Udruga Prostor plus ove je godine pokrenula novu manifestaciju u Rijeci koja je posve posvećena plesnom filmu, podzastupljenom umjetničkom mediju koji spaja posebnosti suvremenog plesa i filma. U Rijeci, ali i cijeloj Hrvatskoj, publika zapravo nema često priliku gledati plesne filmove te je cilj ove manifestacije približiti publici tu podzastupljenu filmsku formu – kroz projekcije i razgovore s autoricama u koje se publika aktivno uključuje. Kinogibanja su ciklus od četiriju večeri plesnog filma, od čega su se dvije održale krajem travnja, a jesenski dio programa održao se u petak 6. i subotu 7. listopada 2023. u atriju Muzeja moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci.
Proljetni dio programa održao se u Art-kinu Croatia i galeriji Kortil gdje je riječka publika kroz dvije večeri imala priliku gledati čak deset duljih i kraćih plesnih filmova i digitalnih ekvivalenata domaćih autora/ica te hrvatsku premijeru rada Zbornik pogleda autorice Mije Štark koji kombinira videozapise i izvedbeno predavanje.
Prve večeri jesenskog programa prikazan je plesni film Black Martine Nevistić Vukobrat i Ive Korenčić, koji se sastoji od trokanalne projekcije kroz koju se publika kreće kronološki, no u određenim trenucima nudi izbor za ostajanje na trenutnom mjestu ili kretanja dalje na iduću poziciju. Tako kroz svojevrsnu pasivnu interakciju, publika ‘kroji’ vlastitu kombinaciju dijelova čime se jedinstveni film grana na nekoliko mogućih verzija.
Nakon projekcije su u moderiranom razgovoru s kuratoricom programa Ivanom Slunjski sudjelovale autorice filma Martina Nevistić Vukobrat i Iva Korenčić. Publika je saznala kako je stvaralački proces krenuo upravo od crne boje, što i samo ime kaže, no osim vizualnog tretmana crne boje kroz film (pogotovo u kontrastu s bijelom), okosnica koncepta je simbolika praznine odnosno ničega kojega crna nosi. Narativ koji se pritom nametnuo temelji se na literarnom djelu o Alisi u zemlji čudesa Lewisa Carolla čije su elemente autorice unosile u film, a da pritom priča nije puko duplicirana, već ocrtava poznati okvir unutar kojega autorice pronalaze vlastiti izričaj i eksperiment kroz suvremeni ples, lokacije snimanja, zvuk, rekvizite i postupke montaže. Montaža je za Korenčić upravo ključna za plesni film jer poprima funkciju koreografije u filmskom mediju. Black je premijerno izveden još 2012. godine u Zagrebačkom plesnom centru, a za ovu prigodu je prilagođen prostoru MMSU-a. U raspravu se uključila i publika s pozitivnim reakcijama na film, pogotovo kroz interaktivnu kombinatoriku koju nudi, ali i u smislu vizualnog doživljaja.
Druge večeri prikazani su filmovi Dance with me Jelene Janković, 1. disonantni komad za kameru i tijelo Nastasje Štefančić Kralj i Matije Kralja, Novi horizonti Martine Nevistić Vukobrat, Eluvies Eleonore Vrdoljak i Andree Kaštelan, 2020: U potrazi za optimizmom i ostalim nemanima Dore Kokolj i desktop koreografija Sinkronicitet Anne Dahinden i Dore Đurkesac. Iako vrlo različiti pristupom i stilom, poveznica filmova je tematski okvir kojemu su posvećena ovogodišnja Kinogibanja, a to je promišljanje plesne građe s obzirom na prirodu, odnosno odnos tijela prema okolišu. Većina je snimana u vanjskom prostoru, ili sadrži elemente prirode, poput filma 2020: U potrazi za optimizmom i ostalim nemanima koji je sniman u stanu čiji je pod prekriven slojem zemlje.
Autorica filma Dora Kokolj je u razgovoru sa Slunjski otkrila kako je tekao kreativni proces te kako je prebrodila izazove koji su se pojavili pri pomirivanju principa izvedbene umjetnosti s tehnikom snimanja i jezikom filma. Kao izvedbena umjetnica, gleda na mogućnosti koje film nudi u odnosu na živu izvedbu vrlo zanimljivima, iako smatra da novi mediji nikada neće u potpunosti zamijeniti posebnost izvođenja uživo. Kokolj je u uspoređivanju izvedbe i filma još istaknula nekoliko uvida, poput prilagođavanja izvedbe oku kamere, odnosno kadriranju, te nemogućnost ispravljanja greške kod snimanog materijala koji ostaje isti, naspram predstave koja se pri svakom izvođenju može korigirati. Bilo je svakako zanimljivo čuti iskustvo koje je Kokolj stekla kroz stvaranje plesnog filma u kojemu je imala uloge izvođačice (uz Miju Štark), koreografkinje, montažerke i režiserke. Obje večeri završile su uz ugodno neformalno druženje publike, autorica i organizatorica. Ova jedinstvena manifestacija pokazala se relevatnom za razvoj plesnog filma u Hrvatskoj, a u planu je da se nastavi kao prepoznatvljiv kulturni program u gradu Rijeci.
Program jesenskih Kinogibanja organiziran je u suradnji s Muzejom moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci, a projekt sufinanciraju Hrvatski audiovizualni centar, Primorsko-goranska županija i Ministarstvo kulture i medija RH.
Istaknuta fotografija: Jelena Ternovec, galerija: Martina Goričanec
