One Possible Option bend je kojega bolje poznaju oni nešto malo vremešniji pratitelji alternativne i rock scene, tim više što je njegova postava većim dijelom oformljena od riječkog benda “The Stuff”. Ovaj je riječki alternativni rock sastav nedavno izbacio spot za pjesmu „Eter“, glavni singl istoimenog posljednjeg albuma, kojim su iznova dospjeli u fokus javnosti. Bend čine vokal Deni Kasapović, gitarist Zdravko Kasapović Piggy, bubnjar Dejan Adamović Deva i basist Boris Brailo. Članicom benda može se smatrati i Karmen Kasapović, inače Denijeva mama i Piggyjeva supruga, autorica teksta za pjesmu „Eter“, jedinu na hrvatskom jeziku na istoimenom albumu.
U nešto više od 10 godina glazbenoga staža, izdali su demo album „Hey You“, dva Ep-a, „I“ i „My name is Uncreature“, prvi puni album u vlastitom studiju, „No King“ te novonastali album „Eter“, koji izlazi na vinilu. Iako je njihov rad od samih početaka prepoznat te praćen odličnim recenzijama i brojnim nagradama, novim se albumom te njegovim istoimenim, glavnim singlom, One Possible Option znatno odmiče od nekadašnjeg modusa operandi. Ponekad se bendovima znalo zamjerati što putem bježe od prvotnih im stavova, no kod ovog je sastava upravo ta evolucijska odlika ono što ih čini specifičnima.
One Possible Option nastao je 2011. godine, velikim ste se dijelom oformili od postave benda „The Stuff“, kako je to izgledalo u početcima?
– U zadnjoj postavi Stuffa sam ja svirao gitaru, Deva je uletio u bend i imali smo još drugu ekipu, Dragan Parmać Sarma je pjevao, Edvin Nađ svirao je bas. Tada smo se jedno kratko vrijeme uštimavali, i onda smo počeli raditi skroz drugačije pjesme, s vremenom sam ja krenuo pjevati na engleskom, htjeli smo raditi na engleskom, pa smo se prebacili. To je toliko sve drugačije zvučalo, da smo zaključili da je najbolje da krenemo iz nule, tako je nastao One Possible Option, govori Deni.
– Zapravo smo mi kao The Stuff krenuli svirati još tamo 2007., 2008., ovaj bend je nastao 2011., govori Deva.
– Sa svirkama smo krenuli 2011., svirali smo dosta vani, 2014. smo objavili dva Ep-a, „I“ i „My name is Uncreature“, što je izašlo za njemačku izdavačku kuću, a nakon toga smo se nekako zatvorili nazad u studio i radili na novim albumima, govori Deni.
Piggy, Vi ste bili gitarist i vokal u The Stuffu, u ovom bendu vokal je Vaš sin Deni – kako komentirate tu obiteljsku crtu, jeste li ga Vi povukli sa sobom?
– Ma nije, nego nisam htio da bude huligan, ha ha, započinje Piggy.
– A što, imao sam predispozicije, je li, nastavlja Deni.
– Ma svi smo mi imali te predispozicije. Šalim se, Deni mi je bio prva ruka, vidio sam neki talent u njemu. Kada je počeo svirati, brzo je napredovao na gitari, ali njega je zapravo Deva otkrio kao pjevača. Imao je baš taj neki feeling za pjevanje, a ja sam sa Stuffom bio nekako na kraju, zapravo mi se najviše zamjerila „Brijačina“, veliki singl The Stuffa. Ta pjesma je dobro prošla, a meni se nije svidjela. U studiju sam napravio rough gitare, i to je bila onako, clean, gitara, a oni su je izmiksali, pa je na van ispala puno mekša pjesma. Znam ja da se komercijala radi mekano, s vokalne strane podilaziš ljudima. Mi nismo komercijala, alternativni smo bend, ne idemo baš niz dlaku ni drugima, a ni samima sebi. Zapravo mi nije pasalo što je „Brijačina“ prošla, i kako se postava mijenjala, ljudi su percipirali glazbu na potpuno drugačije načine, bilo mi je zanimljivo. Onda se dogodio taj spoj s Denijem i Devom, Deva nam je zapravo došao pomoći, na kraju je ostao tu i još uvijek nam pomaže, ha ha, i neka tako i ostane, postali smo dobri prijatelji i otišli smo u potpuno novom smjeru. To je najbolja stvar s ovim bendom, nikad se nismo zadržavali dugo na nečemu, na primjer, znali smo isprobavati neke nove štimove, do krajnosti gdje sami na koncertu nismo mogli očitati otkud uopće sviramo, haha. Stalno eksperimentiramo, to je najbolja crta ovog benda, govori Piggy.
Dakle, inicijativa je zapravo krenula od Vas?
– Od mene nije ništa značajno krenulo u ovom bendu, od mene je samo krenulo to što sam vidio da je ovo sada, od Stuffa potpuno drugačije. Da se ovaj bend još uvijek zove The Stuff, kako bi mi ljudima, pod tim imenom, prezentirali ovo što radimo sada? Možda pod foru evolucije, nama se čini da je evolucija, stalno napredujemo, zaključuje Piggy.
Što se tiče novog imena benda, ono se također mijenjalo, u početku ste bili „The Channel“, One Possible Option nije bio i first, ili, only option. Kako ste došli do ovog imena?
– To je meni grunulo preko noći, odjednom. Kad sviraš toliko godina, tako dugo, počne te baš bolit’ briga za sve. Ostane ti samo jedna moguća opcija da izraziš neku nutrinu, ali ne nutrinu u smislu, ja sam ovo, ja sam ono, da se dokazuješ, nego da otkrivaš zapravo sebe, nekog pravog sebe, i onda sav taj put koji si prošao pokušavaš predočiti u tekstovima, govori Piggy.
Dakle One Possible Option stoji za ono iskonsko, pravo – jedinu opciju koja, nakon micanja komercijale i podilaženja drugima, u Vama ostaje?
– Da, ostane to iskonsko. Ja jesam pristalica toga da svatko tko se bavi muzikom ima različite pristupe, poštujem svih koji se bave muzikom, svi imamo različite emocije, ljudima treba čitav spektar. Ali, mislim da i ovoga nedostaje u muzici. Mi ćemo biti to što jesmo, ljudi koji traže nešto, koji traže tko su, što su, i sve te elementarne stvari u životu, a drugi neka rade kako oni rade, i to je sve dobro, sve to ulazi u radni staž, životni vijek, kako vam drago, govori Piggy.
Što se tiče Vaše diskografije, imate za sobom već priličan staž. Prije prvog punog albuma „No King“ izdali ste dva Ep-a, „I“ i „My name is Uncreature“, ali zapravo ste krenuli s demo albumom „Hey You“. Pamtite li još te početke?
– Hey You je bio naš demo album, prvi kojega smo složili, praktički se sastojao od tih zadnjih pjesama koje smo još kao The Stuff radili, koje su onda prepjevane na engleski. To je početak, prijelaz, praktički ga sada niti ne računamo kao dio diskografije. Štampali smo ga, a pošto smo mi jako organizirani kao bend, pa uvijek nosimo sa sobom CD-e (ne), uzeli smo ga nekoliko puta samo sa sobom, a sjetili se s bine ljudima reći da ga imamo, možda tri puta. Jednom smo svirali u Italiji i imali smo taj moment kada su nas prepoznali, stavili su nas za headlinera festivala, što je nama bilo jako fora kao bendu koji tek kreće. Tamo smo svirali, i to je bio prvi, a možda i jedini put da sam s bine rekao da imamo merch sa sobom. Poslije silazimo s bine, a pored stagea ogroman red, ja se mičem sa strane da ne smetam ljudima, a oni me počinju zaustavljati, kao, što, kamo ćeš ti? Ja već gledam, što je bilo, nismo valjda nekoga uvrijedili, onda su mi rekli da su CD-i tu, da se moram potpisati na njih. I svi ti ljudi su čekali da se potpišemo na CD-e. Fora je informacija da ljudi vani kupuju puno mercha i tako podržavaju bendove. Da se zna, meni je to ful neugodno, ne volim davati autograme, ja sam svima govorio nemoj da ti pokvarim CD, vidi kako je lijepo dizajnirano, nemoj da ti to sad ja pokvarim, ha ha, govori Deni.
Jeste li tada naučili lekciju, da uvijek treba reklamirati svoj merch?
– Nismo, jednoglasno i kroz smijeh zaključuje bend.
– Možda nam je ovo podsjetnik, ti nas vraćaš u vrijeme s ovim pitanjima, možda sada nešto i naučimo, smije se Deni.
„No King“ bio je zapravo veliki iskorak u odnosu na ove ranije albume, to je Vaš prvi puni album u vlastitom studiju, a koji je bio popraćen odličnim recenzijama. Kada je izašao album, 2020., također ste potpisali za Croatia Records. To je zasigurno bio jedan od onih velikih trenutaka za bend, kako to komentirate?
– To je svakako bio nekakav moment u kojem se mi ozbiljnije predstavljamo domaćoj publici, jer mi do tada nismo bili bend koji je ganjao da puno svira, stvarno smo se fokusirali na rad na pjesmama, rad na nama, stilski, da se naučimo izražavati kako želimo.. Ovo je bio prvi trenutak gdje smo zapravo rekli, aha, okej, imamo gotov materijal, onakav kakav želimo da bude, i sada je moment da ga krenemo promovirati, i da bend krene s ozbiljnijim svirkama, i onda nam je korona to sve razbucala, ha ha. Ali što se tiče materijala, recenzija, prihvaćanja od publike, definitivno je puno bolje prošao nego sve što smo do tada radili, govori Deni.
– To je sazrelo na No Kingu, ali mi smo prije toga radili na zvuku, npr. na skretnicama, s basom, razdvajali zvuk, dizali u visoke i dobili od njega još jednu gitaru uživo, to su neke stvari koje smo vukli po 5,6 godina.. Kasnije smo tek shvatili da i Royal Blood to radi, mi smo u isto vrijeme kada su i oni bili gotovi s tim zvukom bili gotovi s našim, a nitko nikoga nije vidio što radi, govori Piggy.
– Na dosta smo stvari radili, ukomponirali smo i elektroniku poslije u zvuk malo, trebalo je dosta vremena da mi to sve posložimo, govori Deni.
U svojim tekstovima nerijetko progovarate o društvenim problemima, dajete i svojevrsnu kritiku sistemu. Koliko je zapravo važno da jedan alternativni rock bend u svojim pjesmama sintetizira žestoki zvuk s jasnom porukom?
– Ne znam može li zvuk istinski biti žestok, ako ga uz to ne prati jaka emocija. Jer, ako ti pjevaš o romansi ili nečemu, ne znam može li to imati takvu energiju koja je potrebna. Ono što je nama važno je da pričamo o onome što nas istinski zanima, i tu ne kalkuliramo, govori Deni.
– Mi zapravo ne dajemo nikome kritiku, zato što nema stvari koju netko drugi radi, a da mi nismo radili. Prema tome, kritika s one strane popovanja, to ništa. Mi dajemo stav rada na sebi, otkrivanja nečega drugoga, što nas svih boli, s čime se svaki dan budimo i mislimo što je sve ovo oko mene, to je zapravo naš stav. Istina, počeli smo s kritikom, ali smo putem napravili taj ogromni trud. Vraćao sam se na tekstove koje sam napisao prije 15, 20 godina, koji su svi – fuck svi, fuck ovo, fuck ono.. I onda sam shvatio, ali zašto svi fuck? Okreni se, radi na sebi, zaključuje Piggy.
– Revolt se mijenja u nekakvo iskustvo, recimo to tako. Ono ključno, zapravo, o čemu mi pjevamo je ono – očito je da je u današnje vrijeme čovjek pod stresom, tjeskobom, od vlastitih ciljeva koje si postavi, pa ih ne može dostići, od nezadovoljstva sa sobom, u odnosu kako funkcionira s drugim ljudima, a naše rješenje svemu tome je gledanje u sebe. Postaviti si ogledalo ispred, vidjeti jesi li zadovoljan sa sobom kao osobom, i to nikako s visoka ne dajemo u tekstovima, nego baš tako, eto, ponizno. Glavu dolje, priznati svoje greške, i to procesuirati u tekstovima, sa stvarnom emocijom. Zato to ima nekakvu težinu, zato to nama kad izvodimo ima smisla stajati iza toga, jer je to nešto stvarno. Nije sad da mi pričamo neke parole koje nemaju smisla u stvarnom životu, govori Deni.
Riječki je utjecaj svakako primjetan na vašim pjesmama, neki tekstovi idejno sliče tekstovima nekih drugih riječkih bendova, primjerice, „Honesty is everything“ asociralo me na „Istinu“ koju su odsvirali Pasi. Koliko je za vaše stvaralaštvo značajna riječka scena?
– Scena nam je poznata koliko nam je poznata, nije sad da tražimo inspiraciju u riječkim bendovima, ovom bendu inspiracija je život. Vjerojatno je do toga što smo iz istog podneblja, imamo sličan vokabular, na sličan način ispoljavamo neke stvari, govori Deva.
– Iz istog smo podneblja, slično se izražavamo, a taj izraz stvarno je specifičan za Rijeku. Bilo gdje da odeš, odmah te skinu, aha, vi ste iz Rijeke. Nama se isto dogodilo, svirali smo u Splitu na nekom festivalu, i došla je neka ekipa iz Zagreba, zagrebačkog benda, i lik dođe, raširi ruke i kaže: „Jebote, pa što uvijek ta riječka scena mora raditi te neke bendove koji uvijek na specifičan način pričaju o specifičnim stvarima, a nitko drugi u Hrvatskoj to ne napravi, nego uvijek Riječani. Sad vas gledam, kritički, cijelu svirku, po meni ste opet nešto novo iz Rijeke.“ Eto to nam se dogodilo, tako da mislim da ima Rijeka taj štih, govori Piggy.
– Možeš paralelu povući na jednostavan način, mi kada negdje sviramo s nekim riječkim bendom, jako se brzo povežemo, jer su načela slična, vibra je slična, pogledi na život su slični.. Sve je to liberalno, otvoreno, nema diskriminacije, u tome volim riječku scenu što je takva. To je lijepa zajednička crta svih bendova, pa nije ni čudo da većina bendova o istim stvarima progovara na sličan način, lijepo je da se to provlači, zaključuje Deni.
Kad smo se već dotakli riječke scene, neizbježno je spomenuti i Palach. On je ipak ishodišna točka čitave te scene, a sada se renovira i vraća onu staru organizaciju, ponovno će raditi kao kafić. Pretpostavljam da je vama on također vrlo značajan, osvojili ste, između ostalih nagrada, 2020. godine i Ri Rock kipić za izvođača godine. Koliko vam je, kao riječkom bendu, Palach značajan?
– Svakako je odlično za Rijeku da Palach bude klub u koji se izlazi, gdje možeš doći popiti cugu i pogledati svirku, toga Rijeci jako fali. Općenito za riječku alternativnu scenu, Palach je bio žarište svega oduvijek, a mi nismo ništa drugačiji. Ja sam cijelu srednju visio u Palachu, uvijek smo bili tamo. Ful smo sretni što se sve odvilo tako, jedva čekamo da to zaživi, nadamo se da će to procvjetati, jer fali. Imamo Pogon kulture, koji je možda za neke bendove pre velik, Beertija je pre mala, a Palach je idealan. Zagreb, s druge strane, ima jako puno prostora za svirke, dok Rijeka, koja slovi za nekakav grad rocka, koji ima puno dobrih bendova, nema. Bitno je da postoji Palach, da on bude to riječko mjesto, govori Deni.
– Ja sam išao u Palach dok je još bio menza, dok je još bio „Ivo Lola Ribar“, ideš tamo po pomfrit i pivu, kaže Piggy.
Vaš novi album, „Eter“, izlazi na ploči, a naslovnica vjerno ocrtava poruku koju on nastoji prenijeti.
– Da, album izlazi na ploči. Igor Jurilj je radio cover, jako drag prijatelj i iznimno talentiran ilustrator, on baš zna prenijeti poruku, to je napravio i s ovom naslovnicom, mi smo presretni, govori Deni.
Pjesma „Eter“ nositeljica je istoimenog albuma, ujedno je prva i jedina pjesma na hrvatskom. Često bendovi kažu kako pišu na engleskom, jer je, sve što otpjevaju na hrvatskom, jako osobno. Spominjali ste već kako su vam osobni rast i razvoj od iznimnog značaja, a „Eter“ govori o tom prijelazu iz materijalnog u duhovno. Je li korištenje hrvatskog jezika, baš za tu pjesmu, svojevrsna izjava, je li to dio simbolizma koji se kroz pjesmu provlači?
– E sad si ovo jako dobro rekla, jako je osobno – zapravo mi je to razlog zašto sam htio napraviti pjesmu na hrvatskom, zašto baš nisam želio ovaj tekst prevoditi na engleski. Već me duže vremena vuče to da bude osobnije, da je komunikacija direktnija, da se emocija koju dajem dok pjevam bolje razumije. Baš me te osobnosti prije, kao vokala, bilo strah, to je nešto gdje kao vokal rasteš u izražavanju – na početku se možda sakrivaš iza nekih stvari u izvedbi, a kada se izgradiš, i shvatiš da je najbolje ono prirodno, ogoliti se skroz, da pjevam točno onako kako pričam, da emociju prenosim kako je u stvarnom životu doživljavam. Kada sam to počeo potencirati, onda se nekako i više ljudi počelo lijepiti na ono što radimo, nastavno na to, prirodno je da te vuče da to napraviš do kraja. Meni se to s tom pjesmom na hrvatskom napokon dogodilo, i lijepo je kako publika na to reagira.To je igrom slučaja i zadnja pjesma koja je nastala za album. Nismo htjeli raditi više pjesama na hrvatskom da ne razbijamo to, ali sigurno ćemo se dalje kao bend puno više posvetiti pisanju na hrvatskom, govori Deni.
Poruka koju pjesma prenosi, u sintezi s hrvatskim jezikom, daje baš taj neki osobni štih. Kako ste došlih do tih stihova, što Vas je inspiriralo?
– Prođeš veći dio života i sagledaš situacije. Mi smo svi rokeri, prolazili smo život kao radnici, kao netko tko je često u težoj poziciji, trebali bi krenuti u neku borbu – na kraju radiš rezime, i ipak se odlučiš za drugu opciju, odlučiš se za ljubav. Umjesto ega i borbe, biraš ljubav. Umjesto toga da objašnjavam ovome tko me 30 godina izrabljivao da to nije trebalo biti tako, da sam trebala imati veću plaću, da sam trebala imati plaćene prekovremene, adekvatne pauze za ručak umjesto da gutam sendvič u dvije minute.. Kad zbrojiš sve skupa, radije biram ljubav. Kad se odrediš tako, počnu ti se približavati dobri ljudi, počinje se mijenjati cijelo tvoje okruženje, svi počinju biti bolji, sve je bolje. Biram tu varijantu, o tome i pišem, i to je stvarno iz srca, govori Karmen Kasapović, autorica teksta pjesme „Eter“.
Spot za pjesmu također je prožet simbolikom, posebno je dojmljiv moment uranjanja u kadu, ispiranja, pogotovo jer voda u svim civilizacijama nosi taj snažan simbol novog života, ponovnog rađanja, kretanja ispočetka. Sinteza s ostalim elementima u spotu, poput mandale, daje taj dojam zaokruženosti. „Eter“ je zapravo kruna vašeg opusa – jeste li zadovoljni vlastitom prezentacijom kroz pjesmu?
– To je prvenstveno zbog stiha „bit ću zrak kada potoneš u vodu“, ili drugog, „bit ću ribar koji vodi vraća ulovljene“, doslovce sam mislila na ribara koji neće uloviti ribu, koji će ju pustiti natrag u more, tako da se ta voda uklopila apsolutno. Svaki je dio spota točno popratio tekst skroz, govori Karmen.
– Ja bih rekao da nam je ovaj spot općenito možda i najcjelovitije predstavljanje benda, nekako se uspjela i poruka staviti u prvi plan, uspjelo se i pjesmom, i emocijom koja je dana, i tekstom, i slikom zaokružiti sve skupa kompletno, i onda mi je to odlično da „Eter“ predstavlja album kao naslovna pjesma, glavni singl albuma, govori Deni.
– Filip Gržinčić jako se je potrudio, a potrudio se i njegov sinčić, bio je predivan, a Igor Jurilj koji je glumio, njemu je isto ta pjesma puno značila, jako se je unio, i to se u svakom momentu vidi, govori Karmen.
– Nešto se jednostavno dogodi, svi su bili uštimani kada se radilo. Lijepa je ta priča gdje je Leon mlađa verzija Igora, i na kraju se susreću, i onaj moment kada Leon otkopava cvijet maslačka, i poslije ga Igor bere, i gleda u njega. Kad gleda Leona kako se igra, zapravo gleda u mlađu verziju sebe.. On sa sjetom gleda na sebe, oprašta si sve životne greške koje su se putem dogodile, opet je naglasak na tom radu na sebi, i sve se provuklo kroz spot. Hipersenzibilan je, naše najbolje predstavljanje, govori Deni.
Biste li rekli da su spot i pjesma za „Eter“ zapravo taj one possible option koji neprestano tražite?
– Definitivno, apsolutno i jednoglasno da, zaključuje bend.
– To je apsolutno to, napokon smo došli do trenutka gdje smo nešto napravili, i jednostavno ono, ako nas netko želi upoznati kao bend i vidjeti što radimo, to je jednostavno to, govori Deni.
– Znali su krivo protumačiti, kada ideš ime gledati s druge strane, znali bi reći, jedina moguća opcija, vidi kako oni misle da su bitni, ne,nego, jedina moguća opcija jest to, zaključuje Karmen.
Istaknuta i ostale fotografije: Sanja Prodan
