Proći će skoro pa godina dana od jednog neobičnog čina.
Tog kišnog riječkog jutra, na plažu kod Morskog prasca, došao je postariji gospodin s krampom i lopatom i zasadio smokvu. Bez puno riječi.
„Zašto barba?”
„Pa tu joj je lijepo mjesto”, bio je jedini odgovor kojeg sam dobio.
Tada sam na Facebook stranici uz fotografiju smokve napisao : „Hrabri barba je otišao, smokva je ostala. Smokva kao simbol slobode i prava svakog hrvatskog građanina na pristup njegovom moru i obali. Puno mu hvala u ime Morskog prasca.” Nisam računao na to da će taj čin pokrenuti bezbroj komentara i oduševljenje svih Vas.
Nekoliko dana kasnije smokve nije bilo. Netko ju je uredno iskopao, da ne kažem onu ružnu riječ, ili zašto ne reći, ukrao. Tuga i jad. Odlučio sam šutjeti. Evo me jutros na istom mjestu. Ponovno me obuzela tuga. Potpuno iracionalno stavio sam grotu na to mjesto. Možda nije vijest za medije, pogotovo danas kada vijest mora biti u javnosti i prije nego se nešto desilo, a ovo je ipak stara „juha” ali neka.
Čitajte ako hoćete.
Istaknuta slika: Damir Čargonja Čarli
#kamen #krađa #Morski prasac #sadnja #Smokva
