Koncertom violinista i skladatelja Juliena Rachlina & Zagrebačkih solista ove se nedjelje, 7. rujna na Peristilu nastavlja koncertna sezona u organizaciji Hrvatskog doma u Splitu. Festival Vibrez Sustipan, završen 27. kolovoza velikim koncertom TBF-a uz Big Band HRT-a, naslijedit će tako Festival Vibrez Peristil. Koncert je TBF započeo pjesmom „Genije” posvetivši ga bas-gitaristu Frani Deliću-Cipi, preminulom članu benda Sinovi Alejuandra Buendije (što je alias Saše Antića – op. VJ). Član nekolicine dalmatinskih bendova, Delić je bio i poduzetnik lokala Pinku Fish & Wine na splitskoj peškariji, a i poduzetnik u zajednici – pored vlasnika prve adventske kućice na Rivi, pokretač festivala autorskih bendova ST@rt i xSTatic.
Rachlin se, pak, u Hrvatski dom „preselio” već 2023. godine. Iz dubrovačkog je Kneževog dvora više od desetljeća vodio festival „Julien Rachlin and Friends”. Sudeći po najavama, na Peristilu će se dan poslije čuti čardaš-crossover iz ruku armenskog violinista Are Malikiana, dok za kraj, 9. rujna nastupaju višestruki „nominati” Grammyja, supružnici Baylor Project. Njihov vokalno-instrumentalni flow na tragu klasičarskog čitanja jazza, gospela i soula pratimo u online-seriji Tiny Desk Concert na You Tubeu. Šteta što festival nije zvao pjevačicu, skladateljicu i alt-saksofonisticu Matanu Roberts s njezinim roots-oratorijima!
Kroz tjedan uoči grand finala Vibreza programom su prodefilirali i Michelle Gurewitz, Marc Ribot, Nouvelle Vague i Kovacs, a za kraj koncert Vlatka Stefanovskog čime je organizacija Hrvatskog doma na polutoćiću starog gradskog groblja gradu „opožarenom” invazijom turizma, kao kakav lazaret, ponudila indie-štih tzv. „urbanog zvuka” – koji je širu turističku populaciju tek okrznuo. Među najznačajnijima, 25. je srpnja gostovao vokalno-instrumentalni jazz-punk-rock trio Ceramic Dog s Manhattana, električnog gitarista, improvizatora, skladatelja i pjevača Marca Ribota, o kojem je ArtKvart već pisao.
Ribotu splitski nastup nije bio prvi. Nastupio je, naime, 1999. godine u konfuznoj organizaciji Split Jazz Festivala sa svojim Downtown kubanskim bendom. Stilski neukrotiv kalibar, bez njegove bi urbane underground gitare, na albumu „Rain Dogs” (1984.) Toma Waitsa gitarske dionice odsvirao „samo” Keith Richards iz Stonesa. Trojka Ceramic Dog, svojim repertoarom istražuje fuzije pop- i avangardne glazbe, na tragu creda aktivističke provokacije, a ako baš hoćete – sviraju kao da žele umrijeti na pozornici.
Najveći dio repertoara „keramičke paščadi” bio je s petog albuma „Connection” iz 2023., žanrovski miš-maš koji i nije da im je najbolji dio diskografije, ali vrijedi riskirati – uz par pjesama s ranijih albuma „Your Turn” i „Party Intellectuals” – i popraviti ga uživo! Album zvuči kao zakrpa ideja koje sežu do prvog Ribotovog benda iz 1979., onog „Rootless Cosmopolitans”, tu su čak i njegovi uobičajeni smutljivci. U studiju su ugostili „zvijezdu u porodu”, tenor-saksofonista Brandona Lewisa, koji je sredinom srpnja u Puli nastupio s Messthetics, članovima Fugazi.
Koncert je otvorila „No Name”, minimalistički disco sa studijske snimke postao je krepka vožnja na pogon bubnjanja Chesa preko dva prijelaza, kao Russell Simmins iz Jon Spencer Blues Explosion, što je splitsku publiku, koliko tolerantnu toliko i kritičnu, držalo od osipanja tek do pretpredzadnje skladbe koncerta „Lobster Claw Manifesto” na kojoj je trio prešao u dron s orguljama Shahzada Ismailyja; inače je svirao bas-gitaru. U novoj skladbi „Human Sacrifice”, prepoznaje se arpeggio-fraza iz gitaristovog očijukanja s repertoarom skladatelja Alberta Aylera, posoljena rokačinom na tragu Bo Diddleyja i Ikea Turnera koja je oživjela potmuli razglas prizorišta.
S krpeža naslovne „Connection” čiji tekst govori o dobivanju stvari preko veze, slijedi preskok na „Digital Handshake” s albuma „Party Intellectuals”. Nastavljaju je glam-boogie „Subsidiary” i cubana “Ecstasy” s „Connectiona”, naglavce u protestnu pjesmu „We’re soldiers in the Army”. Iako na „Connectionu” imaju pjesmu „We’re Soldiers in the Army of Love”, nju će zataknuti tek za sam bis. Publika im se počela osipati s „Lobster Claw Manifest” s albuma „Your Turn”, iako ju je popratila plesna cumbia s „Connectiona”, da bi se Ribot mašio mikrofona te režanjem potjerao još dio njih svojim „Ginsberg Sometimes Jailhouse Blues” sa zadnjeg solo-albuma „Map of the Blue City” koji ga u duetu s Ismailiyjem dovodi u Pulu ove jeseni. Za sam kraj repertoara ponudio nam je blue-eyed-soul-pjesmu o starenju „Lies my Body Told Me”.
Uz redovne filipike na račun Trumpove administracije, Marc Ribot kao tzv. „glazbenikov glazbenik”, predstavljanjem eklektičnog autorskog materijala možda nije opravdao očekivanja svih, ali je pružio kompromisno nepomirljiv doživljaj emocionalne borbe s pjesmama na pozornici. Svakako iskustvo na pro memoriju Splićankama, možda i ne toliko samih Splićana! U vrijeme dovršetka ovog teksta, saznajemo da je svoju ovozemaljsku luku napustio i Vjeran Stojanac-Kiko, urednik splitskog KLFM-a, radija u zajednici, čiji su kolege tijekom Festivala Vibrez Sustipan uređivali atmosferu monumentalnog ambijenta nasušno potrebnim glazbenim podlogama.
Istaknuta fotografija: Ceramic dog; Maja Prgomet
#Ceramic Dog #Hrvatski dom u Splitu #Marc Ribot #Peristil #Vibrez Sustipan
