Na današnji dan započeli. 23. ožujka 1971., su radovi na Dvorani mladosti, dvorani koja je postala neizostavni dio kolektivne gradskog pamćenja, a njena gradnja kao „dvorane za kulturne i sportske priredbe” planirana je sredinom 1960-ih, u vrijeme kada su se sportovi poput košarke, rukometa i odbojke počeli prebacivati s otvorenih igrališta u dvorane.
Ime „Dvorana mladosti” dodijeljeno joj je odlukom Skupštine općine Rijeka u travnju 1968., kada je postalo izvjesno da će se graditi jer se našla na popisu objekata financiranih sredstvima riječkog samodoprinosa.
Najizglednija lokacija za dvoranu bila je – Delta! Prema tadašnjim gradskim prostornim planovima, Delta se često spominjala kao zona budućih gradskih sadržaja. No, prioritet gospodarstva, odnosno važnost Luke Rijeka za grad, presudila je, pa je područje Delte južno od željezničke pruge ipak ostalo lučko. Trebalo je još tri pune godine i pripremanje dokumentacije da bi se krenulo s gradnjom dvorane na trsatskoj lokaciji Njivina, koautori arhitekti Slavko Jelinek i Stjepan Krajač.
Dvorana je postala simbol grada, popularizirana kao najveći objekt iz drugog samodoprinosa, čiji je moto bio „Rijeka mladima”. Slična je karlovačkoj sportskoj dvorani, također projektiranoj od strane Jelineka. Kamen temeljac za Dvoranu mladosti položili su Zvonko Brozić, državni reprezentativac u odbojci, i Vesna Togunjac, predsjednica Saveza studenata Rijeke, „u ime 45 tisuća mladih radnika, đaka i studenata”.
U mjestu gdje se susreću mnoga duhovna nasljeđa, ovaj trag u kamenu, zapisan 23. ožujka 1971., svjedoči jedan trenutak mladosti riječkog grada i njegove plodne naravi. Anonimni zapis neka podsjeća na žitelje Rijeke i na njihovu odluku o odricanju
u kamen temeljac položena je poruka na pergament papiru
Investitor gradnje dvorane bilo je Stambeno poduzeće Rijeka, a izvođač radova Građevinsko poduzeće Jadran. Iako je bilo predviđeno da Dvorana mladosti bude završena za 18 do 20 mjeseci, otvorena je tek nakon 31 mjeseca, 22. prosinca 1973. godine. Međutim, otvorena je iako nije bila potpuno dovršena – nedostajala je termoventilacija, a okoliš nije bio uređen (grijanje će biti riješeno tek 1976. godine).
Cijena izgradnje dvorane premašila je 40 milijuna dinara, odnosno više od 2.568.000 tadašnjih dolara, od čega je samo 11 milijuna dinara bilo iz sredstava tekućeg samodoprinosa. Tadašnje projekcije su bile da će dvorana moći primiti 3.600 gledatelja, no uz maksimalno ’tiskanje’, dvorana je mogla primiti čak između 5 i 6 tisuća ljudi.
Ubrzo su u Dvorani mladosti počele i „kulturne priredbe”. Mnogi iz svijeta zabave nastupali su u ovoj dvorani, ali prvi takav događaj u Rijeci održan je 14. lipnja 1975. godine kada je u Dvorani mladosti nastupao tada iznimno popularni Demis Roussos. Kasnije su dolazili Ike i Tina Turner te mnogi drugi, domaći i strani izvođači. Tu je održavan i RiRock festival, a 1990-ih su se održavala i popularna plesna natjecanja.
Tijekom osamdesetih godina prošlog stoljeća, hrvatski rock DJ Ivan Balent Tratinčica, koji je ušao u Guinnessovu knjigu rekorda kao DJ koji je bio na mix pultu 42 dana, puštao je rock glazbu u kultnom klubu “Dva boda”.
Krajem 1975. godine u dvorani je otvoren i legendarni kafić, tada nazvan bife, Time out. U njoj su održavani sajmovi (RastYu, Sajam nautike…) i mnogo toga još, zbog čega je postala neizostavan dio života Riječana. Ljudi se mijenjaju, dolaze i odlaze, ali Dvorana mladosti, simbol grada, još uvijek stoji tu, svjedočeći o bogatoj povijesti grada Rijeke.
Istaknuta fotografija: Grad Rijeka
#dvorana #Dvorana mladosti #izgradanja #obljetnica #Rijeka
