Ezio Loik rođen je na današnji dan 1919. godine u Rijeci, a ostao je upamćen kao jedan od velikana nogometa s ovih prostora.
Djetinjstvo je proveo igrajući nogomet na Školjiću i starom igralištu na Pioppima, popularnim okupljalištima djece iz kvarta. Igralo se i na tadašnjem Campo Ballila – Campo Cellini, današnjem Omladinskom igralištu. Samo s 14 godina priključio se lokalnom klubu “Leonida”, a već nakon dvije sezone oduševio je igrom protiv US “Fiumane”, što mu je donijelo poziv u redove tog kluba i označilo početak njegove ozbiljne karijere. Na svoj 19. rođendan, 1938. godine, debitirao je za AC Milan u susretu protiv Ligurije (1:1), što je bio važan iskorak u njegovoj karijeri. Nakon tri sezone u Milanu, prelazi u F.B.C. “Unione Venezia”, gdje igra kao lijevi vezni. Tamo upoznaje Valentina Mazzolu, s kojim stvara legendarni dvojac koji 1940. godine dovodi Veneziju do vrha Serie A.
Njihova suradnja nastavlja se u Torinu, gdje Loik postaje ključni član slavne momčadi “Grande Torino”. Za talijansku reprezentaciju upisao je devet nastupa između 1942. i 1949. godine, postigavši četiri gola. Debitirao je u pobjedi protiv Hrvatske (4:0) u Genovi 1942., a posljednji put zaigrao je protiv Portugala, također u Genovi, 1949. (4:1). Na terenu je bio poznat po preciznim dodavanjima, inteligentnoj igri i sjajnoj suradnji s Mazzolom, s kojim je činio nezaustavljiv tandem.
Ezio Loik tragično je preminuo 4. svibnja 1949. godine u zrakoplovnoj nesreći na brdu Superga kod Torina, zajedno s cijelom ekipom Torina, dok su se vraćali s prijateljske utakmice iz Lisabona.
