Ovogodišnja filmska bajka došla je do svog završetka. Pet dana provedenih u gorskoj šumi bilo je dovoljno motovunskoj ekipi da još jednom dokaže kako su majstori svog zanata, bez obzira na izazove koje ova lokacija nosi. Jučer, 28. srpnja, službeno je zatvoren Cinehill Film Festival, ostavljajući za sobom mnoštvo novih iskustava i susreta, koji će se, nadamo se, obnoviti naredne godine. Festival je bio iznimno uspješan, s posjećenošću koja je ispunila sva očekivanja. Prikazano je čak 98 filmskih projekcija, održano je nekoliko edukativnih radionica te se uživalo u glazbi i lijepom vremenu.
Počasne Cinehill nagrade „Maverick“ pripale su Bogdanu Dikliću za jubilej polustoljetne karijere te Julienu Templeu za širenje filmskog izričaja. Temple je legenda rock-dokumentarizma koji je svoju karijeru započeo 70-ih, snimajući filmove i glazbene spotove pionirima punka kao što su The Clash, Rolling Stonesi, Bowie. Razgovarajući s njime, proživjela sam mali, ali vrijedni dio uzbuđenja tog vremena.
– Znaš, jednom mi je prišla Madonna, ispred kluba u New Yorku zvanog Dance Teria i odlučno zahtijevala kako ću baš ja raditi njen video, iako ja tada nisam znao tko je ona. Upitao sam je tko je i rekao da možemo razgovarati o tome, a ona je inzistirajući odbila bilo kakvu raspravu. Naravno da sam je odbio. Naime, ja uživam raditi s buntovnim ljudima ili buntovnicima koji su zaboravili da su buntovnici – učiniti ih ponovno buntovnicima, barem u očima publike. Sa Stonesima sam pokušao isto.
Zadnji dan Festivala posvećen je dodijeli nagrada pa je tako film „Kad svane dan“ islandskog redatelja Rúnara Rúnarssona osvojio čak dvije nagrade; „Propeler Cinehill“ i nagradu žirija „FIPRESCI“ (Međunarodna federacija filmskih kritičara). U obrazloženju odluke stoji kako je žiri nagradio ovaj film zbog poetskog i suptilnog filmskog jezika, delikatne glume i pripovijedanja o neočekivanoj teškoj situaciji, dok je druga nagrada dodijeljena zbog sjajne režije i slojevitosti protagonistice suočene s tragedijom. Film je manjinska hrvatska koprodukcija, a nagradu je preuzeo koproducent Igor Nola.
„Propeler“ u programu „Cinehill kratki“ dobio je film „Radničke ruke“ kosovskog redatelja Ilira Hasanaja. Žiriju je najbolji dojam ostavio ovaj kompleksni i poetični dokumentarac u kojem „redatelj daje glas i vidljivost onima koji se ne čuju, u zemlji koju nagrizaju bešćutni ekonomski mehanizmi“.
Za hrabro istraživanje sjećanja i želje kroz apsurdnu, ali zadivljujuću priču, žiri je posebnim priznanjem nagradio film „Boléro“ kojeg potpisuje francuski redatelj Nans Laborde-Jourdàa.
Cinehillov kandidat za nominaciju za Europsku filmsku nagradu je poljsko-ukrajinski kratki film „Kao nekad“ redatelja Anastasiije Solonevych i Damiana Kocura. Film je nagrađen za „suptilan, ali vrlo pristupačan i vizualno zaokružen način na koji nas tjera da osvijestimo kako rat mijenja mjesta i ljude koje je glavna junakinja nazivala domom“.
Studentskom žiriju Akademija najviše je po ukusu bio kratki film „Frater“ francuskog redatelja Valentina Guioda.
Festival je završio uz koncert grupe Let 3 i britanskog redatelja Juliana Templea koji je popevši se na pozornicu, naglasio važnost ovakvih festivala.
Glavni žiri činili su Milja Mikkola, Luka Peroš, Danilo Šerbedžija i Yesim Ustaoglu. U žiriju „FIPRESCI“ bili su Josip Grozdanić, Mike Naafs i Jan Storo, u sastavu žirija za kratke filmove Anne Gaschütz, Urška Menart i Hamed Soleimanzadeh, dok su žiri Akademije činili Marko Bičanić, Katarina Čupić i Klara Kovačić.
Istaknuta i ostale fotografije: Samir Cerić Kovačević
#Cinehill #Gorski kotar #Julien Temple #LET 3 #Motovun Film Festival
