Prije trideset godina, 1993. godine, Rijeka se prvi put kandidirala za domaćina Mediteranskih igara. Uz samu prijavu, trebalo je priložiti i dokumentaciju o postojećoj, ali i budućoj sportskoj infrastrukturi koja će svojim kapacitetima zadovoljiti sve potrebe igara. Poznati hrvatski arhitekt Boris Magaš, inače autor poznatog Gradskog stadiona Poljud u Splitu (stadion je izgrađen 1979. godine kada je Split bio domaćinom Mediteranskih igara), predložio je tada plan novog stadiona na Kantridi.
Još se i danas u gradskim kuloarima priča kako je Rijeka, zbog nesposobnosti tadašnjeg političkog vodstva, propustila priliku da postane domaćinom. Interesantna je činjenica da je predloženi plan predlagao „okretanje“ stadiona, čime vertikalna os sjever – jug postaje nova orijentacija stadiona. Iako se radilo o izgradnji novog stadiona, kapaciteta skoro 30.000 posjetitelja, kritike na predstavljeni plan dolazile su od strane građana, ali i od pripadnika Armade: stadion je kopija Poljuda, promjenom orijentacije narušava se identitet stadiona na Kantridi, radi se o kulturocidu, gubi se poveznica sa stijenama koje ga čine jedinstvenim u svijetu nogometa. Na sve se to zaboravilo jer Rijeka te 1993. godine nije postala domaćin Mediteranskih igara pa do izgradnje stadiona nije ni došlo. Probala je Rijeka s kandidaturom još par puta, ali za kontekst teme, bitno je spomenuti kandidaturu Rijeke za Mediteranske igre 2005. godine i tada predloženi plan za novi stadion. Opet se radi o formi školjke koja je orijentirana sjever – jug, što pokazuje da nova orijentacija nije ništa inovativno.
I tako dolazimo do prosinca 2023. godine kada je predstavljen novi plan za stadion na Kantridi i njegovu okolinu pod sloganom „Povratak na Kantridu“. U izloženom planu, planira se gradnja potpuno novog stadiona na Kantridi kapaciteta malo više od 12.000 gledatelja. Uz stadion gradio bi se hotel na četiri etaže, s otprilike 200 soba te tri nebodera, od kojih će najviši imati 35 etaža i dosezati visinu od 116 metara. Cijeli projekt vrijedan je više od 150 milijuna eura, a službeni naziv je „Multifunkcionalni kompleks Stadion Kantrida“.
Na predstavljenim renderima, vidljivo je kako novi stadion na Kantridi, okrenut u smjeru sjever – jug, poprima izgled školjke, neminovno podsjećajući na Poljud. Istina je da kompletna silueta stadiona „pada“ od sjevera prema jugu tako otvarajući gledalište prema moru (što je novitet koji do sada nije bio spominjan u projektima), no čini se, da se prijedlogom ipak vraćamo trideset godina unazad, na sada presložen, početni Magašev koncept za stadion Kantrida.
Činjenica jest da je današnje stanje stadiona neadekvatno, da ne zadovoljava sve sigurnosne standarde, da je postao potkapacitiran i nefunkcionalan. Velika većina građana Rijeke složit će se da nešto treba poduzeti. Ipak, naš je stadion, takav kakav je, izgrađen u kamenolomu neposredno do mora pa ne iznenađuje činjenica da je proglašen trećim najneobičnijim stadionom na svijetu. To je dodatni čimbenik koji zahtjeva da se o planovima za novi stadion konzultiraju i građani Rijeke, da se otvori javna rasprava, najzad, raspiše referendum?
Dok su se prijašnji planovi odnosili samo na stadion Kantrida, novi plan uključuje i značajnu količinu okolnog prostora. Uz sam stadion, koji bi od mora bio odvojen samo šetnicom, trebao bi se izgraditi i hotel te tri stambeno-poslovna nebodera. Iako je Rijeka poznata po svojoj „vertikalnoj gradnji“ zbog svoje prirodne konfiguracije terena, nova su tri nebodera praktički planirana na samoj plaži, što do sada nikad nije bio slučaj. Što će biti s ulicom koja je vodila do stadiona Kantrida, kako će neboderi utjecati na životni standard okolnih kuća? Kako će se regulirati i riješiti i tako nemoguća prometna pitanja na Kantridi?
– „Urbanistička lokacija nije pogodna za izgradnju novog gradskog stadiona bez da se drastično promijene prometne pretpostavke, kako u širem gradskom području, tako i na području Kantride. To je stoga što bi održavanje nogometne sportske igre i/ili različitih događanja u sklopu novog stadiona, kao kompleksnog i multifunkcionalnog zdanja s velikim igralištem i gledalištem, prilikom svake veće manifestacije izazvalo prometni kolaps. Premda su visoke zgrade održive s ekološkog, ekonomskog i sociološkog aspekta, posebno je osjetljivo pitanje njihovog planiranja na obalnom području Kantride. Da li bi visoke zgrade na toj lokaciji uspostavile uzajamnu ravnotežu s okolnom izgradnjom ili bi, suprotno tomu, njihova pozicija, format i volumen narušile vizuru prema moru? Osobno mislim da je visoke zgrade urbanistički puno ispravnije smjestiti uz snažnije prometnice, poteze gradskog urbaniteta i gradske mikro-centre – uostalom – tako je i planirano važećim GUP-om (primjerice na području Rujevice). Konačno, izgradnjom novog stadiona zauvijek bi nestao stari, povijesni nogometni riječki stadion na Kantridi koji je bio izgrađen već 1912. godine – iste godine kao i prvi hrvatski stadion na zagrebačkom Maksimiru“, ponudio je odgovore na neka od naših pitanja arhitekt dr.sc. Vladi Bralić.
Ali pitanja se nastavljaju rojiti… Tko će živjeti u novim neboderima? Armada? Ljubitelji nogometa? Ribari iz Portića? Riječani? Sumnjamo. Kada će se i kako realizirati nova atletska staza? Do kad će Portić ostati na svom mjestu i autentičan? Građani Rijeke ne trebaju samo odgovore, ne trebaju samo „biti informirani“, trebaju biti konzultirani, ovo je njihov grad!
Gentrifikacija je, nažalost, stigla u Rijeku i počinje uz more.
Uz Porto Baroš i multifunkcionalni kompleks Kantrida, Rijeka ulazi u novu fazu svoje izgradnje. Stvara li se novi identitet Rijeke ili se onaj stari (ili ikoji drugi) gubi?
Problem nije niti u izgradnji novih stadiona, zgrada, luka ili marina, već u činu stvaranja grada generičnog izgleda, grada bez svojeg „ja“.
Naslovna fotografija: Rijeka – fotomonografija, Grafički zavod Hrvatske, Izdavački sektor, Zagreb, 1970., 26.
#Povratak na Kantridu #Rijeka #Stadion Kantrida
