Marin Blažević nije jedina otvorena stavka neslaganja Primorsko-goranskog saveza s aktualnom gradskom Upravom, nakon pitanja smjene intendanta, koji je prilično zaoštravao tonove na relaciji PGS-SDP, uskoro će se tonovi očito zaoštriti i po pitanju torpeda. Barem ako je suditi prema onome što je izrečeno na konferenciji za novinare održanoj u prostorijama Primorsko-goranskog saveza, a na kojoj je upravo ovaj artefakt slavne riječke industrijske baštine bio jedina tema.
– Puno je vremena prošlo od kada smo pokrenuli priču o riječkom torpedu znajući unaprijed kakav će rasplet biti. Kao gradski vijećnik na Gradskom vijeću sam više puta govorio o tome. Krajem godine će se torpedo voziti sa Žabice i trpati u neka skladišta iz kojih će to izvaditi ne znamo tko i ne znamo kada. Mi to nećemo dopustiti! Primorsko-goranski savez neće stajati iza ove gradske Uprave ako ne bude rješenja za torpedo. Ljudi koji se u torpedo razumiju rekli su puno više o tome, to je najviše što povijesno gledajući imamo. Mi se prema tome odnosimo kao maćeha. Nećemo to dopustiti! Vidjet ćete to i na idućoj sjednici Gradskog vijeća, koja je vrlo važna jer je posljednja ove godine. Mi nastavljamo s ovom pričom, bez ikakve namjere da se o tome pogađamo, poentirao je Nikola Ivaniš, počasni predsjednik PGS-a, nakon što je pomno odslušao što su o ovoj temi imali za reći oni koji o njoj znaju najviše.
PGS već duže vrijeme upozorava na činjenicu da riječkoj zbirci torpeda i svega što se uz torpedo veže, kao i izložba posvećena ovom ubojitom oružju, što u isto vrijeme predstavlja i vrhunac tehnološkog razvitka vremena u kojem je nastalo, a analogno tome posebnu važnost valjda ima i mjesto na kojem je nastalo, prijeti sudbina beskućnika, što je bio razlog sazivanja konferencije za novinare, koja je prvenstveno za cilj imala ukazati na nebrigu aktualne vlasti prema jednom važnom dijelu riječke povijesti, možda i najvažnijem ovisno o tome tko na povijest iz kojeg kuta gleda.
– Nije to pitanje samo oružja, laicima je jasno da je Rijeka u vrijeme nastajanja torpeda bila industrijski hub, kako bismo to današnjim rječnikom rekli, zbog toga je to tema o kojoj ne smijemo šutjeti, rekla je Nasrin Štrljić, novoizabrana predsjednica riječkog ogranka PGS-a, koja je potom prepustila riječ Goranu Pernjeku i Ervinu Dubroviću, ljudima koji o torpedu, načinu na koji je nastao, njegovoj važnosti i vrijednosti znaju sve ili gotovo sve, ali i koji su svojim djelovanjem najzaslužniji da se ova priča ipak nekako nametnula u javnom prostoru, prvo sakupljanjem građe, potom i organizacijom izložbe „Riječki torpedo – prvi na svijetu“.
– Nije mi svejedno što će biti s daljnjom postavom torpeda, rekao je Ervin Dubrović, dugogodišnji ravnatelj Muzeja Grada Rijeke. –Istina je da torpedo služi za razaranje, ali mi smo govorili isključivo o tehnologiji, znanstvenim i tehničkim dometima torpeda, kao i činjenici da je to jedna od bitnijih točaka koja znači nešto za memoriju ovoga grada, ali je važna i za budućnost grada. Budućnost krojiš po povijesti, krećeš od nečega, ne krećeš od nule. Bilo je loših trenutaka u povijesti, ali bilo je i dobrih. Dobri trenuci bili su kada se razvijala industrija, loši kada su baštinici bili loši gospodari koji nisu znali upravljati svojom baštinom, dodao je Dubrović podsjetivši na način kako su skupljali prve eksponate, posuđivali ih od Splita i Zagreba, kupovali u Norveškoj, što je i danas najskuplji predmet kojega je Muzej Grada Rijeke ikada kupio.
– Zahvaljujući Gradu Rijeci, koji je osigurao prostor na Žabici, napravili smo lijepu izložbu torpeda, ambijent je industrijski, primjeren za to, u pitanju je bivše željezničko skladište, koje je sada prodano. Nadali smo se da neće doći do onoga što se govorilo, tim više što su to prostori plemenite izgradnje, šteta bi ih bila rušiti, nadali smo se da bismo se mi tu mogli i uklopiti. U tisuću kvadrata smo smjestili torpedo, u međuvremenu smo nabavili generator, traktor i kamion, što nije bilo baš lako. Sada se to mora preseliti jer je prostor prodan, a mi tražimo pogodan i najbolji mogući prostor za preseljenje. Nama treba dvije tisuće kvadrata, tisuću kvadrata bi bilo podnošljivo. I to negdje u razumnom dometu centra grada, možda i blizu Palače Šećerane, svakako tražimo da i dalje ostane muzejski postav, a ne da bude zagurano u neku halu jer nad time tada nemaš nadzor i podložno je propadanju. Želimo da to ljudi vide na slavu i čast ovoga grada, dodao je Dubrović, koji se svojedobno zalagao za osnivanje Muzeja industrijske baštine i podsjetivši na knjigu Povijesni razvoj kvantne teorije, objavljenu u Engleskoj, koja započinje riječima: „Pretpovijest moderne fizike započinje u Rijeci!“, pa se zapitavši imamo li mi obavezu poštivati ono što se događalo u našem gradu?
– Na početku nismo htjeli sakupljati građu o torpedu, imali smo ideju o Muzeju tehničke baštine, bili smo voljni adaptirati se nečemu što bi politika prihvatila. Od prvog parnog stroja na tlu Hrvatske, koji je u Rijeku došao 1833. godine, do kraja ere industrijalizacije, Rijeka je bila ključna točka, Zagreb je bio minoran u tome. Zašto ne bismo imali muzej ili muzejski dio koji bi prikazivao najbolji dio naše povijesti. Tvornica Torpedo je i dan danas živa, nekad je kao filijala Rijeke bila u Livornu, pa je na kraju danas u sustavu talijanskih proizvođača oružja vezanih uz talijansku vojsku i zove se Whitehead Alenia Sistemi Subacquei – WASS. Živi i radi. Mi se nikad nismo ograničili na muzej torpeda, nas je uvijek zanimala industrija. Nešto čime bismo se ponosili, nešto što bi nekoga potaknulo da bude uspješan inženjer, da bude Tesla. Da je Nikola Tesla ostao u Smiljanu, ne bi bilo puno od njega. Ali mi smo živjeli u okruženju u kojem bi Tesla mogao postati Tesla, zaključio je Dubrović.
Goran Pernjek upozorio je na to da je Tehnički muzej iz Zagreba već povukao svoje eksponate, da će to vjerojatno učiniti i ostali vlasnici jer ovom postavu prijeti padanje u zaborav.
– Nemamo gdje s torpedima, nemamo gdje s izložbom, iz prostora moramo iseliti. Bilo bi lijepo da grad nakon ovih 19 godina koliko smo to skupljali pomogne da ne stane u neko skladište i da se to zanemari, jer to će se vrlo brzo uništiti. Također, bilo bi dobro da se nađe prostor čim bliže ovoj lokaciji, mi imamo još dosta toga za vaditi iz mora i izložiti građanima, ali u sadašnjoj situaciji to je nemoguće. Nadamo se da ova izložba neće završiti neslavno. Jedna od lokacija za koju smo čuli da se spominje je Metropolis, po meni je to totalni promašaj. Prvo, da bi se došlo do te zgrade trebalo bi otvoriti jednu autobusnu liniju, drugo prema mojim saznanjima do te zgrade neće se moći doći do 2027. godine. To je čisto zavaravanje javnosti. Grad to namjerava staviti tamo, a zaboravljaju još dvije lokacije. Jedna od njih je Tržnica Brajda, koja bi bila savršena lokacija za izložbu torpeda, koja je svojim izgledom savršena za takav jedan postav. Druga lokacija je u Porto Barosu, tamo su stara skladišta, drugo po redu je zaštićeni spomenik kulture. To netko skriva, a tamo bi se mogla napraviti izložba torpeda za sva vremena. No, to očito netko želi sakriti, kao što se skriva da je Exportdrvo trebalo biti Muzej torpeda, pomorstva i ribarstva, kao što se skriva da tamo još uvijek stoji oklopno vozilo Straško, izgrađeno u Torpedu 1991. godine, jedini primjerak koji je danas čitav, rekao je Pernjek naglasivši da se u Čileu sedam ljudi brine o samo jednom malom dijelu torpeda, a u Rijeci nitko o desetak torpeda i pedesetak prototipova dijelova torpeda.
– Imali smo izložbu u Rostocku, koju je posjetilo 26 tisuća ljudi u samo pet mjeseci, to je svjetski poznata stvar. Znate li da je DuoProp, kojega danas ima svaki izvanbrodski motor, izmišljen za torpedo, injektor, koji je u svakom automobilu, izmišljen je zbog torpeda, žiroskop je izmislio Ludico Orbi, nitko ga nije prihvatio osim Whiteheada, stavio ga je u torpedo, nakon toga sva torpeda, svi brodovi, svi avioni, imaju žiroskop. Nautilus ne bi mogao preroniti ispod Sjevernog pola da nije imao žiroskop, u Rijeci je Ernst Mach dokazao probijanje zvučnog zida, zaključio je Pernjek.
Naslovnu fotografiju Ervina Dubrovića, Nasrin Štrljić, Gorana Pernjeka i Nikole Ivaniša snimio Kristian Sirotich
Warning: Invalid argument supplied for foreach() in /home/tisakbiz/artkvart.hr/wp-content/themes/cenote/template-parts/content-single.php on line 56
