Matko Laginja, istaknuti hrvatski političar, rođen je 10. kolovoza 1852. godine u Klani kraj Kastva. Pravo je studirao u Zagrebu od 1871. do 1873. godine, a zatim u Grazu, gdje je doktorirao 1885. godine. Od 1890. godine radio je kao odvjetnik u Puli, no kasnije, 1915. godine, preselio se u Zagreb, gdje je nastavio svoje djelovanje.
Već u mladosti priklonio se političkim idejama Ante Starčevića te je, zajedno s pravašima Vjekoslavom Spinčićem i Matkom Mandićem, snažno istupao protiv talijanskog nacionalizma u Istri. Godine 1882. bio je urednik lista “Naša sloga”, dok je već 1883. godine postao član Pokrajinskog sabora Istre, u kojem je djelovao sve do 1914. godine. Uz to, bio je zastupnik u Carevinskom vijeću u Beču u dva razdoblja, od 1891. do 1901. te ponovno od 1907. do 1918. godine.
Njegova aktivnost nije bila ograničena samo na politiku – bio je jedan od osnivača Istarske posujilnice 1891. godine, kao i Gospodarske sveze za Istru 1903. godine, obje sa sjedištem u Puli. Kao član Carevinskog vijeća, 1908. godine zagovarao je suradnju s talijanskim liberalima, dok se tijekom Prvog svjetskog rata priklonio politici Jugoslavenskog kluba, ističući pravo južnoslavenskih naroda na samoodređenje unutar Austro-Ugarske Monarhije.
Godine 1917. i 1918. obnašao je dužnost predsjednika Starčevićeve stranke prava, a 1918. i 1919. bio je povjerenik za Istru u Narodnom vijeću u Zagrebu. Po završetku rata postao je član Privremenog narodnog predstavništva (1919.–1920.), a kasnije i Zakonodavne narodne skupštine. Godine 1920. imenovan je banom Hrvatske i Slavonije.
Nakon sklapanja Rapalskog ugovora 1920. godine, postao je predsjednik Narodnog kluba (1920.–1922.), a kasnije Hrvatske zajednice. Iako je bio izabran u Ustavotvornu skupštinu, 1921. godine napustio je njezin rad u znak protesta protiv izrazito centralističke politike.
Osim političkog angažmana, Laginja je bio i znanstveni radnik, s posebnim interesom za pravnu povijest i kulturnu baštinu Istre. Njegovi stručni radovi objavljivani su u časopisima “Naša sloga”, “Pravo” i “Vienac”. Napisao je više značajnih djela, među kojima se ističu: “Hrvatske narodne pjesme što se pjevaju u Istri i kvarnerskim otocima” (1880.), “Austrija i hrvatsko pitanje” (1883.), “Kastav: grad i obćina” (1889.), “Istarske narodne pjesme” (1924.), “Istarske pričice” (1945.) i “Istranom: književna ostavština” (1970.).
Matko Laginja preminuo je 18. ožujka 1930. godine u Zagrebu, ostavivši dubok trag u političkom, pravnom i kulturnom životu Hrvatske.
Istaknuta fotografija: povijest.hr
#Kastav #Matko Laginja #obljetnica #političar #smrt
