Janko Polić Kamov, rođen na današnji dan 1886. na Sušaku, bio je hrvatski književnik poznat po svom radikalnom pristupu književnosti. Pseudonim „Kamov” odabrao je prema biblijskom Kamu. Njegova buntovna narav brzo se očitovala; izbačen je iz sušačke gimnazije zbog sukoba s profesorom, a potom i iz senjske gimnazije i konvikta. Nakon što se obitelj 1902. preselila u Zagreb, Kamov je prekinuo gimnazijsko obrazovanje.
Godine 1903. proveo je tri mjeseca u zatvoru zbog sudjelovanja u protukhuenovskim demonstracijama i sukoba s policijom. Razočaran u Zagreb i Hrvatsku, ubrzo je počeo sanjati o odlasku. Godine 1904. putovao je s glumačkom družinom po Dalmaciji, Bosni i Hercegovini te Crnoj Gori, gdje je nastupio kao šaptač u Ibsenovim „Sablastima” pred knezom Nikolom I. Petrovićem Njegošem. Od 1907. putovao je po Italiji, a 1910. stigao je u Španjolsku, gdje se kretao u avangardnim krugovima s umjetnicima poput Joana Miróa i Pabla Picassa. Umro je iznenada u Barceloni 8. kolovoza 1910. godine, te je pokopan u zajedničkoj sirotinjskoj grobnici bez imena.
Kamov je bio prvi pjesnički buntovnik hrvatske književnosti, osporavatelj tradicije i inovator na tematskom, idejnom i jezično-stilskom planu, čime je postavio temelje hrvatske književne avangarde. Iako je djelovao u razdoblju hrvatske moderne, nije pripadao nijednoj književnoj grupaciji. Njegovi tekstovi objavljivani su u novinama poput Pokreta, Riječkog novog lista, Zvona i Bosanske vile.
Kamov je 1907. godine objavio zbirke pjesama „Psovka” i „Ištipana hartija” te dramske studije „Tragedija mozgova” i „Na rođenoj grudi”. Ove knjige, koje su izazvale šok u zagrebačkoj javnosti, progovarale su protiv lažnog morala, otvoreno uobličavale erotizam, socijalnu satiru i sarkazam. Njegovo najpoznatije djelo, roman „Isušena kaljuža”, napisan između 1906. i 1909., objavljen je tek pola stoljeća nakon nastanka. Roman tematizira egzistencijalno, ontološko i povijesno iskustvo bića u svijetu koji se otuđuje, nudeći kaotičnu sliku osobnosti.
Kamovljeve drame, kao i njegova poezija i proza, izazivale su kontroverzije zbog prikazivanja „sumraka, patologije, tjeskobe, bezizlaznosti, očaja, apsurda, anarhije i groteske”. Među njegovim najzrelijim novelama izdvajaju se „Žalost”, „Bitanga” i „Sloboda”. Njegova novelistika kombinira feljtonske elemente i analitičke komentare, često prelazeći u grotesku.
Kamov je svojim djelovanjem anticipirao mnoge književne trendove koji će se tek kasnije pojaviti u europskoj književnosti. Njegov posljednji tekst, članak „Klin se klinom nabija” za zagrebački list Pokret, objavljen je na dan njegove smrti.
#Janko Polić Kamov #Kamov #obljetnica #poezija #Rijeka
