Nakon što su se riječki ljubitelji književnosti provoga dana u Book cafeu Dnevni boravak imali prigode družiti s Damirom Šodanom i Zvonkom Karanovićem, Vriskov program u „U dvoje u dnevnom“ drugog je dana spojio dva naizgled nespojiva riječka književnika, Nikolu Petkovića i Andreu Žica Paskučija. Iz uloge onoga tko je ugošćen Damir Šodan drugog je dana preuzeo ulogu domaćina, upravo je on moderirao književno druženje s Petkovićevim i Paskučijevim pjesmama i učinio je to maestralno, okupljenima je predstavio ono najzanimljivije od obojice.
Nikica Petković u Dnevnom boravku predstavio je svoju novu zbirku poezije, knjiga „Aristotel je mučio pčele“ netom je izašla iz tiska, bila je to njezina riječka i hrvatska premijera. „Vlaju iz Splita nije lako predstaviti domaćeg autora, nagrađivanog pisca“, rekao je Šodan pa pustio autora da sam predstavi svoju novu knjigu i objasni zašto se je odlučio upravo za taj naslov.
– To je dio cancel kulture insekata, Aristotel je o pčelama zaista pisao kao o soju ljudi koji svoj rad mehaniziraju, a mi danas znamo da to nije tako. Tako je nanesena nepravda pčelama pa u ovoj knjizi imperij na neki način uzvraća udarac. Ja sam samo pčelama posudio glas, rekao je Petković, kojega je Šodan potom u razgovoru naveo da otkrije neke manje poznatije detalje iz svog bogatog stvaralačkog puta, otkrivši pritom da je njegova splitska generacija prvo upoznala knjige, a kroz knjige glazbu, a jedna od tih knjiga značajanih za njihovu feralovsku generaciju bila je i Petkovićeva „Melodije Istre i Kvarnera“.
– Dok sam živio u Americi hranio sam se Feralom koji je na neki način dolazio do mene, nakon toga sam jednom prigodom u Varaždinu došao u situaciju upoznati Predraga Lucića i, nevjerojatno, ali imao sam tremu. Da sam znao da ste čitali moju knjigu sve bi bilo drugačije, poenitrao je Petković, otkrivši da mu je u jednom trenutku u bivšem sistemu bilo čak i zabranjeno pisati na 15 mjeseci.
– Mnogi koji su nas tada proskribirali, napravili su karijeru nakon devedesetih, a nisam napisao ništa strašno, napisao sam samo da ne postoji solidarna književnost, odnosno da ne moraš pripadati niti jednoj organizaciji da bi pisao, dodao je Petković, koji je dobio prigodu prisjetiti se i svojih američkih dana, odnosno otkriti koliko je boravak u Americi utjecao na njegov rad i stvaralaštvo.
U knjizi „Aristotel je mučio pčele“ do izražaja je došla sva vještina Petkovićeva pisanja, kako je to rekao Damir Šodan, to je jezik na stereoidima, svi oni koji su poslušali ono što je ovaj riječki autor čitao mogli su se uvjeriti koliko je hrvatski jezik savitljiv, ako ga znate iščtavati na pravi način, kako je to primjetio moderator. Knjiga započinje pogovorom, završava predgovorom, a igrom slučaja urednik joj je bio upravo Damir Šodan. Petković je pročitao i dvije pjesme, „Izrael je dvaput sravnjen“ kao omaž Josipu Severu, te „Četrdeset bogova“, tek toliko da ljudi osjete i lirskog Petkovića, kako je to rekao sam autor. Dakako, pročitao je i pogovor naslovljen „Kad sam bio mali ili no pasaran“, svojevrsnu kritiku političke korektnosti, odnosno predgovor „Svijet nahvao“, prije nego je svoje mjesto prepustio Andrei Žicu Paskučiju.
Andrea Žic Paskuči dobio je prigodu još jednom predstaviti svoju zbirku „Recikliranje“, književni prvijenac kojega su Riječani već imali prigode upoznati i koji se, sudeći prema reakcijama publike, ali i samoga moderatora, jako dobro udomaćio.
– Poezija je uvijek bila tu negdje kao žanr kojega volim i kojega čitam. I prije nego sam napisao „Recikliranje“ imao sam nekoliko pokušaja, iako nisam ta generacija, rado sam čitao „Kvorum“, slao neke materijale, ali nikada to nije bilo ništa ozbiljno sve dok se jednom nisam odlučio otići na radionicu kreativnog pisanja. Nisam otišao na radionicu da bih naučio pisati, nego sam želio dobiti feedback. Kada je CKP pokrenuo radionicu, tako je sve krenulo. Kakvo je bilo iskustvo? Mentorica mi je bila Kristina Posilović, a budući da sada sjedim ovdje pred svima vama, rekao bih da je bilo OK, kazao je Paskuči.
Andrea Žic Paskuči napisao je, kako je to rekao Damir Šodan, potresan rukopis, poeziju što tematizira osobna iskustva, u njegovom slučaju, najviše se to tiče iskustva stečenih za vrijeme dana provedenih na ratištu. Paskuči ne zazire od svojih traumatičnih iskustava, a poeziju u ovom slučaju koristi u terapeutske svrhe. Odlika ove knjige, kako je to primijetio moderator, je da ima svoje mračne strane, ali i izuzetno duhovite trenutke.
– Jako puno mi je ovo što sam pisao pomoglo upravo u tome, ali moram naglasiti da sam s ovim što sam stavio u ovu knjigu s tom svojom pričom i – završio. Kada sam napisao te pjesme emocijama i sjećanjima dao sam drugu dimenziju, rekao je autor knjige što je ime „Recikliranje“ dobila na intervenciju Kristine Posilović.
Prva pjesma iz „Recikliranja“ koju je Andrea Žic Paskuči pročitala bila je „Ja spavač“, koja na neki način govori o tome koliko nas sve zajedno određuju naše aktivnosti, nakon toga „Želio sam biti Charles Bukowski“, koja pak govori o ljudima koji su na autora utjecali, a uz Bukowskog velik je bio i utjecaj Raymonda Carvera.
– Na Žabici je bila jedna knjižara, slučajno sam u nju ušao, Feral je tada imao svoja književna izdanja i vidio sam tu knjigu „Gdje se voda spaja s drugom vodom“. I ona je sve promijenila. Nakon toga sam se odlučio vratiti pisanju, dodao je Paskuči.
Zanimljivo, knjigu „Gdje se voda spaja s drugom vodom“ na hrvatski jezik preveo je upravo Damir Šodan, po želji kojega je pročitana i pjesma „Za susjednim stolom“. Priredio sam jednu Antologiju stvarnosne poezije, rekao je Šodan, da je sada radim ta bi pjesma sigurno u njoj našla svoje mjesto.
Andrea Paskuči je pročitao još i pjesme „Tata, jesi li ubio nekog?“, „Naša plaža“, „Ja“, pjesmu „Sve što znam naučio sam u ratu“ pročitao je Šodan, a Paskuči zaključio s „Optimističnom pjesmom“, „Sve što niste znali o ovom komadu odjeće“, „Cipele“ i „Čitajući Carvera“.
Upravo ta završna pjesma završava stihovima: Ravnoteža. Nije li to smisao, ne odustati i po cijenu vlastita sramoćenja pokušati ponovo. I to je to. Mogla bi biti maksima svih nas. Ne odustati po cijenu vlasitita sramoćenja.
Naslovnu fotografiju Damira Šodana, Andree Žica Paskučija i Nikice Petkovića snimio Kristian Sirotich
#Andrea Žic Paskuči #Aristotel je mučio pčele #Nikica Petković #Recikliranje
