Razgovor u povodu sudjelovanja u edukativnom programu ZeGeVege festivala
Razgovor u povodu sudjelovanja u edukativnom programu ZeGeVege festivala otvorili ste govorom o izložbi/ radu It is time to set them free koji ste 2021. godine postavili u Galeriji SC-a u Zagrebu, točnije u izložbenom prostoru na istočnom ulazu u SC “Kiosk”, kojim ste izložbeno oslobađali ružičaste zečeve. Kada ste počeli kao umjetnica uključivati prava životinja?
It is time to set them free je bio prvi rad u kojem sam dala glas onima koji ga nemaju. U njemu tematiziram testiranja nad životinjama, nastojeći osvijetliti njihovu patnju i potaknuti publiku na promišljanje o ustaljenim normama.
Kao što je u predgovoru zapisala Sara Mikelić: „Nastojeći izazvati i potaknuti željeni događaj, Ivana Mrčela stvara zečeve na mediapanu koje oslobađa kaveza. Oni prividno poskakuju po izložbenom prostoru, u iščekivanju otvorenih vrata koja im pruže slobodu od kontinuiranih patnji skučenih laboratorijskih kaveza.“ Koje su zemlje EU zabranile testiranja na životinjama i kakva je situacija s uvozom ključnih tvrtki koj se nalaze na crnoj listi proizvoda u RH?
U Europskoj uniji, uključujući Hrvatsku, zabranjena je prodaja kozmetičkih proizvoda i njihovih sastojaka testiranih na životinjama od 2013. godine, kao i testiranje na životinjama u te svrhe. Prijatelji životinja naglašavaju da to znači da se u EU ne smije uvoziti ni prodavati kozmetika koja je na životinjama testirana. Nažalost Uredba se ne poštuje na način kako je obećano građanima EU-a te životinje i dalje pate i umiru u testiranjima novih kozmetičkih sastojaka.
U Hrvatskoj, kao i u drugim članicama EU, testiranja na životinjama za lijekove i dalje su moguća, unatoč pozivima Prijatelji životinja na uvođenje sveobuhvatne strategije postupnog ukidanja takvih testiranja.
Važno je uvijek samostalno istražiti je li pojedina tvrtka ili proizvod na crnoj listi ili ne.
Naime, „Zec u skoku“ ujedno je glavni logo programa i standarda Leaping Bunny, certifikata kojim tvrtke potvrđuju da njihovi laboratoriji ili dobavljači sastojaka ne koriste nova ispitivanja na životinjama u bilo kojoj fazi proizvoda. Kako ste izložbeno koncipirali navedeno oslobađanje zečeva?
Na završni dan izložbe otvorila sam vrata kioska i pomoću stop-animacije ‘oslobodila’ zečeve, čime smo simbolično zatvorili izložbu.
S kojim ste umjetnicima/icama koji su angažirani u borbi protiv specizma u kontaktu, ili koje cijenite, i kojim se umjetničkim izričajem služe?
Bosanskohercegovačka umjetnica i dizajnerica sa sjedištem u Beču, Alma Bektaš, djeluje na spoju prirode i umjetnosti, transformirajući botaničke elemente u različite oblike. Hibridnu skulpturu Trophilia izložila je na stupu javne rasvjete u okviru ovogodišnjega festivala Okolo, kritički komentirajući okrutnu kulturu lova te trgovinu životinjskim trofejima i egzotičnim vrstama.
Postoje li neka ograničenja i otpori koje umjetnici doživljavaju u stvaranju umjetnosti u kontekstu prava životinja?
Sve ovisi o tome kako umjetnik pristupa određenoj temi i kako je materijalizira. Moji radovi često koriste lijepe i privlačne boje koje ne šokiraju na prvi pogled; tek kada pročitate naslov i prateći tekst, shvatite da je poanta puno dublja. To je jednostavno moj pristup.
Umjetnici koji u svom radu problematiziraju prava životinja često nailaze na cenzuru, otpor ili nerazumijevanje publike. Ljudima je teško suočiti se s činjenicom da ono što konzumiraju – hranu, odjeću, obuću ili kozmetiku – ima lice i prolazi kroz strašnu patnju, a oni su pritom dio tog sustava.
Prijatelji životinja od osnivanja 2001. godine organiziraju prosvjede, kampanje i performanse privlačenja pažnje i kao oblik aktivističke umjetnosti/ artivizma. Koje biste izdvojili kao najekspresivnije?
Meni je osobno najekspresivniji bio performans Meso je patnja i smrt! povodom Svjetskog dana bez mesa. Dvoje aktivista, umotani u celofan i smješteni u ‘posudama’ za meso, prikazali su kako bi ljudsko meso izgledalo u trgovinama. Na etiketama su bile istaknute cijene i upozorenje da se milijarde životinja muče i okrutno ubijaju zbog ljudske obijesti.
Koliko možete o pravima životinja govoriti i u sklopu svojih kolegija?
Danas su studenti osviješteni i u svojim modnim promišljanjima izbjegavaju korištenje pravog krzna. Nastojim vlastitim primjerom u odabiru materijala koje koristim biti poticaj studentima, a često se tema sama nametne i otvara prostor za produbljenu raspravu o etici i održivosti u modi.
Završno, nedavno je vandalizirana Vaša umjetnička instalacija Naše sestre koja je postavljena u Varšavskoj ulici, u sklopu osmog izdanja projekta Okolo, posvećenog umjetnosti u javnom prostoru i zajednici. Što mislite da je posebno isprovociralo u navedenom radu koji je posvećen ženskoj solidarnosti one koji su demolirani instalaciju? Pritom rad je preživio jedva tri dana, iako je riječ o centru Zagreba. Ujedno je nestao i spomenuti rad Trophilia Alme Bektaš koji je obavijao stup javne rasvjete, a kritički komentira svijet okrutne kulture lova te prodaje životinjskih trofeja i egzotičnih vrsta.
Smatram da je riječ o mladosti i nepromišljenosti pojedinaca, koji nisu uzeli u obzir koliko je truda, rada i financija uloženo u taj projekt. Kada je jedan dio instalacije ukraden, a drugi oštećen, u roku od dva dana ponovno sam izradila dio koji je nedostajao, pa su naše sestre do kraja festivala ponovno bile na okupu.
Odabrali ste roza boju za navedene ženske figure koje se međusobno solidarno drže za ruke, odnosno jedna drugoj pružaju ruke; koje ste poruke ispisali na njihovim tijelima?
Na njihovim tijelima, u obliku tetovaža, pojavile su se različite poruke: od onih koje promiču prava žena i veganstvo, poput future is female, grl pwr, feminist, vgn pwr, vegan for the animals, preko citata bendova koje slušam – Naš bijes je naša snaga, Life is too short to make another one shorter – pa sve do crteža mog psa i motiva koji su mi u tom trenutku spontano padali na pamet.
Završno, možete li izdvojiti umjetnice koje u svojim radovima spajaju žensku solidarnost i prava životinja, posebno što se tiče domaće scene?
Ovdje bih istaknula jednu od najpoznatijih hrvatskih feminističkih umjetnica, Sanju Iveković, čiji radovi često istražuju teme identiteta, politike i društvenih normi. Moram priznati da nisam naišla na radove koji istovremeno povezuju žensku solidarnost i prava životinja, iako je bilo nekoliko skupnih izložbi koje problematiziraju prava životinja. Obje teme su izuzetno važne i zaslužuju veću zastupljenost.
I pritom zbog čega su ružičastom bojom objedinjene ženska prava i prava životinja; je li riječ o ružičastim snovima u ovim vrlo sivim vremenima?
Možemo to tako reći – u sivim vremenima obilježenim nepravdom, krutošću i sukobima, ružičasta postaje simbol nade, ideala i sna o boljem svijetu. Ona pritom djeluje i kao vizualni znak i kao emotivni jezik koji povezuje različite borbe zajedničkom niti suosjećanja i težnje za pravdom.
Biografija
Ivana Mrčela rođena je 1984. u Čakovcu. Nakon diplome na studiju modnog dizajna na Tekstilno-tehnološkom fakultetu u Zagrebu 2007. godine upisuje Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu, koju završava u rujnu 2012. godine u klasi profesora Svjetlana Junakovića. Iza nje su 24 samostalne te 94 skupne izložbe u Hrvatskoj i inozemstvu. Godine 2011. izabrana je među 27 najboljih studenata u Republici Hrvatskoj, čime je postala dobitnica Nacionalove “Top stipendije za top studente”. Za uspješan rad tijekom akademske godine 2009./2010. dobiva Pohvalnicu Akademije likovnih umjetnosti. Dobitnica je nekoliko internacionalnih nagrada na području grafike (2010. treće mjesto za grafičara profesionalca, IV. EX-YU konkursu za grafiku u Beogradu), nagrade “Ismet Mujezinović” za najboljeg umjetnika (2011. „Nagrada Ismet Mujezinović“, XIV. INTERBIFEP, Tuzla), bila je među finalistima “Erste fragmenti“ 2012. godine. Na 7. Zagorskom likovnom salonu 2015. godine dobitnica je jedne od tri jednokovrijedne nagrade. G. 2017. dobiva nagradu za najboljeg mladog umjetnika do 35 godina na 52. zagrebačkom salonu primijenjenih umjetnosti. G. 2018. na Sedmom hrvatskom biennalu ilustracije dobiva posebno priznanje. Iste godine Prvom otkupnom nagradom Zavičajnog muzeja Rovinja njezin rad postaje dijelom najveće zbirke suvremene umjetnosti u Istri. G. 2022. dobiva Posebno priznanje žirija na 1. Međunarodnom trijenalu portreta u Kninu. Članica je HDLU-a i ULUPUH-a. Živi u Zagrebu gdje i radi kao docentica na Tekstilno-tehnološkom fakultetu na Zavodu za dizajn tekstila i odjeće na kolegijima Kreiranje odjeće i Modna ilustracija na prijediplomskom i diplomskom studiju.
Istaknuta fotografija: Ivana Mrčela; “Naše sestre”
Prilog nastao u okviru projekta BESTIA
