Gubeći svoj negdašnji, strogo pučki karakter mesopust je postao tipičnom gradskom svetkovinom i na drugoj, istočnoj obali Rječine. Tamo je niknuo novi grad, Sušak. U „Vodiču kroz Gornje primorje. Od Sušaka do Obrovca“ izdanom dvadesetih godina ovog stoljeća iz pera nepoznata gospodina, nalazimo zanimljivo objašnjenje o razlozima uspona Sušaka: „Sve življi promet pogodovao je porastu žitelja, kojima je Rijeka postala pretijesna, što je i bio jedan od glavnih uzroka, koji ih je ponukao da iz Sušaka učine predgrađe ili spavaonicu, kako je to velegrad Brooklyn postao za New York, pa mu odatle i ime Dormitory of New York. Kao što je ujutro i navečer bajoslovno ogroman promet preko mostova između Brooklyna i New Yorka (dnevno oko 400.000 osoba), tako slično bio je, u razmjeru prema trgovačkom prometu i broju stanovništva, veoma živ saobraćaj između Rijeke i Sušaka.“
Padom Austro-Ugarske Monarhije, uske veze Sušaka i Rijeke bijahu naprasno prekinute pa je za Sušačane Rijeka postala inozemstvo, a oni tek nepoćudni stranci. Emancipacijom svoga gradskog područja, Sušak je i glede karnevala postao samostalan. Od svog osnutka Sportski klub Orijent održavao je maskirane plesove i prigodne pokladne nogometne utakmice pa je godine 1923. na Krimeji odigrana pokladna utakmica između Slavije i Orijenta, koja je ostala zapamćena po vragolijama i veselim doskočicama velikog meštra pusnog rituala Frane Pitura, koji je izazvao buru smijeha, a 1926. godine Orijent je priredio ples u Sanatoriumu na Pećinama (danas hotel Park), uz pripomenu da će tu večer dvorana biti zagrijana čime je zajamčena potpuna udobnost.
Sljedeće subote svoju „veliku pokladnu večer“ organizirao je Hotel Kontinental u novouređenoj dvorani, uz sudjelovanje orkestra kojim je ravnao Artur Gervais (1878. – 1937.), otac poznatijeg pjesnika Drage Gervaisa (1904. – 1957.). Večer je protekla uz bacanja korijandola, serpentina, te igri poput Šaljive pošte i drugih raznih pokladnih atrakcija. Njihov pripomenak glasio je cijene obične bez povišice. Naredne subote, 31. siječnja, Orijent je priredio novu zabavu, ali ovaj put izvan Sušaka, u čitaoničkom domu u Dragi. Izuzetne Noći veselih krabulja organizirao je Veslački klub Jadran, dok je najveću pozornost privukla Viktorija svojim bojem Rifanaca. Oba kluba svoje mesopustne zabave održavala su u Trgovačkom domu, u kući Prve hrvatske štedionice, današnje zgrade na Titovom trgu pod kućnim brojem 3. Kratko izvješće s jedne takve zabave iz 1928. godine glasilo je: „Ples odlično posjećen. Na pozornici su nastupili članovi i članuše u odijelima engleskih mornara, gdje su plesali originalni charleston za što su dobili veliki aplauz.“. Prvu nagradu sa 362 glasa dobila je Danica Gvozdanović, za originalne maske engleskih mornara. Bio je to lijepi skupocjeni servis za likere. Drugu nagradu dobila je Vera Vilhar sa 351 glasom, za svoje maske u lijepom i ukusnom orijentalnom kostimu, koja je pobudila naročitu pažnju. Bruto inkaso ove zabave bio je 17.000 dinara. Među posjetiteljima bila su i razna riječka športska društva, predstavnici Narodne čitaonice i konzulata iz Rijeke.
Izvan Sušaka, na glasu su bile maskirane večeri u kostrenskoj čitaonici, gdje je mlade zabavljao vrsni društveni jazz band Ramona i gdje nikada nije manjkalo korijandola, serpentina, dobre kapljice i bogatog buffeta. U to vrijeme zanosa i slobode mesopust je poprimao oblike kakve je imao u srednjem vijeku, što je za institucije vlasti izgledalo sasvim subverzivno. Tako u jednom novinskom članku iz sušačkih „Primorskih novina“, pod naslovom „Ne izrugavajmo ruglu naša narodna kola“ stoji: „…kad nas stranci vide kako na onaj način mi plešemo, potpuno pravo mogu kazati da plešemo poput kakovih afrikanskih naroda…“.
Najveći krabuljni ples u godini 1927. priređen je dana 5. veljače u prostorijama Hrvatske čitaonice na Trsatu, u organizaciji Hrvatskog sokola. Ples je bio priređen za članstvo i prijatelje, a goste je zabavljao orkestar od 14 svirača u dvorani koja je bila iskićena onako kako to zahtijeva jedan ples ovakve vrste. Daleko slabiji uspjeh polučila je zabava Jugosokola, što je neke njihove ekstremnije članove navelo da prigovore građanstvu Sušaka da se ne osjeća dovoljno nacionalno. Zasigurno je jedina krivnja bila u netoleranciji i zagrižljivosti njihovih vodećih članova, a nikako nacionalni osjećaj Sušačana, koji su taj osjećaj u tisuću prilika jasno pokazali, a nisu ga morali manifestirati posjećivanjem krabuljnih plesova bilo kojeg društva.
„Priređuje li se krabuljni ples za koji jamči društvo koje ga priređuje, slobodno je sudjelovati i gospođama, ali samo ako je uz njih suprug, budi kao krabulja, budi u salonskom odijelu; mogu sudjelovati i djevojke u pratnji svojih roditelja. Otmjenija, naobraženija ženska, dođe li na takav ples kao krabulja, neće skinuti krinke. Ona će ostati uru ili najviše dvije ure i onda nevidice otići.“
Sušački pokladni korzo kretao se pravcem Kačićevo šetalište, Jelačićev trg (danas Titov trg) i Strossmayerova ulica. Na pusni utorak najposjećeniji je bio prostor oko Hotela Kontinental. Tamo je bio tabor bakarske glazbe. A u hotelu je još od 1889. godine postojala tradicija plesnih karnevalskih večeri.
Ponekad za karnevala pojedini su Sušačani oponašali više društvene slojeve. Naime, bila je to jedina prigoda tijekom godine kada su se mogli kititi i odijevati poput Rockefellera, što je u pojedinih sugrađana izazivalo nelagodu i negodovanje. Jednu takvu reakciju nalazimo u „Novom listu„ od 24. veljače 1933. godine: „Iskreno govoreći, svaki troši koliko može, ali još iskrenije, mi se na Sušaku vrlo dobro poznamo, a da ne bi jedan o drugome znali njegove materijalne prilike. Čemu onda nenavist radi skupocjenog kostima. Ja mislim da veću vrijednost predstavlja ukusan i zgodan kostim, pa makar sačinjen od krpa i krpica.“. Sve bi kulminiralo na pokladni utorak kada bi tisuće ljudi preplavljale Strossmayerovu ulicu, Kačićevo šetalište i Jelačićev trg (danas Titov), ne bi li vidjele Princa Karnevala. Pokladna povorka sastojala se od mnoštva kočija, alegorijskih kola, brodova na kotačima, na kojima su bili Sušačani maskirani kao dimnjačari, pekari, vatrogasci, kapetani, mesari, postolari, stolari, konopari, lovci, Bodulke, Grobnišćice i nebrojeno mnoštvo različitih krabulja. Trsatska glazba smjestila bi se na Trumbićevom trgu, a bakarska pred Kontinentalom.
Toga dana cijeli Sušak bio je na nogama, u goste bi stigli ljudi iz udaljenih mjesta Gorskog kotara i Primorja, ali i iz susjedne Rijeke gdje su ovakve zabave bile zabranjene. Oni bez putovnice promatrali bi karnevalsku povorku s one strane mosta.
U SUBOTU PROČITAJTE: RIJEČKI KARNEVAL (3): BALOVI U NARODNOJ ČITAONICI RIJEČKOJ
#Karneval #Maškare #Riječki karneval #Saša Dmitrović #Sušak
