Niti tradicionalno događajima nesklona riječka kišna jesen nije mogla pokvariti savršenu večer u Galeriji O.K., u kojoj je u četvrtak navečer na velika vrata riječke umjetničke fotografije zakoračila Lena Ternovec. Da Lena Ternovec nije nepoznato ime na ovoj sceni svjedoče svi oni što su odlučili svojim dolaskom uveličati ovaj trenutak, vjerojatno i predugo čekan s obzirom na ono što su mogli vidjeti na izložbi jednostavno nazvanoj – Samostalna. Veličanstvena premijera žene koja će riječkoj i hrvatskoj fotografiji još zasigurno puno toga dati.
– Kada sam saznala da ću imati samostalnu izložbu u Galeriji O.K. nisam imala neku emotivnu reakciju, ali sam odmah pristupila teškom odabiru fotografija. Bilo je zaista kompleksno izabrati i tu mi je puno pomogao Ranko Dokmanović. Onda smo pristupili zahtjevnom procesu proizvodnje svih radova, tek kada smo izložbu postavili sam shvatila koliko sam sretna i koliko mi je drago da svoju prvu izložbu najzad imam u rodnom gradu, rekla je Lena Ternovec.
Fotografije izložene na izložbi Samostalna ne predstavljaju presjek Lenina cjelokupnog stvaralaštva, autorica se odlučila izložiti jedan maleni segment svojih radova nastalih u periodu od 2016. godine do danas.
– Fotografiram različite fotografije, teme, motive, emocije, fotografije vrlo različitih atmosfera. Ne mogu reći da su to zadnje stvari koje sam radila, čitavo vrijeme imam hiperprodukciju raznolikih fotografija. Ovo su neke odabrane stvari, rekla je autorica.
„Početna točka ove izložbe je sama svjetlost koja je i narator svih eksponata, a priča o svjetlosti je počela strahom od mraka, kada se Lena kao mala djevojčica odlučila riješiti toga straha, zaključala se u mračnu kupaonu i s udaljenosti gledala ključanicu i tražila izvor svjetlosti. Ovo njezino umjetničko istraživanje fotografija započeo je sa strahom, a on je u končanici Lenu prezentirao kao autoricu umjetničkih fotografija“, rekla je na otvaranju izložbe Katarina Podobnik, povjesničarka umjetnosti i voditeljica Galerije O.K.
– Uvijek gledam gdje je svjetlo. Idem tamo gdje me svjetlo vodi, zaključila je Lena Ternovec, koja je goste sama provela ovom jedinstvenom izložbom, što se u Galeriji O.K. može pogledati svakim radnim danom od 10 do 18 sati.
Da izložbu zaista vrijedi doći pogledati možda će najbolje posvjedočiti riječi čovjeka koji itekako zna što priča, kada priča o fotografiji.
– Lena radi jedan pomak u fotografiji. Od lijepe fotografije, do kvalitetne, kreativne i fotografije suludo pune njezine duše. Uspjela je to postići na dvadesetak fotografija koje su izložene u Galeriji O.K. Što sam stariji to manje poštujem povijest umjetnosti, zapravo niti ne znam više što je to iako sam je studirao i pregledao milijune fotografija i milijune slika. Vjerujem da je ovo jedan fenomenalan pomak naprijed zato što u svojim fotografijama, osim atmosfere koju dobiva, Lena Ternovec postiže fenomenalnu apstrakcijsku vrijednost. Lena je moja učenica, ali definitivno je nadmašila učitelja. Ova izložba samo je jedan maleni segment Lene kao autorice fotografija, ja o njoj znam puno više i počinjem je shvaćati kao osobu. Nakon toliko godina fotografiranja ti ne ideš s namjerom da napraviš fenomenalnu fotografiju, jednostavno ti se u želucu napravi grč, a oko vidi točno ono što treba snimiti. Ne govorim o makro fotografiji, ne govorim o pejzažnoj fotografiji, one znaju biti prekrasne, ja govorim o fotografiji što u sebi ima suštinu osobe koja snima i suštinu svijeta koje je okružuje. Ako to uspiješ postići, događa se fenomenalan spoj vanjskog i unutarnjeg. A Lena to ima i zato je njezina fotografija fenomenalna, zaključio je Ranko Dokmanović, riječki bard fotografije.
Fotografije snimila Klara Stilinović
