Ovoga je ponedjeljka, 3. lipnja, u Gradskoj knjižnici Rijeka predstavljen novi roman „Kapetan onkraja“ riječkog glazbenika i autora Vlade Simcicha Vave. Osim Vave, njegov peti roman su predstavili i moderator promocije Enver Krivac, urednik knjige Zoran Žmirić kao i Sonja Šumić i Bartul Vlahović iz Naklade Fragment.

Glavna tema „Kapetana onkraja“ je beskućništvo u Hrvatskoj, koja je autora potaknula, nakon što je često viđao takve situacije u svakodnevnom životu, na pisanje romana. Kako bi se što neposrednije posvetio ovoj temi, Vava je za vrijeme pisanja romana nosio stari oronuli skafander i gledao gradske kontejnere, a glavnog je lika, profesora koji nakon čitavog niza kriznih životnih situacija i sam postane beskućnikom, nazvao Vlado. Iako poprilično stoičan i odvojen od svoje novostvorene životne situacije, u romanu je Vladin lik obilježen njegovim odnosom s trima ženama: suprugom zbog koje mu se život raspao, tetom iz dućana s kojom često razgovara kao i Vladinom kćeri, koje upotpunjuju njegov psihološki karakter.
Unatoč drugim ljudskim likovima u romanu, Vladina odbačenost i izolacija su učestala pojava u radnji. Kako bi sačuvao svoju ljudskost i emocije, poprilično brzo pronalazi životnog suputnika u jednom mačku s kojim počinje razgovarati i koji mu ubrzo postaje najboljim, ako ne i jedinim prijateljem. Upravo je u tom odnosu i glavna čar romana, gdje Vladina emocionalna odvojenost polako nestaje i gdje se najjasnije može vidjeti njegova karakterizacija i želje.

„Bio je to jednostavno trenutak kada sam se projicirao u toj ulozi i pomislio kako bi bilo da si stvarno potpuno odbačen od svega i od svih. To je bio nekakav trigger koji uvijek može postojati, ali jednostavno ostaneš u mojoj glavi, ostaneš na nekoj vjetrometini i zapravo ti nema više nikakve pomoći ni od koga. Taj Vlado je kraj sebe morao imati jedno živo biće, morao je transferirati tu količinu emocija koje je imao na tog mačka da se zapravo i dalje osjeti čovjekom. Dobro mu je bilo, ništa njemu ne nedostaje, mačak je dovoljno dobro društvo. Osim toga, te novce koje je eventualno i nalazio skupljanjem plastičnih boca potrošio je tako da mačak ima nešto za pojesti”, rekao je Vava o odnosu Vlade i mačka.

Roman je stilistički pristupačan, uz dozu poetike i česte reference na rock glazbu koje ga čine upečatljivim, unatoč težini socijalne tematike kojom je prožet ovaj roman.

„Tekst nije mučan za čitanje. Tu bih morao spomenuti jednu posebnost stila koji je izuzetno istančan, a u mnogim trenucima gotovo poetski. [Vava] fantastično balansira u tekstu između teme koja je teška, između sudbine kojega je dopala loša partija karata, i s druge strane tog prikaza. Fantastično je čitati tekst, kad ulazite u glavu lika, kad se poistovjećujete s tim, što je vrlo lako upravo zbog stila, cijelo vrijeme nekako imate osjećaj da je sve nekako okej. Iako je to teška sudbina, sudbina tog čovjeka je zapravo portretirana na način da on vrlo pomirljivo prihvaća sve što je zapravo pred njim”, poručio je Zoran Žmirić o stilu romana.