U srijedu je u Galeriji Pasaž otvorena samostalna izložba „Pronađeni pejzaži“ riječkog umjetnika Željka Kranjčevića Wintera, koja obuhvaća ciklus fotografija slikarske naravi, apstraktne pejzaže pronađene u uvećanim fragmentima objekata.
Kako stoji u tekstu kustosice Nadežde Elezović, „Pejzaž je jedno od središnjih tema kojoj se Winter kontinuirano vraća, najčešće iz perspektive istraživanja novih načina apstrahiranja oblika i prikaza organskog te geometriziranog reduciranja plasticiteta. Bez obzira radi li se o primorskom ili ličkom krajoliku krša i kamena, kao ishodištu za fragmentiranje kompozicijskog rasporeda slike, kolorizam ostaje ključna karakteristika Winterovog slikarskog opusa. Oblikovna logika njegovih fotografskih kadrova naglašava proces zumiranja fragmenata iz materijalnog svijeta i uvećavanja mikrosnimaka radi izdvajanja tih sekvenci kao vizualnih činjenica. U tom kontekstu, primjećuje se težnja za povezivanjem fotografije sa slikarskim medijem, gdje se razlaganje fizičkog i materijalnog svijeta odvija u korist estetike slikovnog.“
Otvorenju su izložbe „Pronađeni pejzaži“ Željka Kranjčevića Wintera, uz umjetnika prisustvovali i kustosica Nadežda Elezović te Ivica Nikolac, član umjetničkog savjeta Galerije Pasaž.
„Galerija Pasaž nije, niti će biti, isključivo fotografska galerija, premda njom upravlja fotoklub. Radit ćemo izložbe koje su pretežito fotografske, ili imaju neke veze s fotografijom – upravo je tu jako lijepo legla izložba Željka Kranjčevića Wintera, zato što je bez obzira na prvi utisak, ovdje ipak riječ o fotografiji. Ono što bih kod ove izložbe volio izdvojiti je upravo njen naziv, „Pronađeni pejzaži“. Pejzaž je u umjetnosti specifična tema koju je najlakše obraditi. Jednostavno ga prenesete na platno, ili fotografijom na bilo koji drugi medij, i imate prikaz stvarnosti onakve kakva jest ili onakve kakvom ju želite vidjeti. Sjećam se kada sam bio u Provansi i posjetio Aveniju Vincenta Van Gogha, u kojoj se nalazi maslinik čiji je pejzaž on slikao. Gledajući u te sasvim obične masline, morate biti dovoljno kreativno ludi da shvatite kako izgledaju masline koje je vidio Van Gogh. Umjetnost je nešto što ustvari ne treba objašnjavati. Povjesničari umjetnosti su tu da nam objašnjavaju što bismo mi trebali vidjeti, ali mislim da je u svakome od nas mali povjesničar umjetnosti koji doživljava i sebi tumači ono što vidi. „Pronađeni pejzaži” zanimljivo su specifični ponajprije po tehnici koju je koristio i načinu na koji ih je prikazao. Ja sam ih doživio kao duboko emotivne, i mislim da je njihova vrijednost upravo u toj emociji“, govori Ivica Nikolac, član umjetničkog savjeta Galerije Pasaž.
„Winter ima prilično širok opus, skulpturom se bavi u kontekstu tradicionalnog kiparstva, u instalaciji, u svjetlosnim instalacijama, u objektima, u slikarskim objektima, bavi se i performansom kritičkog karaktera, pa slikarstvom koje s jedne strane ima aspekt figuracije, a s druge apstrahiranja figuracije, a sada još i fotografijom. Ono što smatram ključem njegovog fotografskog opusa, jest to da su ovi radovi na prvu loptu slikarski. To je medij fotografije, ali je tretman slikarski. Radovi funkcioniraju kao slike – kada kažem slike, zapravo ulazim u područje teorije, vizualnih studija – u hrvatskom jeziku nemamo termine poput engleskih image, icon, već termin „slika“ upotrebljavamo i za slikarstvo, i fotografsku sliku, i za fenomen slike koji nas okružuje i u kojem živimo. Winterov fotografski ciklus funkcionira na razini slike kao fenomena, slikarskog, i onog što je image, što je slika – iz tog razloga one i izgledaju tako koloristički, slikarski, uostalom, i uokvirene su, tretirane su kao slikarske slike. Naravno, možemo pričati i o načinu na koje su one izvedene, kao jedan mikro pogled, mikro snimka jednog detalja koji se potom širi i dobiva konture apstrakcije. Apstrakcija je zapravo uvijek realitet, kada raširimo bilo koju realnost dođemo do apstrakcije. Veliki su umjetnici apstraktnog slikarstva u historijskoj avangardi i krenuli od pejzaža, kojeg su onda modificirali i dobili jedan apstraktni element koji je s vremenom napuštao svoje direktne konotacije na fizički prikaz da bi došlo do nekakve kompozicije. Kod Wintera imamo taj element slika, koji jest krenuo iz jednog detalja, a koji možda kao izvorište nije ni bitan, a da bi joj dodao termin pejzaža, da bi u apstraktnu sliku dodao onaj asocijativni element. Kada bih ja dodala svoje viđenje u sliku, ja bih zapravo nadodala njezino značenje, i to je onda interpretacija – ono što svatko od nas ima, to je doživljaj. Od svih Winterovih radova koje sam ja vidjela, osim nekoliko zaista sjajnih performativnih izvedbi, meni je ovaj ciklus fotografija slikarskog karaktera u estetskom smislu poprilično dobro sjeo, a iako se radi o nečemu što je apstraktno i što ima svoju poetiku, ono isto tako može funkcionirati baš u onom dijelu o naravi i fenomenu slike, i tu kreće u područje nečega što jest teorijsko. Mislim da je ovo izvrstan izbor za galerijsku priču Galerije Pasaž“, rekla je Nadežda Elezović, kustosica izložbe.
„Jako sam zadovoljan ovim opusom, mislim da sam uspio potkrijepiti sve ovo što je Nadežda rekla. Sve moje kotrljanje kroz umjetnost u životu, kako školovanju tako i radu, da mogu iznjedriti nekakve situacije koje izazivaju reakcije“, zaključuje Željko Kranjčević Winter.
Željko Kranjčević Winter diplomirao je 1990. godine izložbama na pedagoškom fakultetu u Rijeci na Odjelu likovne umjetnosti – grafika. Od 1992., zaposlen je kao kipar u Hrvatskom narodnom kazalištu Ivana pl. Zajca. Svoje radove – skulpture i slike izlagao je na samostalnim u Hrvatskoj i inozemstvu. Član je Hrvatskog društva likovnih umjetnika Rijeka od 1994. Živi u Rijeci.
Fotografije snimila Marta Sirotich
