U utorak, 6. veljače, u atriju Hrvatskog kulturnog doma na Sušaku, održana je tribina pod nazivom „Stara Rijeka za novu Rijeku“, u organizaciji Novog lista. Tema ove javne rasprave je bila zaštita i revitalizacija riječke arhitektonsko-urbanističke baštine. Na raspravi su sudjelovali dipl. ing. građ. Marko Filipović, gradonačelnik Grada Rijeke, mr. sc. Daina Glavočić, povjesničarka umjetnosti, doc. dr. sc. Maša Magzan, predsjednica Odbora za kulturu, izv. prof. dr. sc. Nana Palinić, arhitektica, dipl. ing. arh. Lilian Stošić, pročelnica Konzervatorskog odjela u Rijeci i dr. sc. Berislav Valušek, povjesničar umjetnosti. Da rasprava prođe u pristojnom i civiliziranom tonu se pobrinuo moderator Ervin Pavleković, novinar Novog lista.
Na rasporedu je bilo puno tema koje je trebalo proći, toliko da je rasprava od dva sata izgledala kao uvod u temu. Nakon uvodne riječi i pozdrava okupljenima, tribina je započela s pričom oko Hartere, nekadašnje tvornice papira, koja u samom centru Rijeke, predstavlja jedan od neiskorištenih kulturno-turističkih potencijala grada.
– Lijep pozdrav svima koji su došli. Vjerujem da većina vas prati što se događa s Harterom, odnosno, sjeća se vremena kada je to još bila tvornica, negdje 2000-ite, nešto ranije, kada su već bili poduzeti neki koraci u smislu urbanističko-arhitektonskog istraživanja cijelog tog područja. Time je grad Rijeka mogao pripremiti urbanističku, odnosno plansku dokumentaciju i rađeni su detaljni planovi uređenja i provedbeni planovi. Jedno kompletno povijesno istraživanje je obavljeno 1995., 1996., 1997., te sam i sama sudjelovala na nekim projektima koji se tiču srednjeg toka Rječine i idejom šetnice, koja bi trebala početi u Harteri. Sve te projekte je vodila profesorica Olga Magaš, koja je i tu prisutna. Napravilo se ono što se moglo, jer to su uglavnom bile zone unutar kojih se više nikakvo planiranje nije predviđalo. Nakon što je tvornica otišla u stečaj, i nakon što je ponuđeno da se otkupi, da se sačuva taj cijeli sklop kao cjelina. Kada se to propustilo, onda se krenulo u prodavanje dijelova sklopa i propustila šansa da se riješi pitanje urbanizacije toga prostora. Započela je razgovor o Harteri izv. prof. dr. sc. Nana Palinić, arhitektica.
Uslijedilo je spominjanje povijesnih činjenica o Harteri, nakon čega je uslijedilo pitanje moderatora – Što s Harterom? Ima li grad viziju što napraviti s Harterom, i ne samo s njom, nego s tim dijelom grada? Jučer je na sastanku Odbora za kulturu, bilo problematizirano pitanje plana Idisa Turata iz 2000-ih, te je istaknuto da njegov plan ne uzima obje obale Rječine u obzir. Što planira grad s tim dijelom grada, dakle uzima li u obzir taj plan, ili neke druge prijašnje inicijative?
– Pa svakako se radi o djelu grada koji zahtjeva valorizaciju. Prvi korak, zasigurno je Energana, koja je gotovo uređena – ja bih samo malo demistificirao ulogu Odbora za kulturu. To je naime političko tijelo koje imenuju političke stranke, i nema tu, kako bih rekao, stručnog člana, barem u smislu članova odbora. Koji legitimno može raspravljati o bilo kojim temama i nametati na sjednice Gradskoga Vijeća sukladno poslovniku i sukladno određenih procedura. Tako da ja tu ne vidim nekakav sukob između uprave. Naime, zaposlenici Odjela za kulturu, sudjeluju na sjednicama Odbora za kulturu, kao političkog tijela Gradskog Vijeća i koje ima savjetodavnu ulogu. Što se tiče Hartere, ona je obuhvaćena našim Generalnim urbanističkim planom, međutim većina prostora, je u privatnome vlasništvu. A privatni vlasnici, sukladno Ustavu Republike Hrvatske i zakonima koji su na snazi, dužni su brinut o imovini kojom raspolažu i koja je u njihovom vlasništvu. Grad je tu da donosi prostorni plan, Generalni urbanistički plan i detaljni plan uređenja, uređujući generalnu namjenu tih prostora. Naravno da ona iziskuje značajna financijska sredstva, radi se o derutnim objektima u djelu bivših industrijskih kompleksa i znamo zašto su završili kako su završili. Znači ili moramo osigurati značajna sredstva u proračunu grada Rijeke, za sve navedeno: od urbanističkog planiranja, projektne dokumentacije, izvođenje radova ili možemo tražiti financiranje u privatnom sektoru, kojemu moramo učinit prostor atraktivnim da se dogode daljnja ulaganja. Mislim da je taj prvi korak, 2.700 metara kvadratnih Energane, tako da vjerujem da taj prostor ima prostora u našim planovima, izjavio je dipl. ing. građ. Marko Filipović, gradonačelnik Grada Rijeke.
O mogućim planovima, bivšim i budućim, za prostora Hartere i cijelog obalnog pojasa Rječine, rekla je mr. sc. Daina Glavočić, povjesničarka umjetnosti.
– Uzor nam je bio jedan grad u Italiji, koji je na temelju vrijednosti svojega kanala, oživio cijeli dio oko njega, otvoren je veliki Pomorski muzej, dolaze turisti i svi imaju neke koristi od toga. Najviše koristi ima zapravo taj dio koji promovira svoje kulturno naslijeđe. Rijeka očito nema sluha i volje da održava te tradicionalne vrijednosti. Sve nekako ide u naletu, pa oživi pa umre. Onda se kroz neko vrijeme, opet nešto drugo pojavi; tako se pojavila i Hartera, tako su se pojavila i skladišta i o svemu postoji interes i to je dokaz da su se naši stanovnici doista promijenili. Dolaze neki novi ljudi, imamo studente iz drugih gradova koji se čude našem gradu i svi govore kako je divan i krasan, ali mislim da se mi Riječani ne dovoljno brinemo o tome. Jer ako mi čekamo, da ministarstvo ordinira nekakve mjere zaštite, nekome će nešto past na glavu. Podsjećam, da je prije nekoliko godina u Bonaviji isto bila organizirana jedna ovakva sesija u vezi lučkih skladišta. Bilo je jako velikog interesa javnosti, bio se pokrenu, taj neki, val interesa koji se negdje sudario s obalom i stao.
Raspravu o Torpedu započeo je dr. sc. Berislav Valušek, povjesničar umjetnosti.
– Nažalost, naša riječka spomenička baština recentno je pretrpjela zatvaranje izložbe „Torpedo – prvi na svijetu“. Sakupiti sve što je od torpeda kod nas u svijetu ostalo bilo je teško. S čime se mi u rijeci možemo identificirati? Što smo prvi imali, a nitko drugi na svijetu nije – Torpedo i samo torpedo.Torpedo koji nam je identifikacijski kod, najznačajnija i najosobnija karta grada. Torpedo se veže sa svojom lansirnom rampom ili tržnicom Brajda, kao novim prijedlogom za smještaj zbirke, čime bismo najmanje dva objekta riječke arhitektonske baštine.
Te nastavio s ostalim temama važnima za riječko arhitektonsko naslijeđe:
– Drugi nam je po važnosti hotel Emigrant, arhitekta Zielinskog. To je nekada bio motel u kojemu su budući useljenici Amerike čekali prijevoz. Nakon izložbe „Merika – prekomorska emigracija srednje Europe i Rijeka kao emigrantska luka 1903.-1914“, pojavila se ideja da se u Rijeci osnuje Muzej Iseljeništva toga vremena i prostora, ali ne kao riječki, već kao srednjoeuropski, kao međunarodni muzej iseljavanja u Ameriku koji bi obuhvaćao sve tadašnje države čije je stanovništvo tada gravitiralo Rijeci. Čak se i razgovaralo s kolegama iz inozemstva, koji su bili voljni poduprijeti taj projekt, ali naravno, nitko iz Rijeke.
Odgovor na pitanje o hotelu Emigrant i drugim postavljenim pitanjima ponudio je Marko Filipović, gradonačelnik Rijeke.
– Što se tiče Torpeda, ili djela što se tiče emigracije koja se događala upravo iz Rijeke, ona je vrlo kvalitetno predstavljena u postavu našega muzeja grada Rijeke. Ne kažem da je to dovoljno, ali je predstavljeno na adekvatan način. Na postavu su radili stručnjaci koji su za to dobili nagradu Hrvatskog muzejskog društva, pa čak i neke europske nagrade.
– Što se tiče Galeba, on je pred završetkom, na kojemu isto tako rade stručnjaci koji su u Hrvatskoj prepoznati po postavima najposjećenijih muzeja u Hrvatskoj.
– Narodna čitaonica na Korzu je, nažalost, u vlasništvu Hrvatske radiotelevizije, i nikakva dosljednost nije tu moguća. Ona je preseljenja u prostor nove knjižnice i tamo funkcionira, te su korisnici zadovoljni kvalitetom uslugom koja se tamo odvija.
– Što se tiče kanjona Rječine, tu moramo znati da se radi o vodnom dobru i nadležnosti Hrvatskih voda, kao tvrtke u državnom vlasništvu i da tu nije baš situacija tako jednostavna, kao što se na prvu čini. Tako da, uz ovaj financijski dio, potrebno je uključiti sve dionike, stručnjake, prije svega Ministarstvo kulture i nadležni konzervatorski odjel u Rijeci, koji stavlja nešto pod preventivnu zaštitu, nešto pod dio zaštićene cjeline, dok je nešto pojedinačno zaštićeno kulturno dobro. Kada se radi o takvim objektima, ta revitalizacija je izuzetno skupa i zahtjevna, a danas, barem iz recentnog proračuna, imali smo u planu obnovu pet fasada, i za to su izdvojena sredstva, međutim problem je u tome, da vi danas, jednostavno ne možete pronaći izvođača s licencom, koji u zadanim rokovima može izvest radove.
U trenutku kada je došlo vrijeme za pitanja, našlo se puno ruku u zraku.
– Malo bi se nadovezao na stvari koje su rečene. Spomenut je urbanizam u gradu, nažalost već sam par puta isticao kako su dvije glavne osobe za urbanizam u gradu građevinar i pravnik. Znači nemamo urbanistu kao takvog, koji bi vodio politiku grada. Pričali smo o Energani – znate li tko joj je prvi susjed? Vulkanizer, znači mi u jednoj zoni koja bi trebala biti gradska i reprezentativna imamo promjenu guma. Opet, da ne bude sve tako crno, spominjali smo i srednjovjekovni bedem. Bila je tema, prije nekih godinu dana i više, što se s njime napraviti. Usvojena je bila odluka da se provede arhitektonsko-urbanistički natječaj cijelog Klobučarićeva trga. Bedem se kao takav vjerojatno ne može vratiti na svoju poziciju, jer je ispod garaža i pretežak je. Ali, kako se zid nalazi u svojim nosačima, prijedlog je bio da se cijeli trg osmisli i da se onda zid razmjesti po parteru. Amandman za provedbu natječaja je usvojen i nada se da će to ove godine biti proveden kroz Društvo arhitekata Rijeka, istaknuo je nezavisni gradski vijećnik i arhitekt Marin Račić.
Na temu Hartere se bio nadovezao i Vojko Obersnel, bivši gradonačelnik Rijeke.
– Dobra večer svima, svakako vrlo zanimljiva tema i tema o kojoj vrijedi razgovaratI, ali mislim da smo nekako kratke pameti. Sve ove teme koje su se otvorile – stoje, o svim tim segmentima baštine treba razgovaratI. Naravno, jedan od bitnih faktora u rješavanju te problematike su novci, a drugi, ništa manje bitan faktor su vlasnički odnosi. Nekako se sve usmjerilo na Harteru, pa evo samo nekoliko riječi. Neki kažu da je sve u privatnoj inicijativi, pa 80 posto Hartere je u privatnom vlasništvu, pa nisam vidio neku inicijativu. Iako postoje pretpostavke kroz prostorno-plansku dokumentaciju i kroz Generalni urbanistički plan i kroz Detaljni plan uređenja, koji je bio je praktično definiran, kojega je odradio Idis Turato. Od nekih planova oko Hartere se privremeno odustalo, upravo zato što nismo imali potporu od privatnog sektora. Naime bilo je nelogično ulagat novce u Marganovo, koje je na kraju Hartere, ako ovaj prednji dio nema svoju funkciju. Ako morate proći kroz ruševinu da bi te došli do nekog multimedijalnog centra, centra mladih – to nema smisla. Rijeka, je premali grad, za ovoliko industrijske baštine, ali ne možemo ignorirat činjenicu da se „samo se uredio Artkvart Benčić“. To „samo se uredio“ znači MMSU, Palača Šećera, Dječja kuća, gradska Knjižnica – pa to nije baš „samo“.
Bilo je riječi i o Teatro Fenice, o čijem je stanju detaljno izložila dipl. ing. arh. Lilian Stošić, pročelnica Konzervatorskog odjela u Rijeci.
– Teatro Fenice je pojedinačno registrirano kulturno dobro, upisano u registar kulturnih dobara Republike Hrvatske još od 2009., međutim njegova zaštita je krenula još 90-ih godina, kada je profesorica Nana Palinić, sa cijelom ekipom napravila elaborat. Znači, za tu građevinu postoji dokumentacija, konzervatorski elaborat koji je evidentirao sve što se tiče Teatro Fenice. Postoji evidentirana i popisana sva pokretna i nepokretna baština, čak i je inventar popisan. Kolegica Palinić i ja smo otišle i pogledale sa stečajnim upraviteljem zgradu. Detaljno smo je prošli, nažalost nije u dobrom stanju. Što bi se reklo – zgrada je skoro pa na aparatima. Krov propušta, stabla rastu iz krovne konstrukcije i ubrzo će izgledati kao što nam je izgledala Dječja kuća prije rekonstrukcije. Građevina je u lošem stanju, privatnik vlasnike se ne brine, prozori su potpuno uništeni. Konzervatorski odjel u Rijeci je dao nekoliko puta hitne mjere zaštite, na koje se stečajni upravitelj oglušio, jer tvrdi da nema novaca.
U ovom kratkom izvještaju donosimo vam samo dio rasprave, nakon koje su uslijedila brojna pitanja okupljenih građana i građanki. Pohvale idu redakciji kulture Novog Lista na održanoj tribini i ponovnom pokretanju inicijative da se nešto konkretno napravi po pitanju riječke arhitektonsko-industrijske baštine. Samo se nadamo da neće sve, opet, ostati samo na sastancima i raspravama. Do neke iduće tribine.
Fotografije: Klara Stilinović
