U četvrtak, 20. lipnja, u Muzeju moderne i suvremene umjetnosti, otvorene su dvije izložbe i postavljena je jedna intervencija u prostoru. Cijeli kustoski i tehnički tim bio je angažiran oko otvorenja velike retrospektive Igora Grubića „Geste aktivacije – radovi u javnom prostoru“, izložbe Jasenka Rasola „Potapanje brodova“, kao i postavljanja intervencije u prostoru „Prekasno je za odustajanje“ umjetnice Neli Ružić.
Prvo otvaranje na repertoaru je bilo otvorenje retrospektive umjetnika Igora Grubića, koji je preko 30 godina prisutan na umjetničkoj karti Hrvatske. Dvadesetak radova širokog raspona formata, od minimalnih gesti u vidu teksta, fotografije ili performansa, do projekata koji umjetničke ciljeve usmjeravaju prema van, smjestilo se u velike dvorane MMSU-a.
– Grubićeva izložba, donosi nam nešto poput kataloga gesti, poput niza naputaka ili šalabahtera za aktivaciju građana. Sve to zajedno može nam poslužiti za promjenu kolektivne društvene imaginacije. Ova retrospektivna izložba donijela je u MMSU pregled Igorovih radova u proteklih četiri desetljeća, to stvarno puno zvuči – on se pojavio na horizontu kulturno umjetničke scene radom Crni peristil, kao anonimni umjetnik i aktivni građanin, ukazujući na ono što će se upisati u njegovu cjelokupnu umjetničku produkciju i način njegovog rada. Zahvalila bi se Igoru, koji je 2019. predstavljao Hrvatsku na Bijenalu u Veneciji, s radom „Tragovi nestajanja“ – jedan dio toga rada „Tvornica“ koji sadrži prizore Hartere i Benčića, a koji su izuzetno relevantni za nas u Rijeci, umjetnik je donirao muzeju, tako da je MMSU od ove godine bogatiji za jedan kompleksan fotografski esej koji se razvija kao foto instalacija. Izjavila je Branka Benčić, kustosica izložbe i ravnateljica MMSU-a
Okupljenima se obratio s par riječi i Igor Grubić.
– Zahvaljujem se kustosicama Sabini, Kori i Branki što su se odlučile fokusirati na moju umjetničku praksu djelovanja u javnom prostoru. Značajna mi je ova izložba zato što je ona prva retrospektiva, manjeg opsega, ali fokusirana na javno djelovanje koje je nekako započelo traumatičnim ratnim periodom. Tada sam krenuo razmišljati o svojoj odgovornosti u društvu, izašao u taj javni prostor i tada zapravo anonimno krenuo transformirati govor mržnje na zidovima grada Zagreba. Umjetnost sam tretirao kao svoje oružje za stvaranjem bolje stvarnosti i krenuo transformirati negativne poruke u pozitivne poruke. Činjenica da umjetnost može imati snagu i da može transformirati našu stvarnost – to su sve male geste kojima kreiramo našu stvarnost.
U susjednoj izložbenoj prostoriji, od milja zvanoj „jaslice“ otvorena je izložba „Potapanje brodova“ Jasenka Rasola, koja tematizira zatvaranje Brodarskog instituta u Zagrebu, kao jednog od bivših, ključnih mjesta za tehnička istraživanja na području pomorskih i zelenih tehnologija. Na izložbi su izložene dokumentarističke fotografije 3,50 x 2,30 m, koje su postavljene na pod.
– Rasolova izložba podcrtava, ili se nastavlja na Grubićevu izložbu – ako je Grubićeva izložba o umjetnosti u javnom prostoru, onda je Rasolova izložba o javnom prostoru. Imamo nekakav osjećaj nemoći, puno toga bi htjeli i puno toga smo zamišljali, a malo toga možemo. Ta građanska svijest o nemoći, o kojoj se ne priča puno, je zapravo jedna kruta realnost i koliko god bili patetični, treba govoriti o javnom prostoru, jer to nije javni prostor nego suprotno, on je strogo kontroliran. I zato je ova izložba važna, jer govori o Brodarskom institutu, koji je Jasenko fotografirao na izdisaju. Pod nekim čudnim okolnostima covida 2021., prošla je odluka vlade o likvidaciji instituta. Ovo je prvo samostalno predstavljanje Rasola u Rijeci, a samim postavljanjem fotografija na pod, mi njih ne samo da gledamo, već i gazimo po njima – tjelesno iskustvo gledanja je zapravo i iskustvo gaženje, što je pitanje percepcije fotografije koja je, osim što je dokumentaristička, i subjektivna. Izjavila je Sabina Salamon, kustosica izložbe.
Kao šećer na kraju, predstavljena je prostorna instalacija „Prekasno je za odustajanje“ Neli Ružić, koja je postavljena na dvorišno pročelje MMSU-a. Prvotno postavljena na ulaznu zgradu Željezničkog kolodvora u Zagrebu, obraćala se pješacima, putnicima, migrantima, ljudima koji pokušavaju nekuda stići. Na novoj lokaciji, instalacija će 24/7 svijetliti prema art-kvartu, prema Rijeci i ponajviše prema budućnosti.
– Danas palimo i fasadu, i zahvaljujem se umjetnici što je odlučila podijeliti ovaj rad sa nama. Posebno mi se sviđa što je rad fokusiran na budućnost, prekida s tranzicijskom pričom i što se usmjerava na upravljanje vremenom, na upravljanje institucija i na stvaranje zajedničke budućnosti upravo u kvartu koji je vrlo potencijalan, i za Rijeku i za puno širu priču. Rad je izazivanje horizontalnog principa nade, jer nam budućnost naprosto ne bi trebala biti restrikcija. Izjavila je Ksenija Orelj, kustosica.
MMSU je ljeto započeo bogatim izložbenim programom u kojemu je stavljen naglasak na djelovanje pojednica u javnom prostoru. Aktivizam, otpor, jedinstvo i jednakost poruke su koje dolaze iz riječkog kvarta, koji kao alat za borbu jedino, i uvijek, koristi umjetnost.
Unatoč čak tri izložbe u MMSU i dalje većinu publike na otvorenju čine posjetitelji iz Zagreba i drugih gradova, dok je osjetno neprisustvo riječke likovne scene. Zašto je tome tako?
Istaknuta i ostale fotografije: Aleš Suk
