Franjo Kresnik rođen je 16. prosinca 1869. u Beču. U najranijoj dobi preselio se u Sušak, gdje je odrastao i završio osnovno obrazovanje. Kao dječak počeo je svirati violinu, instrument koji ga je zauvijek osvojio. Iako je nakon mature želio upisati bečki konzervatorij, roditelji su ga usmjerili na studij medicine. Studirao je u Beču, Grazu i Innsbrucku, gdje je doktorirao opću medicinu.
Zanima ga ton violine – kako on nastaje, o čemu ovisi njegova ljepota. Zbog toga daje se na proučavanje akustike, a zatim na upoznavanje gradnje violina. Posebno ga zanimaju instrumenti velikih majstora iz Cremone, pa odlazi u taj grad da ih može izravno promatrati. Svake godine provodi tamo neko vrijeme, pa postiže privilegiju da su mu svi ti savršeni instrumenti na raspolaganju. On ih može po volji uzimati u ruke, promatrati, studirati. Tako dolazi do velikog znanja o liuteriji (umijeću građenja gudačkih instrumenata) i postaje priznati stručnjak na tom polju, jedan od rijetkih.
Kresnik počinje zatim i sam graditi violine, oslanjajući se najprije na Stradivarijev tip, a onda na Guarnerijev, da bi na koncu ostvario svoj vlastiti model.
Po povratku u Rijeku, u tridesetim godinama života, Kresnik je otvorio vlastitu radionicu za izradu gudaćih instrumenata. Tijekom prvih desetljeća 20. stoljeća, njegovi su instrumenti bili snažno inspirirani radom Guarnerija del Gesùa, kojeg je smatrao najvećim majstorom. Tridesetih godina počeo je razvijati vlastiti tip violine.
Kresnik je izradio 52 violine, dvije viole i dva violončela, a o njegovim su instrumentima pohvalno pisali mnogi istaknuti stručnjaci i violinski virtuozi. Njegova violina iz 1910., koja se danas čuva u Pomorskom i povijesnom muzeju Hrvatskog primorja u Rijeci, smatra se jednim od vrhunskih Kresnikovih instrumenata. Ručno izrađena od javorova i smrekina drva te lakirana tamnosmeđim lakom, ova violina odražava tradiciju kremonske liuterije, koju su utemeljili najvažniji svjetski graditelji violina iz obitelji Amati, Stradivari i Guarneri.
Razni virtuozi upoznaju njegove violine, a svi se veoma pohvalno izražavaju o njihovim svojstvima. Na Svjetskoj izložbi obrtništva, održanoj u Rijeci 1926., izlaže neke svoje violine, za koje mu dodjeljuju Gran Premio s diplomom.
Godine 1937. u Cremoni je održana proslava 200. obljetnice Stradivarija s izložbom starih kremonskih glazbala, gdje je dr. Franjo Kresnik bio tumač gradnje tih instrumenata. Sljedeće godine u Berlinu je održana Međunarodna izložba liuterije, na kojoj je Kresnik ponovno bio tumač te predstavnik talijanske umjetnosti i zanatstva. Zajedno sa svojim mladim suradnikom Carlom Schiavijem, koji je ranije bio njegov učenik, izrađivao je violinu tipa Stradivari pred posjetiteljima. Za tu svrhu postavljen je laboratorij prema originalu iz Cremone, s alatom i potrepštinama koje je koristio Stradivari. Od četiri nagrade dodijeljene talijanskom zanatstvu, dvije su osvojili dr. Kresnik i Schiavi.
Proučavajući violine, Kresnik je bilježio važne podatke i mjere, odnose dijelova violine te karakteristike vrhunskih graditelja. O tome je pripremio opširnu knjigu na talijanskom jeziku, koju je nakon njegove smrti 1951. objavila Akademija znanosti i umjetnosti u Zagrebu. Knjiga, naslovljena “Starotalijansko umijeće građenja gudačkih instrumenata”, uključuje tekst na talijanskom i hrvatskom jeziku, uz predgovor akademika Aleksandra Ugrenovića.
Dr. Kresnik je također analizirao lak za violine starih majstora i iznio tvrdnju, protivno nekim znanstvenicima, da je lak bio sastavljen od eteričnih ulja. Knjigu o toj temi napisao je na njemačkom jeziku, a objavljena je u Francuskoj.
Kresnik je imao ideju osnovati i voditi laboratorij-školu za gradnju gudačkih instrumenata na Sušaku. Za tu svrhu sastavio je elaborat, program i troškovnik te svoj prijedlog uputio tadašnjoj vlasti Banovine Hrvatske u Zagrebu. Iako je njegov prijedlog pozitivno ocijenjen, približavanje ratnih prilika spriječilo je realizaciju tog plana.
O radu i doprinosu dr. Kresnika više se pisalo u inozemstvu nego u Hrvatskoj. Veći interes hrvatske kulturne javnosti zapažen je tek nakon objave njegovog znanstvenog djela 1951. godine. Profesor Vladimir Fajdetić, violinist i muzikolog, intenzivno se bavio pisanjem o Kresniku. Objavio je opširnu studiju u Riječkoj reviji 1955., napisao brojne članke i održavao uvodna izlaganja na koncertima posvećenima Kresniku. Također je sudjelovao u uređenju Kresnikove memorijalne sobe u Pomorskom i povijesnom muzeju u Rijeci, otvorene 1969. godine, gdje je izloženo osam od ukupno pedeset i dvije violine koje je Kresnik izradio.
Dr. Franjo Kresnik preminuo je na današnji dan 1943. tijekom Drugog svjetskog rata. Na posljednji ispraćaj došlo je mnoštvo građana Sušaka i Rijeke, brojni liječnici, intelektualci i ugledne osobe. Kresnikovo tijelo položeno je u obiteljsku grobnicu na trsatskom groblju, gdje počiva nakon plemenitog i intenzivnog života.
Najstarija Krenikova violina pohranjena u riječkom Muzeju predstavlja kopiju rada Antonija Stradivarija.
