Kao izrazito ambiciozno koncipiran i proveden projekt, Biennale mladih umjetnika europskog Mediterana, održao se 1995. godine u Rijeci i Labinu, a nastao je u suradnji Moderne galerije u Rijeci i Labin Art Express-a. Glavna bijenalna izložba, koja je pokrivala sekcije slikarstva, kiparstva, multimedije i videa održana je u Modernoj galeriji od 1. srpnja do 15. rujna 1995., dok je program u Labinu, „prelazeći prostorne mogućnosti Moderne galerije”, uz „II. Međunarodnu likovnu radionicu Lamparna ‘95.” u napuštenom labinskom rudniku, održan u razdoblju od 1. do 15. rujna iste godine. Dobna granica autora za sudjelovanje na bijenalu bila je 35 godina, a uz hrvatske umjetnike, sudjelovali su i umjetnici iz Cipra, Francuske, Grčke, Italije, Portugala, San Marina, Slovenije, Španjolske i Mađarske.
Te godine, osim bijenalne izložbe, ostvarena su dva popratna programa, prvi pod nazivom „Posebne izložbe”, koji je uključivao izložbu mladih mađarskih umjetnika iz Pečuha i Budimpešte, izložbu studentskih radova Sveučilišta u Barceloni, izložbu plakata i grafičkog dizajna Isidora Ferrera i Carlosa Horatia Valera Escobara te telefaks akciju „Delete” Darka Fritza. Drugi dio popratnog programa, koji se održavao u Rovinju, Puli, Poreču, Umagu, Pazinu, Grožnjanu i Opatiji, nazivao se „Biennale Off”, a okupljao je vizualne i izvedbene umjetničke aktivnosti – performativne, glazbene, plesne i kazališne izvedbe, urbane intervencije i modu. Članovi međunarodnog žirija za dodjelu nagrada bili su Nataša Ivančević i Berislav Valušek (Rijeka), Genis Cano i Soler (Barcelona), Alenka Pirman (Ljubljana) te Vittorio Sutto (Udine), a prva nagrada bila je organizacija samostalne izložbe u Modernoj galeriji u Rijeci.
U katalogu izložbe, autor teksta „Biennale ide dalje…” Berislav Valušek, istaknuo je sljedeće:
„(…) naslov ovog teksta ne nosi samo smisao vremenskog kontinuiteta, kronološkog nastavljanja manifestacije koja u novom, promijenjenom ruhu slavi 36.rođendan, već smisao nečeg mnogo kompleksnijeg. Postojala je, naime, realna opasnost da se Biennale mladih u Rijeci ugasi, da nestane tradicija koja u Modernoj galeriji traje od 1960. Nakon 16. izdanja Biennala mladih koji su prikazivali umjetnost mladih unutar tadašnjih administrativno- političkih okvira, te nakon internacionalizacije ove manifestacije prije dvije godine, dogodilo se da Rijeka nije prepoznala sebe u ogledalu, da nije prepoznala odraz koji je dio lica (identiteta) ovoga grada. Zato je Biennale ‘otišao dalje’ (…)“.
Biennale se održao još dvije godine poslije, 1997., kada je održana posljednja manifestacija, no Moderna Galerija Rijeka je i nakon potonje, nastavila voditi selekciju hrvatskih umjetnika za međunarodna Biennala mladih. Tako je „deveto Biennale održano u Rimu 1999. godine u prostoru napuštene klaonice (ex-Mattatoio), kojom prilikom je značajno povećan i broj sudionika (25 zemalja) s tri kontinenta. Od tog Biennala nadalje cjelokupnu organizaciju i selekciju vizualne umjetnosti vodi kustosica MGR Nataša Ivančević, a za ostale discipline zaduženi su vanjski suradnici.“ Na tome bijenalu sudjelovalo je čak pedeset hrvatskih umjetnika, a Moderna galerija Rijeka izdala je katalog posvećen isključivo hrvatskoj selekciji.
No, vratimo se u 1995. godinu kada selekciju hrvatskih umjetnika započinje samostalno voditi kustosica Nataša Ivančević. Za sudjelovanje u selekciji hrvatske vizualne umjetnosti Biennala mladih umjetnika europskog Mediterana, Ivančević je odabrala sljedeće umjetnike: Zlatka Kopljara, Daniela Kovača, Ines Krasić, Sinišu Majkusa, Ivicu Malčića, Tomu Savića–Gecana, Melitu Sorolu–Staničić, Silva Šarića, Predraga Todorovića, Mirjanu Vodopiju, Igora Kuduza, i Davora Mezaka.
Zlatko Kopljar izložio je video instalaciju pod nazivom „Ciklus Vinculum“, Daniel Kovač predstavio se skulpturom „Mother Earth“, Ines Krasić izložila je dva rada nastala kombiniranom tehnikom „Tattoo me“ i „Yump“, Siniša Majkus predstavio se objektom „Tronožac Linné“, Ivica Malčić slikom kombinirane tehnike „NE“, a Tomo Savić-Gecan ostvario je prostornu intervenciju na izložbi instalacija u Labinu. Melita Sorola Staničić izložila je ulje na platnu „Put u tok osjećaja“, Silvio Šarić izložio je objekt „Vrijeme koje ne staje“, Predrag Todorović prostorne intervencije „Jutro“ i „Bez naziva“, Mirjana Vodopija lumino-objekte „Odraz“ i „Prolaz“. Unutar selekcije video umjetnosti predstavili su se Igor Kuduz s dva video rada „Perpetuum Mobile“ i „Welcome to the Peak of the Intelligence“, dok se Davor Mezak predstavio s dvije video instalacije „Way“ i „Vodeni Krevet“.
Riječima kustosice izložbe Nataše Ivančević kojima završava uvodni tekst kataloga,
„(…) na kraju treba reći, da ovi mladih hrvatski umjetnici, kao i veliki dio pripadnika njihove generacije, svojom voljom za istraživanjem, neprestanim propitivanjem likovnih formi, materijala, medija i najrazličitijih oblika umjetničkog izražavanja, daju vjeru da i u ova krizna vremena, vremena zamrznute humanosti, umjetnost opstaje i ostaje, unatoč svemu.“
Taj Biennale mladih održan 1995. godine bio najopsežniji Biennale do tada, a nakon kojeg će se, u Rijeci održati samo još jedan, 1997. godine.
Bibliografija:
- Moderna galerija Rijeka, Lamparna Labin, Biennale mladih 1995.: umjetnici europskog Mediterana, 1995., preuzeto s: https://www.bjcem.org/download/biennale-mladih-rijeka-1995-rijeka-biennial-catalogue/, pristupljeno 31.07.2023.
- Nataša Ivančević, Osamnaest godina promocije mladih hrvatskih umjetnika u gradovima mediteranskog bazena, Život umjetnosti, vol. 81, no. 2, 2007, pp. 36-47., preuzeto s: https://hrcak.srce.hr/199478, pristupljeno 31. 07.2023.
