Prema izvještajima iz 19. stoljeća, prvi oblici javnog prijevoza putnika u Rijeci bili su kočije i omnibusi na konjsku vuču, s kapacitetom od deset do petnaest putnika. Prijevoz se odvijao prema propisima koje je donijela Općina, uz određene rute i točan vozni red. Fijakeri su polazili s dviju glavnih stanica u gradu: jedne u Via Adamich, ispred zgrade Gradske štedionice (današnje Gradske knjižnice), i druge ispred željezničkog kolodvora. Hoteli su, pak, imali vlastitu fijakersku službu, koja je uglavnom bila namijenjena gostima. Dolazak tramvaja u Europu sredinom 19. stoljeća potaknuo je gradske vlasti u Rijeci na razmišljanje o uvođenju modernijeg sustava javnog prijevoza.
Godine 1892. riječka je općina raspisala javni natječaj za izgradnju tramvajske linije za prijevoz putnika i robe, na koji se prijavio i barun Oscar Lazzarini. Grad je prihvatio njegovu ponudu, ali pod uvjetom da se umjesto tramvaja na konjsku vuču odmah uvede električni tramvaj. Godine 1896. sklopljen je Ugovor o izgradnji i upravljanju električnim tramvajem u Rijeci, a koncesija je izdana na razdoblje od pedeset godina. Komercijalna banka u Pešti, koja je preuzela vlasništvo nad koncesionarskim društvom, odobrila je izgradnju jednotračne pruge duge 4.400 metara. Tramvaji su nosili grb grada, a električnu energiju osiguravala je centrala u blizini tramvajske remize na Školjiću. Svi potrebni uvjeti bili su ispunjeni, i tako su na današnji dan 1899. godine prva tramvajska kola krenula od mosta na Rječini, vozeći duž Fiumare do završne stanice na Pioppi, po jednotračnoj pruzi dugoj četiri kilometra. Ovim korakom Rijeka se pridružila modernim europskim gradovima.
Ovaj datum obilježava početak organiziranog javnog prijevoza u Rijeci.
Nakon oslobođenja, ukinuti su tramvaj i trolejbus pa je time Rijeka izgubila jedan od svojih prepoznatljivih simbola.
Izvor : Autotrolej
#Autotrolej #električni tramvaj #javni prijevoz #Rijeka #tramvaj
