Na današnji dan 1784. naručeni su novi satovi za Gradski toranj

Rijeka je do pred kraj 18- stoljeća zapravo bila okružena bedemima koji su štitili tadašnji riječki način života. Nad ulazom u svaki utvrđeni grad nalazio se satni toranj. Rijeka je do kraja 18. stoljeća bila opasana bedemima, unutar kojih se odvijao sav javni, kulturni i privredni život.

U grad se ulazilo kroz „Vrata od mora” i „Gornja vrata”, do kojih se dolazilo preko drvenog mosta iznad rova napunjenog vodom. U 17. stoljeću toranj je povišen, a na njega je postavljen sat, te je dobio naziv Satni toranj, odnosno Torre d’Orologio. Građani Rijeke često su zakazivali sastanke „sotto la torre” ili „pod uriloj”. Toranj je također bio ukrašen natpisima, grbovima i bistama habsburških vladara, uključujući habsburškog dvoglavog orla i natpis iz 1695. godine. Na arhitravu su natpisi, od kojih jedan evocira uspomenu na Leopolda I., koji je 6. lipnja 1659. godine Rijeci odobrio grb dvoglavog orla s obje glave okrenute na istu stranu, iznad posude iz koje teče voda. Ispod grba je deviza „INDEFICIENTER” (što znači nepresušivo). Taj je grb također na tornju. Drugi natpis evocira uspomenu na dolazak Karla VI. u Rijeku 1728.

Kada je 1750. godine Rijeku pogodio katastrofalni potres, Marija Terezija dodijelila je gradu sredstva za obnovu, ali je također odobrila generalni urbanistički plan izgradnje novoga grada (civitas nova), s tim da Stari grad ostane nepromijenjen. Na nasutom terenu pred gradom izgrađena je moderna gradska četvrt. U okviru te obnove, gradski toranj dobio je monumentalni portal na čije je krunište riječki kipar Antonio Michelazzi postavio reljefna poprsja careva. Na današnji dan 1784. naručeni su novi satovi za Gradski toranj kod ljubljanskog urara Johana G. Widmana za 450 fiorina. On je izradio koji je izradio četiri sata za sve strane tornja. Izmjenu sata par godina nakon radi Anton Gnamb koji vizualno osvježava satove s četiri kvadranta. Po projektu arhitekta Antuna Gnamba, toranj je oko 1801. obnovljen, te su mu dodani tambur i kupola. Widmanovi satovi zamijenjeni su krajem 18. stoljeća kada je u Beču kupljen najsuvremeniji satni mehanizam za to doba te je na licu tornja postavljen otvor za brojčano pokazivanje vremena. Tako je funkcioniralo do 1996. godine kada je dio mehanizma zamijenjen s elektroničkim mehanizmom. Stari sat više nije imao tko navijati jer se nijedan urar nije htio uhvatiti obveze koja zahtijeva svakodnevnu prisutnost bez vikenda, blagdana. No i realna je činjenica da se ide u korak s vremenom i da je ipak sačuvan stari izgled tornja uz poneku modernizaciju. U toranj se ulazi iz njegova podnožja te su mu na prvom katu uređaji koji kontroliraju rad riječkih fontana te rasvjetu na Korzu, na drugom se katu čuva satni mehanizam iz 1873. godine a treći kat ima njegove osovine sa zupčanicima i kazaljkama. Četvrti kat posjeduje zvona.

Gradski toranj jedan je od simbola Rijeke. Godine 1890. arhitekt Filibert Bazarig dao mu je novo ruho u stilu historicizma i pokrio ga sadašnjom kupolom. Kao značajan spomenik kulture, Gradski toranj je obnovljen i konzerviran 1983.

Gradski toranj, odnosno Gradska ura, nalazi se na području zaštićene Kulturno – povijesne cjeline grada Rijeke i kao takav upisan je u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske. Sastavni dio tornja je i monumentalni barokni portal koji je djelo riječkog kipara i graditelja Antonija Michelazzija, a koji uključuje i reljefna poprsja cara Leopolda I. i cara Karla VI. te latinske natpise na arhitravu.

Replika skulpture Riječkog dvoglavog orla ponovno je 19. travnja 2017. godine postavljena na vrh kupole Gradskog tornja. Autor skulpture je akademski kipar Hrvoje Uremović, koji ju je oblikovao prema smjernicama Konzervatorskog odjela u Rijeci i postojeće arhivske dokumentacije. Skulptura je u najvećoj mogućoj mjeri replika povijesne skulpture iz 1906. godine. Izrađena je u Ljevaonici umjetnina ALU d.o.o. u Zagrebu. Skulptura je izrađena u aluminiju. Teška je oko 270 kilograma. Visina skulpture je 255 centimetara, a raspon krila joj je 300 centimetara. Skulptura se nalazi na visini od oko 30 metara.

Uz bokove Gradskoga tornja prigrađene su ranoklasicističke palače, čija gradnja započinje koncem XVIII. stoljeća, odmah po rušenju gradskih zidina koje je odobrio car Josip II. U prolazu koji ispod tornja vodi prema riječkom Starom gradu, a nekad je predstavljao glavna vrata obzidanoga grada, koja su se, naravno, noću zatvarala, sačuvani su memorijalni natpisi i klesarski znak, srednjovjekovnoga, gotičkog majstora-graditelja.

#gradska ura #Gradski sat #Gradski toranj #Rijeka #satovi