe, uslijedila je 7. svibnja kod Ilirske Bistrice
Nakon izuzetno teških borbi koje su trajale od 16. travnja do 3. svibnja 1945., Rijeka je konačno oslobođena od njemačkih okupatora te domaćih izdajnika ustaša i četnika. Žestoke i krvave bitke vođene su u šumovitim područjima oko grada i u samom gradu, gdje je gotovo tri tisuće pripadnika 4. jugoslavenske armije, formirane od 8. dalmatinskog korpusa i 11. hrvatskog korpusa, položilo svoje živote. Ta je bitka ostavila duboke ožiljke na gradu, luci i mostovima, koji su gotovo potpuno razoreni.
U proljeće 1945., dok je Njemačka bila u teškoj vojnoj, ekonomskoj i političkoj situaciji, Rijeka je postala poprište jedne od najžešćih bitaka na ovim prostorima – Bitke za Rijeku. IV. armija Jugoslavenske armije, pod zapovjedništvom generala Petra Drapšina, prodirala je nezaustavljivo prema svojem cilju – rijeci Soči, te Julijskim Alpama, kako bi zatvorila obruč oko okupatorskih snaga. Ova armija već je prethodno sudjelovala u brojnim bitkama diljem područja bivše Jugoslavije, a sada je njen krajnji cilj bio Rijeka.
Nakon što su postrojbe IV. armije uspjele razbiti vanjsku obranu Rijeke, a oslobodile susjedne gradove poput Bakra, Krasice, Hreljina, Grobinšćine, Škrljeva i Kostrene, 19. udarna divizija započinje borbu za Sušak 20. travnja. Unatoč intenzivnim borbama, ne uspijevaju potpuno osvojiti grad zbog snažne protivničke artiljerije sa Sv. Ane i Sv. Katarine. Ipak, noću, koristeći zaštitu mraka i loših vremenskih uvjeta, manje grupe boraca napadaju njemačke topničke položaje na Sv. Ani, izazivajući paniku među protivničkim snagama. To omogućava 5. brigadi i borcima 26. divizije da započnu opći napad sa Trsata, Vežice i Martinšćice. Nakon žestokih borbi, 21. travnja, partizanske snage probijaju se do rijeke Rječine, gdje su Nijemci već porušili sve mostove.
Nastavak bitke karakterizirale su teške ulične borbe, posebno na sektoru Rijeka-Klana. Unatoč velikim gubicima na obje strane, bitka je trajala sve do 26. travnja, kada je došlo do najsnažnije topničke vatre u završnim operacijama za oslobođenje zemlje. Ipak, oslobođenje Rijeke došlo je 3. svibnja, kada su partizanske snage uspjele probiti njemačku obranu i osloboditi grad. Istoga dana oslobođeni su i Volosko i Matulji, a partizanske formacije su se spojile kod Permana.
Toga i sljedećih dana uhapšeni su karabinjeri, finanzi i policajci, a Komitet narodnog oslobođenja uselio je u guvernerovu palaču. Navečer je grad bio oblijepljen plakatima na hrvatskom i talijanskom jeziku o bratstvu i jedinstvu jugoslavenskih i talijanskog naroda te o pripojenju Rijeke Hrvatskoj i Jugoslavenskoj federaciji.
U noći s 3. na 4. ubijen je (zadavljen) u vlastitom stanu dr. Mario Blasich, liječnik i političar, vođa Autonomne stranke u Rijeci. Sedmorica obučenih u partizanske uniforme upala su u stan te zaključali članove obitelji u kupaonicu, a nakon ubojstva pretražili su stan i otuđili i odnijeli stvari u vrijednosti 30.000 lira. Iste noći uhapšen je i strijeljan Giuseppe Sincich, bivši član Ustavotvorne skupštine i gradonačelnik Rijeke. Uhapšen je i strijeljan Giovanni Stercich, tajnik Kostituante. Iste noći uhapšen je Riccardo Gigante. Vjerojatno su te noći uhapšeni i Nevio Skull i Salvatore Bellasich. Nekoliko dana potom, nakon kapitulacije Njemačke, utihnulo je oružje i završio Drugi svjetski rat.
Ova bitka predstavljala je ključnu prekretnicu u oslobođenju Rijeke i okolnih područja, označavajući kraj njemačke okupacije i uvođenje nove, slobodne ere za grad na Rječini.
#bitka za Rijeku #Drugi svjetski rat #obljetnica #oslobođenje Rijeke #Rijeka
