Umberto D’Ancona, rođen 9. svibnja 1896. u Rijeci, bio je istaknuti talijanski biolog i prirodoslovac koji je tijekom svoje znanstvene karijere objavio više od 300 znanstvenih radova. Svoje je obrazovanje započeo u rodnom gradu, gdje je završio srednju školu, a potom je u Budimpešti započeo studij prirodnih znanosti. Njegovo je obrazovanje, međutim, prekinuo izbijanje Prvog svjetskog rata. Umjesto nastavka studija, D’Ancona se uključio u ratna zbivanja te je služio kao topnički časnik. Ratno iskustvo tako je privremeno usmjerilo njegov život drugim putem, prije nego što se ponovno posvetio znanosti i izgradio značajnu karijeru biologa i prirodoslovca.
Između 1916. i 1920. nastavlja školovanje na Sveučilištu u Rimu pod mentorstvom uglednog znanstvenika Giulija Cotroneija. U diplomskom radu istražuje utjecaj gladovanja na probavni sustav jegulje. Ubrzo postaje pomoćnik Giovannija Batiste Grassija, jednog od vodećih zoologa tog doba, a kasnije ga nasljeđuje kao direktor Instituta za komparativnu anatomiju na rimskom Sveučilištu Sapienza. Kasnije prelazi na Sveučilište u Padovi, gdje osniva hidrobiološku stanicu u Chioggi, koja danas nosi njegovo ime.
D’Ancona je bio član prestižne talijanske akademije Accademia dei Lincei te dopisni član Francuske akademije znanosti. Njegov znanstveni opus obuhvaćao je širok spektar tema – od morske biologije, fiziologije i hidrobiologije, do oceanografije i evolucijske teorije. Autor je brojnih radova i nekoliko važnih knjiga, među kojima se ističu Trattato di Zoologia i Elementi di Biologia Generale. Posebno je značajan njegov doprinos razumijevanju utjecaja ljudske aktivnosti na morski ekosustav.
Tijekom Prvog svjetskog rata, kada je ribolov bio znatno smanjen, proučavao je kako to utječe na riblji fond Jadranskog mora. O tim spoznajama raspravljao je s matematičarom Vitom Volterrom, ocem svoje supruge Luise, s kojim je 1926. godine sklopio brak. Njihova suradnja poslužila je kao temelj za razvoj matematičke biologije i poznatog Lotka–Volterra modela. Nakon Volterrine smrti, D’Ancona je 1942. objavio knjigu La Lotta per l’Esistenza kao čin znanstvene i osobne počasti. Učinio je to unatoč fašističkoj vlasti u Italiji, pod kojom je Volterra bio prisiljen napustiti sveučilišnu karijeru jer je odbio prisegnuti na vjernost režimu.
Umberto D’Ancona preminuo je na današnji 1964., u mjestu Marina di Ravenna.
Programski sadržaj je sufinanciran od Grada Rijeke
#1964 #biolog #NDD #Rijeka #Umberto D'Ancona
