U utorak 27. veljače, u riječkom Muzeju moderne i suvremene umjetnosti, otvorena je izložba „Gdje je ženi mjesto?”, u autorskom konceptu kustosice Ive Kelentrić, a u suradnji s kustosicom Ksenijom Orelj. Aktualnom izložbom, predstavljaju se djela iz fundusa hrvatskog modernizma, a kojima se prikazuje i tematizira status žene unutar društvenog okvira 20. stoljeća, sve do 70-ih godina, razdoblja velikih promjena koje danas nazivamo feminističkom intervencijom u povijesti umjetnosti.
„Kako bi obrazložili motivaciju i ono što nas je potaknulo na rad na ovakvoj izložbi, potrebno je možda vratiti se korak unazad, a to je na prethodnu izložbu ‘Vidljive’. Radilo se o među-muzejskom projektu koji je započeo prije dvije godine i kojim se pet muzeja uključilo kako bi istražilo poziciju umjetnica unutar svojih zbirki. Upravo iz tih tumačenja i analiza, kako bi se izmaknuli iz statistike u konceptualne predloške, nastalo je ono što imamo pred nama, a ono što nas je izložba ‘Vidljive’ naučila ili poučila, to je da preispitamo svoje i institucionalne, izložbene i sakupljačke politike, poetike i strategije, i primijenimo stečena znanja na kontinuitet našeg budućeg rada i institucionalnog mišljenja koji se tiče radova umjetnica u muzejskim zbirkama”, kazala je na otvorenju Branka Benčić, ravnateljica Muzeja moderne i suvremene umjetnosti.
„Izložba je nastala dosta iznenadno, na inicijativu ravnateljice, a sa zadatkom da na Dan žena imamo sadržaj posvećen ženama u našem Muzeju. Pomislile smo, s obzirom na to da se Muzej posljednjih godina orijentirao na suvremeno stvaralaštvo, što bi se desilo ako zakoračimo u naš fundus, i tražimo samo motiv žene, hoćemo li odgovoriti na pitanje ‘gdje je ženi mjesto’ u našim zbirkama?” – zapitala se kustosica izložbe Iva Kelentrić.
„Odlučili smo izložbu predstaviti iz dvije perspektive: jedna je priča o ženskom stvaralaštvu, a druga priča je o tome kako je ona prikazivana odnosno prezentirana. Kada bismo bile iskrene, na ovoj bi izložbi bili izloženi pretežito aktovi, ali smo ih odlučili postaviti u jednu manju cjelinu i objasniti zašto je on bitan kao motiv unutar povijesti umjetnosti. Nama je bilo draže gledati i vidjeti koji su to drugi radovi koji prikazuju ženu u raznim ulogama i drugim radnjama i kakve identitete otkrivamo u njima.” – nastavila je Kelentrić.
Izložba je podijeljena u zasebne cjeline, gdje je svaka posvećena jednom ženskom „identitetu”, pretežito vezanim uz domestični prostor, referirajući se tako na ulogu majčinstva, rad, njenu mladost i njenu starost. Teme su popraćene stručnim tekstovima koji kontekstualiziraju vrijeme u kojima radovi nastaju, ali i autentičnim referencama ključnih povjesničara umjetnosti 20. stoljeća. Radovi su postavljeni zbirno i zgusnuto -„salonski”, u skladu s vremenom kada nastaju.
U kontekstu postava i koncepta izložbe, ključno je istaknuti radionicu „Kako izložba nastaje? – daj detalje!“ kao nastavka radionice „Tko se boji žena još?“, prvenstveno nastale u okviru programa „Vidljivih”, a kojoj je participiralo 12 žena različitih dobi, interesa i profesija. Sudionice su tako, riječima kustosice Ksenije Orelj, sudjelovale u različitim fazama pripreme izložbe, od naslovljavanja pojedinih tema, pisanja fiktivnih scenarija pa do samog koncipiranja naslova izložbe. Naslov izložbe, dala je tako Nena Blažević, jedna od sudionica radionice.
Izložbom se predstavljaju radovi iz zbirke MMSU-a sljedećih autorica i autora: Maria Arnold, Anna Antoniazzo Bocchina, Vjera Bojničić, Melita Bošnjak, Ante Brkan, Marija Braut, Bruno Bulić, Menci Clement Crnčić, Marijan Detoni, Ladislao de Gauss, Dragan Gaži, Vilko Gecan, Ivan Generalić, Branka Frangeš Hegedušić, Oskar Herman, Olga Jančić, Ksenija Kantoci, Gabrijela Kolar, Branko Kovačević; Ivan Goran Kovačić, Edo Murtić, Zlatko Prica; Miroslav Kraljević, Tomislav Krizman, Anka Krizmanić, Ferdinand Kulmer, Milena Lah, Stjepan Lahovsky, Maja Dolenčić-Malešević, Hrvoje Melkus, Jerolim Miše, Antun Motika, Vjekoslav Parać, Vladimir Pavoković, Pavao Perić, Zora Petrović, Oton Postružnik, Vlado Potočnjak, Vanja Radauš, Kosta Angeli Radovani, Božidar Rašica, Ivo Režek, Maksim Sedej, Ivan Sabolić, Jakov Smokvina, Miljenko Stančić, Vojislav Stanić, Vilim Svečnjak, Sonja Kovačić-Tajčević, Marino Tartaglia, Marta Ehrlich Tompa, Ivan Topolčić, Marijan Trepše, Vladimir Udatny, Milivoj Uzelac, Romolo Venucci, Božena Vilhar, Mirko Virius, Beta Vukanović, Jelica Žuža.
Izložba je nastala u sklopu projekta Uokviravanje kolekcije te ostaje otvorenom do 17. ožujka 2024. godine.
Fotografije: Aleš Suk
#Gdje je ženi mjesto #Iva Kelentrić #Ksenija Orelj #MMSU #Muzej moderne i suvremene umjetnosti
