Enea Dessardo novi je predsjednik Zajednice Talijana Rijeka (Circolo), i s 27 godina, najmlađa osoba koja je preuzela tu funkciju. Uz vodstvo Circola, aktivan je u radu s mladima – predaje geografiju u Srednjoj talijanskoj školi „Liceo“ u Rijeci, predsjednik je udruge TRY theatre gdje vodi glumačke radionice te se kao zamjenik mladog delegata Hrvatske u UN-u angažira u globalnim pitanjima. Kroz obrazovanje, kulturu i diplomaciju, Dessardo nastoji stvoriti poticajno okruženje za mlade i motivirati ih na aktivno sudjelovanje u zajednici.
Koliko dugo si aktivan u Zajednici Talijana Rijeka i što te potaknulo da se uključiš? Kao najmlađi predsjednik dosad, kako vidiš prednosti mladog vodstva?
– Tata mi je Fiuman, kao i nonići, od malih sam nogu sudjelovao na aktivnostima za djecu i učenike osnovne i srednje talijanske škole, jer sam išao u osnovnu školu „Gelsi“ i Srednju talijansku školu „Liceo“. Maturalnu zabavu smo imali ovdje u Circolu, i u tom sam trenutku osjetio sav šarm i ugođaj ovog mjesta, koji mi nije bio jasan kada sam kao mali dolazio na predstave i razne školske aktivnosti. Studirao sam na Sveučilištu u Trstu, i kada sam se vratio u Rijeku u Circolu je već bila nekolicina mladih koji su bili uključeni, a ja sam se ovdje našao nekako polu slučajno. Pozvali su me na prvi susret, pa na druženja, i polako sam se uključivao u organizaciju događaja za mlade. U dosadašnjoj predsjednici, Meliti Sciucci, prepoznao sam osobu koja ima puno sluha za potrebe mladih te uvidio koliko Zajednica Talijana i Palača Modello imaju potencijala, koliko se lijepih stvari ovdje može napraviti. Kada je Melita dala ostavku, nisam previše vagao – bio sam siguran da mogu ponuditi nešto novo. Dobio sam povjerenje članova Skupštine, i prije svega ću pokušati nastaviti sa svim dobrim što se do sada radilo, pogotovo u zadnjih par godina, kada se Zajednica Talijana Rijeka probila kao mjesto koje ima široku kulturnu ponudu, ne samo fiumanske kulture, već i općenito. Naravno, pokušat ću iskoristiti svoju mladost kako bih potaknuo mlade da se uključe, donesu nove ideje i upoznaju našu tradiciju. Posebno je lijepo vidjeti ljude kako pjevaju i recitiraju na fiumanskom, a cilj je da mladi uvedu i nove oblike druženja i zabave, kako bi se postupno stvorila nova generacija koja će se aktivnije uključivati.
Dakle ciljate na kombinaciju tradicije i mladosti.
– Apsolutno. Zajednica Talijana u ovom obliku postoji od 1946. godine, dakle to je gotovo 80 godina konstantnog djelovanja s raznim manifestacijama koje se tiču kulture, književnosti, glazbe, sporta, društvenih aktivnosti.. Mi možemo samo zahvaliti onima koji su ovdje bili prije nas i koji su nastavljali tradiciju. Na nama je da nastavimo ono što je zaista bitno – duh Circola. Također, važno je pronaći nove oblike kroz koje se Zajednica može razvijati. Mislim da to što sam najmlađi predsjednik do sada samo po sebi nije niti dobro niti loše, nadam se da će moja mladost potaknuti mlade da se uključe. Jako sam se dobro našao s iskusnim članovima, svi su me dobro prihvatili, puni su affetta – bliskosti, ljubavi i prijateljstva, žele mi dobro, to osjećam od najstarijih članova.
Tvoja uloga obuhvaća rad s mladima na mnogo različitih polja – od političkog angažmana kao zamjenik mladog delegata Hrvatske u UN-u, preko rada u TRY theatreu, do predavanja geografije u Liceu. Kako uspijevaš uskladiti sve te obaveze, a pritom ostati motiviran?
– Za sve što radim potrebna mi je odlična organizacija vremena i podrška koju imam. U Liceu mi često izlaze u susret – kolege i ravnatelj su stvarno sjajni i omogućuju mi da ponekad promijenim raspored sati kad je potrebno. U TRY theatreu također imam odlične kolegice koje uvijek uskoče kad zatreba, a s kojima izvrsno surađujem. Što se tiče moje uloge zamjenika mladog delegata, Središnji državni ured za demografiju i mlade na početku, a sada Ministarstvo znanosti, obrazovanja i mladih, pružali su veliku podršku meni i kolegi Alenu Šukurici. Ponovno naglašavam da je dobra organizacija ključna, jer se trudim biti maksimalno fokusiran na svaku obavezu u trenutku kad radim. Imam veliku podršku svih oko sebe, a posebno svoje djevojke koja ima nevjerojatno puno razumijevanja za sve moje aktivnosti. Iako fizički umor s vremenom nastupi, mentalno i emotivno me ispunjava raznolikost u poslu. Dobre reakcije i podrška ljudi oko mene, kao i uspjesi koje postižem, dodatno me motiviraju da nastavim tim putem.
Svaka od tih uloga nosi svoje izazove. U čemu se najviše pronalaziš, postoji li neka aktivnost kojoj bi volio posvetiti više vremena, a trenutačno ne stigneš?
– Studirao sam međunarodne odnose, to mi je bila velika strast za vrijeme fakulteta te je i dalje nešto što volim pratiti i o čemu volim razmišljati i čitati. Ali, kako sam paralelno uz fakultet krenuo raditi u TRY theatreu i Liceu, pronašao sam pedagošku žicu u sebi. U TRY-ju sam imao odličnog mentora, Ivana Verunicu, koji je osnovao TRY theatre te bio moj prvi učitelj, pa moj prvi šef, i od kojega sam jako puno naučio. Vidio sam koliko se s pravim pristupom kroz rad s mladima jako brzo mogu vidjeti konkretni rezultati. To se posebice odnosi na kazalište. Kada imamo polaznika koji je malo zatvoreniji, u početku se ne snalazi najbolje, a kroz nekoliko se tjedana ili mjeseci počne otvarati, postane otvoreniji i spremniji prihvatiti neke prilike koje mu se nude. Jako sam zavolio pedagoški rad, jer konstantno dobivam pozitivan feedback koji mi govori da ono što radim ima smisla i da pozitivno utječem na ljude u svom životu. Direktnim radom s mladima i djecom relativno brzo vidim konkretne rezultate, ali je to limitirano na određeni broj ljudi, dok kroz javni, društveni i diplomatski angažman imam dojam da ono što radim dugoročno može utjecati na puno veći broj ljudi, ali će za to trebati puno više vremena. Naravno tu su i faktori koji su za promjenu nužni, a ne ovise direktno o meni. Već nekoliko godina pokušavam balansirati između toga želim li jako puno utjecati na svoju bližu okolinu, ili se želim pokušati probiti negdje gdje ću moći malo pozitivno utjecati na mnogo veći broj ljudi.
Trudim se uvijek pristupati stvarima s dobronamjernim i pozitivnim stavom, pod pretpostavkom da i drugi imaju slične namjere. Naravno, svjestan sam da moja interpretacija ponekad može biti pogrešna zbog krivog razumijevanja ili predrasuda, pa se nastojim podsjetiti da su ljudi u suštini dobronamjerni. U takvim situacijama pedagoški pristup mi je posebno važan – važno je razumjeti da netko možda nije najbolje izrazio ono što misli ili da ja nisam najbolje shvatio. Uvijek se trudim biti fer i staložen, i analizirati ono što osjećam, što mi je jako bitno. Osjećam li se napadnuto ili negativno iz nekog razloga, trudim se ne reagirati odmah nego shvatiti zbog čega je do toga došlo i što se to u meni aktiviralo. Svjestan sam da to često više ovisi o mojoj percepciji nego o postupcima drugih, stoga nastojim svakome pristupiti s puno razumijevanja.
Studirao si diplomaciju, a predaješ geografiju – koja je poveznica?
– Program geografije za treće i četvrte razrede srednje škole temelji se na društvenoj i političkoj geografiji, što su teme koje su mi bliže i povezane s mojom strukom. U dogovoru sa školom više se fokusiram na te teme, dok područja iz drugih dijelova geografije nadopunjujem svojim znanjem iz politologije. Mnogo toga što radim s učenicima usko je povezano s mojim studijem.
Kada si se prvi put počeo angažirati u radu s mladima? Što te najviše motiviralo da se posvetiš youthworku?
– 2019. godine, kada sam i dalje studirao ali sam više vremena mogao provoditi u Rijeci, počeo sam raditi u TRY theatreu u kojem sam godinama bio polaznik. Isprva sam radio kao asistent, potom kao samostalni voditelj, što je postepeno preraslo u pisanje i vođenje europskih projekata, nakon čega sam postao i predsjednik udruge. Istodobno sam se uključio i u Rotaract klub Rijeka, koji se bavi volontiranjem i malenim humanitarnim akcijama, gdje sam bio u kontaktu s drugim mladima. Putem sam shvaćao koliko me sve te aktivnosti ispunjavaju i koliko su pozitivne – kasnije mi se otvorila prilika da postanem profesor u srednjoj školi, što mi se također svidjelo. Vidim se u radu s mladima, mislim da sam iz toga puno dobio – biti u doticaju s njihovim viđenjima, shvaćati kako oni interpretiraju sve probleme koje odrasli vide na drugačiji način – nakon nekog vremena vidiš koliko mladi znaju i prate, samo to iz njih izlazi tek u pravom kontekstu, kada im se stvori prava prilika. Jako je motivirajuće tražiti ključ koji ih otvara ili potiče da se otvore i angažiraju.
Koliko su mladi danas spremni biti aktivni, preuzimati inicijativu? Što ih najviše motivira, a što ih najčešće koči?
– Mislim da ima jako puno mladih koji su već postigli velike stvari, ne samo na lokalnoj i nacionalnoj već i na međunarodnoj razini, koji su poznati unutar svojih krugova a ostatak za njih nužno ne zna – zato je šira percepcija da takvih mladih nema. Svakako ima puno mladih koji bi htjeli napraviti nešto više, ali najčešće je problem prvi korak i pronalazak konteksta u kojem se pronalaze. Također je važan i poticaj, da ih se ne obeshrabruje nakon prvog, drugog ili trećeg neuspjelog pokušaja. U svakoj bi se prilici trebalo slušati mlade, davati im pozitivne i konstruktivne komentare te izbjegavati one negativne. Mladima treba pomoći da u sebi nađu nešto što ih motivira i čemu se žele posvetiti. Naravno, ja pričam iz perspektive nekoga tko za vrijeme odrastanja nije imao pretjeranih briga što se tiče osnovnih životnih potreba koje treba zadovoljiti, pa je meni možda i lakše reći da mladi imaju sve mogućnosti, ali nisu dovoljno aktivni. Mladi koji se nalaze u povoljnijim životnim prilikama trebali bi toga biti svjesni, trebali bi preuzeti veću odgovornost da se neke stvari promijene za dobrobit svih. Promjena će jako teško nastupiti ako se netko mora brinuti o teškim temama i problemima – na onima koji si mogu to dopustiti je da se stave na raspolaganje zajednici i da rade nešto za dobrobit svih. Jako je bitno iz prve ruke vidjeti i iskusiti neke stvari, biti se spreman dovesti u neke situacije koje će ti potencijalno izazvati osjećaj nelagode, ali će ti istodobno pomoći da osvijestiš da je zapravo puka slučajnost u kakvim si se uvjetima rodio te da nitko nije birao gdje će se i kako razvijati. Mnogi odrasli nisu svjesni razvoja vlastitih karaktera i osobnosti, a kamoli djeca ili mladi koji mnogo više ovise o okolini, učiteljima, roditeljima, prijateljima.. Puno je lakše ako si međusobno pomažemo, mislim da je sreća u tome da jedni na druge možemo računati.
Ima li dovoljno sadržaja za mlade, slušaju li se njihove potrebe? Je li problem u nedovoljnom broju sadržaja, ili nedovoljnom interesu mladih?
– Mislim da je prvenstveno stvar komunikacije. Po nekim objektivnim mjerljivim pokazateljima vrlo se lako može zaključiti da se s mladima komunicira, da su im informacije lako dostupne, primjerice na stranicama gradova, županija, ili nekog ministarstva, da ima puno javnih poziva za razne prilike gdje se mladi mogu uključiti, ali da mladi nisu ti koje se aktivno angažiraju. Vraćamo se na pitanje je li naša dužnost samo odraditi ono što moramo kako bi zadovoljili formu, ili naći način kojim ćemo doći do određenog rezultata? Svatko od nas živi u svojem mjehuriću. Dok neki neće u njega rado prihvaćati nove aktivnosti, drugi pak, koji prate scenu, puno će lakše i doći do informacija – na njima je da uvuku druge u to. Pitanje je i kako i zašto se mladi informiraju, žele li se uopće informirati?
Koji su tvoji planovi za Circolo u kontekstu uključivanja mladih? Kako vidiš budućnost Zajednice Talijana kad su mladi u pitanju, planiraš li neke nove projekte koji će privući mlađu populaciju?
– Circolo je nekada bio mjesto u kojem su se Talijani i Fiumani stvarno okupljali i provodili vrijeme zajedno, prije svega je tu bila želja da se ljudi druže i povezuju, iz čega su postupno nastajali projekti i aktivnosti. Među mladim Fiumanima danas to se izgubilo, nije više toliko prisutno. Za početak ću svakako pokušati organizirati više laganijih i zabavnijih sadržaja koji bi mogli privući mlade, primjerice partyje ili večeri karaoka. Jednom kad ljudi steknu naviku dolaženja u Circolo, prirodno će nastajati nove ideje za suradnje i daljnje angažmane. Načelni je plan prije svega shvatiti što se sve ovdje odvija i koje su sve mogućnosti, što se sve može organizirati u Circolu, pa dodati neke nove stvari koje će biti fokusiranije na mlade.
Zajednica Talijana Rijeka ima svoju povijest i nastala je s određenim smislom. To je prvenstveno udruga jedne nacionalne manjine, koja je ovdje da promiče talijansku i fiumansku kulturu, korištenje talijanskog jezika i fiumanskog dijalekta te koja prije svega okuplja članove povezane na toj osnovi, ali na naše su događaje dobrodošli svi građani i građanke Rijeke. Zajednicu Talijana Rijeka ne treba se interpretirati u isključivom kontekstu kroz logiku 20. stoljeća. Treba se imati na umu da je to mjesto u kojem aktivnosti vodi talijanska manjina, zato Circolo i postoji, ali to ne znači da ovdje ne može svatko doći, osobito zato da nas upozna i vidi čime se bavimo. Talijanska i fiumanska kultura velik su dio identiteta grada Rijeke, bez njih grad gubi velik dio svoje duše, između ostalog Rijeka zbog toga i je drugačija od ostatka Hrvatske. Neke stvari treba sagledati iz drugačije perspektive, bez predrasuda i bez fige u džepu.
Osjetiš li te predrasude?
– Osobno na sebi nisam, dapače, to što se u hrvatskom kontekstu zovem Enea Dessardo prilično mi je služilo za networking, osobito kao zamjeniku mladog delegata, ljudi te jednostavno lako zapamte. Ali, na društvenim se mrežama često nađu negativni protutalijanski komentari koji dolaze iz neznanja i isključivog shvaćanja povijesti ovoga grada koji zapravo nikada nije bio mononacionalan. Iako na svojoj koži to nikada nisam iskusio, u određenim se kontekstima mogu prepoznati ili čuti komentari protiv Talijana, mislim da je to vrlo lako provjerljivo.
Naslovnu fotografiju snimila Marta Sirotich
Ostale fotografije: Enea Dessardo
#Circolo #Enea Dessardo #najmlađi predsjednik Circola #Try Theatre #Zajednica Talijana Rijeka
