Kulturna scena u Rijeci živi velikim korakom, nevelik je to grad pun kreativaca koji svoje radove žele podijeliti s drugima. Međutim, tradicionalno, kulturna događanja u Rijeci u pravilu posjećuju oni koji se za to zanimaju, odnosno oni koji su dio te kulturne scene. Minuloga četvrtka napravili smo jedan mali eksperiment, želja nam je bila pozvati sve sugrađane bez razlike da se pridruže maloj „riječkoj kulturnoj revoluciji“ i posjete otvaranje dviju izložbi, onu Silvia Vujičić u Galeriji Filodrammatica i Glorije Lizde u Galeriji O.K., te dviju književnih večeri, odnosno deveto izdanje Noći velikog čitanja dobro poznatih RiLitovaca u Filodrammatici, te Poetkult u Boćariji Brajda, večer čitanja poezije u svom početničkom usponu.

Tako je kreiran drugačiji pristup kulturi, gdje se umjetnost, književnost, glazba, druženje i đir po gradu spajaju u jednoj večeri. Akcija se pokazala vrlo uspješnom, s mnogo posjetitelja na svakom događaju, a neka lica viđena su na nekoliko njih, odnosno i na onoj umjetničkoj, ali i na književnoj sceni. Dakako, mnogi kreativci imaju obilje ideja, akcije poput ove samo pridonose značaju tih ideja, ali i pružaju prostor da se građani više uključe u samu kulturnu scenu i postanu dio nje, kao izvođači i kao posjetitelji.

U šetnji gradom, tom svojevrsnom „maršu za kulturu“, od Galerije O.K. do Filodrammatice i završno u Boćariji, imali smo prilike vidjeti pregršt znatiželjnih lica, od studenata do umirovljenika koji su uživali na svim događajima. Ponekima smo prišli i postavili dva anketna pitanja, a sve kako bismo dobili uvid u njihovo mišljenje o samom događaju kojem su prisustvovali, ali i riječkoj kulturnoj sceni.

Svima smo postavili dva ista pitanja, šarenilu odgovora zajednička je premisa da su svi zainteresirani za kulturu i žele podržati kulturne inicijative i „revolucije“. Iz odgovora se može iščitati da su pripadnici mlađih generacija, ali i oni s nešto više životnog iskustva zainteresirani za umjetnost i njezino razumijevanje, ali i da mlađe generacije doista razmišljaju o onome što gledaju i onome što fotografije, eksponati, riječi i note ostavljaju u njima.

Akcija s provokativnim pozivom pokazala je iznimno zanimanje Riječanki i Riječana, očito postoji velika potreba za međusobnom boljom komunikacijom i koordinacijom. Pa zašto onda „Riječka kulturna revolucija četvrtkom“ ne bi postala uobičajeni obrazac ponašanja, za početak bi dovoljno bilo jednom mjesečno omogućiti svima noć kulturnog uzdizanja i druženja.

Dakle, svim posjetiteljima postavili smo dva pitanja: „Kako vam je bilo večeras?“ i „Što ⁠mislite o tome da se na riječkoj kulturnoj scena uspostavi bolja koordinacija pa da se jednom mjesečno zajedno kreiraju kulturna događanja?“, a odgovore pročitajte u nastavku.

Anamarija iz Zagreba, studentica u Rijeci

1. Bilo mi je fantastično vidjeti mnoga mlada lica, mnoge posjetitelje, kolegice s fakulteta i ostale kulturnjake koji su došli pogledati ovu sjajnu izložbu.

2. Inače sam stava da se u Rijeci stalno neka događanja u isto vrijeme pa mi je užitak čuti da se održava veliki broj njih kojima se blagoslovi kultura, ali da je pritom važno da su oni koordinirani pa da mogu otići i na drugi, treći, četvrti, da imam vremena za sve, a ne da se, kao što je to obično slučaj, osjećam da nešto propuštam. Baš zbog velike količine lijepih događanja, sve ih želim posjetiti.

Ingeborg Fülepp, medijska umjetnica, predavačica na visokim školama, kuratorica i filmska montažerka.

1. Zanimljiva večer, samo zbog današnjeg ludila sam ostala u Rijeci. Trebala sam putovati u Zagreb, i bila sam već u Drugom Moru na izložbi Silvija Vujičića, koja me je impresionirala i razgovarala sam s njegovim suradnikom kemičarkom, napravila par fotografija. Onda sam došla u Galeriju O.K., gdje smo nedavno zatvorili izložbu „Aesthetics“ i imali jako lijep simpozij, poslije toga na književni dio. Dakle, morala sam ostati u Rijeci.

2. Voljela bih da se takve stvari događaju jednom mjesečno, voljela bih i da su malo češće. Djelomično sam već 11 godina u Rijeci, moram reći da je scena jako zanimljiva. U svakom slučaju, svaka inicijativa ovakvog tipa je dobrodošla i prihvaćam je s velikim zanimanjem.

Klara Dujmović, umjetnica

1. Ugodno. Malo sam zakasnila na otvorenje ali čišći je prostor pa mogu bolje gledati fotografiju.

2. Mislim da je to izvrsno. Tako bismo imali više ljudi, bilo bi otvoreno publici poput Noći muzeja. To bi i trebalo biti tako, trebalo bi se podrazumijevati jer nije u pitanju neka velika scena pa da sad tu ima još ne znam koliko događanja, još kad se poklopi da se sve to clasha, to onda baš nema smisla.

Miljenko Marin, umirovljenik, dugogodišnji novinar i urednik rubrike kultura u Novom listu

1. Večeras je dosta lijepo i zanimljivo, jer sam pogledao dvije izložbe. Jednu u Filodrammatici Silvija Vujičića, kojeg znam od ranije i izložbu mlade umjetnice Glorije u Galeriji O.K., koja me je baš jako iznenadila u pozitivnom smislu. Vidim da je vrlo ozbiljno napravljeno, da izložba ima glavu i rep, a najviše me fascinira da je izvrsno producirano, da su svi ti radovi izvedeni besprijekorno. Još jedna druga stvar, jako puno ljudi je bilo na izložbi, što nije baš obično vidjeti. Sad se program nastavlja s Noći velikog čitanja, tradicionalnom riječkom manifestacijom. U Rijeci se često događa da se dva, tri događaja poklope u jednu večer pa onda tjedan dana ne bude ništa.

2. To bi bilo u redu. Danas se sve iskoordiniralo. Izložba u Filodrammatici, koju organizira Drugo More, je pomaknulo na 18 sati. Obično, u pravilu bi bilo tako da budu dvije, tri izložbe u isto vrijeme. Isti dan, u isto vrijeme, na tri različita mjesta. Po jednom banalnom zakonu fizike isto tijelo u istom mjestu ne može biti na tri mjesta.

Iva, aktivistica

1. Čini mi se dobar muving u ovom revolucionarnom danu za Riječku kulturu. Vidim da ima puno mladosti i studenata sve i izgleda cool.

2. Ako se uspije skupiti dovoljno produkcije, vjerojatno će to biti svake prijestupne godine na 29. veljače, ali podržavam!

Vojko Obersnel, bivši gradonačelnik Grada Rijeke

1. Odlično, kao i na svim ostalim dosadašnjim izdanjima RiLita.

2. Gledajte, ljudi koji rade u kulturi su kreativni, a kreativnost je vrlo često povezana s određenim kaosom i s određenom količinom ega. Prema tome, ne mislim da je to loše, ali bilo je već dosta pokušaja da se na neki način napravi neka koordinacija da nemamo situaciju da u isto vrijeme u isti dan imamo četiri događanja, a onda sljedeća tri dana nemamo ništa. Onome tko se želi toga uhvatit želim puno uspjeha, ali sumnjam da će uspjeha biti.

Nadija Mustapić, multimedijalna umjetnica

1. Super, kao i svaki put na večeri čitanja. Baš sam uživala. Mislim, uvijek je super, zato i dolazimo u tako velikom broju.

2. Koliko znam, bilo je pet ili šest događanja, znam da su se baš zaredali, bilo ih je jako puno. I onda naravno, teško je to sve popratit kad je tako na gusto. Neka koordinacija bi bila super, u tom smislu. Ispada da nekim danima ništa ne stižemo, ima jako puno toga, a nekim danima je potpuno suprotno. Znam da i ArtKvart radi na tome i to mi je baš drago.

Nada Knežević

1. Na RiLitu je bilo odlično, nisam bila zadnje četiri godine, napravila sam pauzu pa me je ovo nekako vratilo. Inače sam redovito dolazila od prvih dana. Jedno troje autora me je izuzetno oduševilo, i da je samo zbog njih troje, vrijedilo je doći. Stvarno sam se nasmijala.

2. Meni bi to bilo predivno. Dobar prijedlog i sasvim pametna ideja. Kao nešto gdje bi se ljudi mogli češće susretati na ovakvim mjestima i razmjenjivati ono što ih zanima, recimo književnost, literaturu i slično.

Dalem Belić, student, kvazi pseudo pisac

1. Na RiLitu fantastično, kao i svake godine. Svi su dosta lijepo otprašili večer. A na Boćariju se mogu referirat samo od prošlog puta kada sam bio, opuštena atmosfera, poezija i točeni Hirter. Top.

2. Inače sam iz Istre, iz jednog malog grada, tako da takva događanja imamo dva puta godišnje. Meni je jednom mjesečno puno, i općenito nemam dojam kao da u Rijeci nedostaje kulturne scene, mislim da to u meni fali. A tu dolazim iz Istre da bih doživio ovako nešto.

Laura Šumanović, studentica slikarstva

1. Nedavno sam baš pričala o šizofreniji s nekoliko ljudi, i baš mi se ta situacija poklopila sa životnom pa sam gledala na neki drugačiji način gledala te slike i pokušavala iščitat u njima sve detalje koji nisu neprimjetni oku, ali je te neke priče, pozadine teško povezati i moraš sam iščitavati cijelu priču. U isto vrijeme osjetila sam jako veliku odvojenost od djela, nisam se mogla povezati s njima. Osjetila sam kod umjetnice da je bila jako oduzeta od nekog lijepog djetinjstva, da je jedan dio života jednostavno isječen od nje i da je to nešto što je sada pokazala nama. Mislim da je ukazala da moramo cijeniti neke banalne stvari, poput našeg djetinjstva, načina na koji smo ga proživjeli, odnosno da uvijek može biti drugačije.

2. To mora biti. To se mora dogoditi jer Rijeka ima jako puno potencijala za kulturu i za kulturne događaje. Ne mogu reći da su ljudi slabo upoznati sa zbivanjima, ali treba stvorit zajednicu ljudi koji će stvarno sudjelovat u kulturi i nekako je obogatiti. Svatko na svoj način.

Iva Kajić, studentica kiparstva

1. Bilo mi je super. Sviđa mi se što je umjetnica dala publici slobodu da sami interpretiraju njezine radove. Niti jedanrad nije imao naziv i svatko je mogao na svoj način vidjeti nešto u njima. Svatko na drugačiji način. Komentirala sam to s mojim kolegama, svi smo primijetili da smo uočili nešto drugačije. Sviđa mi se ideja, kao tema halucinacije, i što dom može predstavljati da ne mora biti uvijek kao asocijacija za nekakvu udobnost. Može biti i asocijacija na nešto što nije tako ugodno, tužno ali istinito.

2. Mislim da je to super i korisno.

Naslovnu fotografiju snimio Aleš Suk, fotografije u anketi i galeriji Aleš Suk, Sanja Prodan i Klara Stilinović