Ako dolaziš s mora, otkud dolijeću lastavice, povodnji, munje, otkud dođoše prekomorci: Rimljani, Židovi, Grci, maslinova grana, križ i knjiga, zastani pod najvišom jadranskom planinom, Bijakovom, gdje su zastajali i oni. Otvorena su ti četvera morska vrata. Troja čelom probiše rijeke: Neretva, Cetina i Žrnovnica. Četvrta, Stazu, prsima probiše mazge. Na sva četvera u Imotu vode stari i novi puti. Na svaka si dobro došao. Ako slaziš iz Bosne, otkud slaze snijezi, vuci i bura, otkud sađoše Avari, Turci, stećci i bosančica, već sa Stražbenice, između Ržanoga i Sviba, kroz modra vruljska vrata ugledat ćeš – ugledat će te more. Modri se i srebri i duboko u imotsko kopno šalje svoj glatki i slani znak. Ako si znalac voda, ako su ti vode sestre, posestrime ili ljubavnice, u Imotu će te dovesti vode. Nebeske, zemaljske, podzemaljske. Klance i pute osvjetljavat će ti munje…
Pero Gudelj
ALJASKA U FOKUSU – JESMO LI BLIŽE OKONČANJU UKRAJINSKOG RATA?
Donald Tramp je za “švedskim stolom” igrao poker a Putin šah – pingvini sa Aljaske su bili nijemi i zbunjeni. Ruski lider, koji je po svojoj prirodi škrt na riječima, nije puno govorio. Sa sobom je ponio geografske karte iz kojih se u par sekundi moglo vidjeti da se ono što zovemo Ukrajinom pojavljivalo ponekad u povijesti, ali kao mali teritorij oko grada Lavova uz Poljsku granicu. Time je na “slikovit” način svom domaćinu dao do znanja da je Tolstoj bio u pravu kada je rekao da je Ukrajina zapravo “oblak stvoren nesporazumom”. Iako novo SP kuca na vrata o nogometu niko niti jednog slova – pravi rat izgleda tek počinje. A šta ako Dunav zaledi, pitam se, eto Rusa u Stambolu!? Dunjaluk mi je odjednom postao tajna, i ja svijetu, stali smo jedan prema drugome, začuđeno se gledamo, ne raspoznajemo se, ne razumijemo se više. „Svijet balansira na tankoj liniji, pred našim očima je postao diktatura i sada se pretvara u policijsku superdržavu koja nameće svoju volju drugim nacijama. Nuklearni rat bi mogao da počne svakog dana. To je rat koji bi mogao da postane fatalan za naš narod, koji bi mogao da uništi našu naciju“, upozorava Poljski novinar Lukaš Jastrebski. Prema riječima ovog poznatog novinara „bogati i moćni ljudi vide rat kao spas od predstojećeg kolapsa globalnog finansijskog sistema. Puno se toga nagomilalo. Dakle, na Aljasci se nije desilo ništa spektakularno. Tramp je odustao od svojih tajnih planova rekavši “da ne želi razgovarati o podjeli Ukraine bez prisustva Zelenskog”. Drugim riječima kazano – brda se tresla rodio se miš. Za sami kraj jedan Rilkeov stih: “Ne velim da možeš Božiji podnijet glas, ali slušaj ono što struji, neprekidnu vijest koju tišina stvara”…
NOVO SP U NOGOMETU KUCA NA VRATA. DOMAĆINI SU USA, MEKSIKO I KANADA…
Dakle, može li nogomet spasiti Svijet? Da i tako nešto je moguće, naravno, uz sretan raspored zvijezda na Nebu. Nogomet po meni može preuzeti tu Mesijansku ulogu „spasenja“ Svijeta, ukoliko sve drugo izda. Uostalom, Donald Tramp je postao novi Predsjednik ponajviše zahvaljujući nogometu. Iskrene čestitke. Radujemo se svi skupa sljedećem Svjetskom prvenstvu čiji su domaćini SAD, Kanada i Meksiko. No uprkos tome, zabrinutost i zbunjenost nakon Trampove pobjede iz dana u dan raste. Nakon tri neuspjela atentata „predsjednički kandidat iz Mandžurije“, kako su ga neki u predizbornoj kampanji nazivali, je ipak ponovo na tronu. „Pomrčina pritisnula naše dane“, što bi rekao pjesnik Vladimir Petković Dis.
„Evropa ne može zauvijek delegirati svoju sigurnost Americi te stoga mora u ovom odlučujućem trenutku za kontinent preuzeti kontrolu nad vlastitom sudbinom“, poručuje Emanuel Makron sa sastanka u Budimpešti, i na koncu pridoda: „Dosta je, ne može više Amerika brinuti za nas“. Francuski Predsjednik je čini mi se po prvi put progovorio iskreno iz dna duše, što se kod političara iz razumljivih razloga uistinu rijetko događa. Svojom senzacionalnom izjavom Makron bez uvijanja priznaje da je Evropskim liderima trebao „staratelj“, te su stoga i pružali svoje ručice da ih Džo Bajden povede „tamo gdje vječno Sunce sja“. Sa Trampom tako dalje ne ide, jer se Makron i ekipa pribojava da i samom Trampu treba „staratelj“. U vremenima stare slave Francuskim kraljevima nije trebao niko prišaptavati kako se vode državni poslovi. Jedan od njih (Luj) je ponekad znao reći „Država to sam ja“ (L’état c’est moi). Sumnjam da bi aktuelni predsjednik Francuske imao hrabrosti da izgovori ovako nešto. Možda njegova divna supruga, on zasigurno ne.
”Pazite na svoje misli; one postaju riječi. Pazite na svoje riječi; one postaju djela. Pazite na svoja djela; ona postaju navike. Pazite na svoje navike; one postaju karakter. Pazite na svoj karakter; on postaje vaša sudbina”, savjetuje filozof Lao Tze. Elem, okreni-obrni ne piše nam se dobro. U Krležinom filmskom scenariu „Put u raj“ glavni se junak prikazuje kao „moralista nad odrom jedne epohe na samrti“, koji pokušava da pobjegne povorci mrtvaca što ga slijede niz ulicu neimenovana grada…
Kad bi ljudi znali sa koliko malo pameti se upravlja Svijetom umrli bi od straha, zapisao je negdje naš Nobelovac Ivo Andrić. Čovjek se ne može oteti dojmu da USA danas izgleda kao jedna velika santa leda koja se odlomila od obale, te pluta poput Titanika otvorenim morem bez plana i cilja. Priča sa Titanikom nam je svima poznata, evo jedne scene: Voda je već nezadrživo prodirala u jednu od komora ispod palube. Brod se blago nageo u jednu stranu i počeo da tone. Kapetan broda „Titanik“ je užurbano davao uputstva za evakuaciju. Brodski orkestar je još uvijek svirao na pozornici. Kapetane, šta ćemo sa njima, upita jedan od brodskih oficira pokazujući rukom na orkestar? Kapetan na tren zastade i pogleda ka muzičarima. Brod tone, pomisli, ali tone uz muziku. Nije imao srca da ih prekine. Ostavite ih neka sviraju, ovo je njihov posljednji koncert, odgovori kapetan koji je, kao što je poznato, i sam potonuo skupa sa svojim brodom.
Razorni zemljotresi, epidemije, oluje, klimatske promjene. Planeta gori, na ivici smo kataklizme. Moralno posrnuli Svijet se pretvorio u novi „Titanik“ i pred našim očima nepovratno tone…
Možda Tramp, ako mu se posreći, i doplovi do luke spasa te ispriča svoju „Baladu o slanom moru“, kao što je to nekad radio legendarni Korto Malteze.
„PISMA IZ PROŠLOSTI I BUDUĆNOSTI“
Vijesti iz budućnosti: Praznik Velika Gospa, 15. 08. 2125. ljeta Gospodnjeg (Anno Domini)
Na današnji dan prije stotinu godina na lomači je po kazni spaljeno pismo italijanskog profesora Augusta Sinagre. U vrijeme izvođenja ovog sramotnog rituala, jedna stara nona, koja je tuda slučajno prolazila s naramkom drva, prišla je lomači i velikodušno dodala na vatru jednu svoju cjepanicu, te se onda pobožno prekrstila.
Prije nego što će njegovo pismo plamen progutati, prof. Sinagra je izgovorio sljedeće riječi: „O, sancta simplicitas, što u prevodu znači – „O , sveta prostoto“.
Starom profesoru Sinagri se, po nekima, zamjera ono što se zamjeralo i Sokratu, a to je: „prof. Sinagra krivo radi i predaleko ide kad ispituje ono što je pod zemljom i što je na nebu. Kriv je, pored ostalog i kad lošiju stvar pravi boljom, i kad druge uči da to isto rade i da ga slijede“.
PROFESOR AUGUSTO SINAGRA PIŠE PISMO PREDSJEDNIKU RUSIJE:
“Gospodine predsjedniče,
dobro Vam je poznato da italijanski parlament više ne odražava stvarnu volju naroda. Na isti način u Italiji su posljednjih godina postojale vlade kojima su predsjedavali ljudi koji nikada nisu bili izabrani i stoga čak ni Vlada na funkciji ne odražava volju i osjećanja italijanskog naroda.
Vojni samiti ne garantuju nezavisnost slobodnih institucija kako to Ustav zahtijeva.
Italijanski Ustav se sistematski krši ćutanjem onih koji treba da garantuju najapsolutnije poštovanje njega, a tako se sada krši i njegov član 11, koji onemogućava Italiju da učestvuje u agresorskim ili u svakom slučaju u tuđim ratovima. Italijanska vojska se angažuje samo u odbrambene svrhe.
Mediji, najpopularnije novine i televizije s nacionalnom frekvencijom su potpuno porobljene i neprestano šire informacije koje su svjesno lažne.
Široki slojevi pravosuđa, koji bi trebalo da budu bedem svakodnevnih sloboda i prava, djeluju mimo zakona, nastavljajući svoju tradiciju ugađanja vlasti.
Italijansko javno mnjenje je zbunjeno i vjeruje u ono što televizije govore do tačke podsmijeha (italijanski novinari u Ukrajini sa šlemovima na glavama ili filmski ratni snimci, ili slike eksplozija koje su se dogodile godinama ranije na mjestima veoma udaljenim od Ukrajine).
Poruka koja se širi je da ste autokrata i da Rusija vodi agresivnu ekspanzionističku politiku.
Ne misle svi Italijani ovo i ima mnogo Italijana iz svih sfera života i iz svih kulturnih sredina koji dijele Vašu ukrajinsku vojnu inicijativu, svjesni provokativnih ciljeva SAD kroz NATO.
Ovo je stara priča koja se, nažalost, ponavlja, a ako i postoji ratnohuškačka država – to su SAD: u svoja tri veka života imali su samo 12 godina mira. Ovo su brojke – a ne mišljenja.
Zdravi dio Italije i Italijana zna da je odbrana ljudskih prava vulgaran izgovor, ali i više smiješan nego zločinački izgovor, izgovor za izvoz demokratije.
Zdravo javno mnjenje Italije je savršeno svjesno da je njena inicijativa u Ukrajini čin samoodbrane i odgovor na provokacije i prijetnje Sjeverne Amerike i država koje ropski podržavaju SAD.
Vidite, gospodine predsjedniče, Italija je izgubila Drugi svjetski rat, ali to nije ono što je važno. Ratovi se dobijaju i gube.
Tragedija Italije je u tome što je izgubila rat, a izgubila je i mir. Italija je danas teritorija koja je podređena imperijalističkim vojnim potrebama SAD i NATO.
Ne postoji drugo objašnjenje za prisustvo u Italiji 115 američkih ili NATO vojnih baza, što je ista stvar.
Moj region, Sicilija, danas je velika američka kasarna. Na različitim tačkama nacionalne teritorije SAD imaju skladišta nuklearnog oružja razornog potencijala.
Ja sam stari profesor i ne želim da nastavim nikome ništa da predajem, ali želim da Vam kažem da Vi u Italiji predstavljate posljednju nadu efektivnog kontrasta globalizmu ili mondijalizmu i kapitalizmu monetarne spekulacije koji nema lice osim imena.
To je stara priča, gospodine predsjedniče: američki general Donovan i general Pijetro Badoljo (veoma sumnjive ozloglašenosti) susreli su se na bojnom brodu Njutn kod Malte 1943. godine. Na pitanje generala Donovana o tome kakva je uloga Italije trebalo da bude poslije rata, Badoljo je – pokazujući posebnu dalekovidnost – odgovorio: “Uloga agencije za zastupanje američkih interesa u Italiji”.
Koristim ovu prigodu, gospodine predsjedniče, da Vam zajedno s milionima Italijana pokažem svoje divljenje Vašem intelektualnom i političkom poštenju, Vašoj hrabrosti i doprinosu koji dajete istinskom miru suprotstavljajući se agresivnim ciljevima onoga što ja nazivam Sjevernoatlantska teroristička organizacija.
Nemojte se ljutiti na Italiju koja je, izgubivši čak i osjećaj za podsmijeh, poslala mali vojni kontingent na zapadne granice Ukrajine.
Bila je to patetična odluka sadašnje Vlade koja je, pošto je iscrpjela izgovor kovida-19 da vlada protiv Ustava, sada uzima izgovor krize u Ukrajini da se nastavi u vanrednom stanju sa ciljem da se uništi identitet i dostojanstvo italijanskog naroda”.
Augusto Sinagra, redovni je profesor prava Evropske zajednice na Fakultetu političkih nauka Univerziteta u Rimu „La Sapijenca“, advokat pred Višim sudovima u Italiji i Evropskim sudom za ljudska prava u Strazburu.
#Pisma iz Sarajeva
