Neću ti persirati jer ti se ne obraćam kao premijeru. Andrej, ne obraćam ti se ni kao novinarka već kao netko tko je osjetio rat dva puta – jednom očima bebe dok me majka iznosila kukuruznim putem u Bogdanovcima iz gotovo opkoljenog Vukovara, a drugi put kada sam kao freelancerica otišla u Ukrajinu gdje su mi u Harkivu bombardirali iznad glave.
Ti rat na takav način nisi osjetio nijednom. I ne krivim te zbog toga nego je u meni srdžba veća od Europske unije što se čini da zaboravljaš da si otac jer kako drugačije objasniti da nemaš milosti za stradanja nevine djece u Gazi?
Stoga ću ti se ovaj put obratiti kao ocu. Andrej, ja nemam tatu i zbog toga će u meni zauvijek postojati bezdan ogromne praznine u kojoj neprestano odjekuje vapaj ranjenog djeteta. Ime mojeg oca upisano je na Mostu branitelja u Rijeci gdje su imena poginulih i smrtno stradalih branitelja slavne riječke 111. brigade. U Egiptu, Andrej, ljudi trenutno bacaju u more boce s hranom nadajući se da će doći do Gaze. Zanima me možeš li pogledati u oči svoje djece i zamisliti da se radi o njima; da tvoja djeca umiru od gladi?
Sjećaš li se Zida boli izgrađenog u Selskoj ulici u Zagrebu ispred stožera UNPROFORA-a koji je izgrađen protestno kao reakcija protiv ravnodušnosti o stradanju hrvatskog naroda u Domovinskom ratu? Sjećaš li se koliko je Hrvatska strepila i iščekivala priznanje toliko čekane države koja je stvorena i obranjena krvlju i plačem djece koja su ostala bez očeva? Sjećaš li se, znam da se sjećaš, svima nama urezane snimke djevojčice u plavom kaputiću koja u koloni odlazi iz Vukovara? Pa reci mi – koja je razlika između njezinih suza i onih palestinske djece?
Andrej, reći ću javno jer se nemam čega sramiti. Odgojena sam u duhu HDZ-a. Krsna kuma mi je bila Katica Ivanišević, ne moram ti objašnjavati tko je ona. Andrej, bila sam u Mladeži HDZ-a vjerujući da tamo pripadam. No, ono što sam vidjela da se događa u HDZ-u učinilo je da se razbolim, padam od bolova na pod, a liječnici ne znaju što mi je unatoč svim urađenim pretragama. Sve je prestalo kada sam HDZ-u rekla – zbogom! Dva sam puta glasala ili – ako ti je draže – glasovala za tebe. Jednom da uđeš u Europski parlament kada je tvoja stranka činila sve da ne uđeš, a drugi put da postaneš premijer. Neka mi se smiju ljudi i misle da sam budala, ali ja sam tada čvrsto vjerovala da si najbolje što ova država ima. Više tako ne osjećam i mogla bih pisati do Božića zašto je tako, ali to sada nije tema.
Ma ovo čak nije ni tema ovo je lelek ranjene djevojčice koja te još jednom moli da dugo gledaš u beskraj duše svoje djece i onda izađeš pred kolege i kolegice novinare te na press konferenciji kažeš onako bahato kako znadeš da Hrvatska ipak neće priznati Palestinu.
#Gaza #Palestina #Plenković #RH
