Između svetog i profanog, Gospa kao tema u suvremenoj hrvatskoj umjetnosti

U kontekstu burnih izljeva mržnje na društvenim mrežama upućenih autorici Tajči Čekadi i njenom višegodišnjem umjetničkom projektu „Gospa od Supa” potrebno je razjasniti nekoliko perspektiva. Činjenica je da živimo u netolerantnom i patrijarhalnom društvu, gdje su femicidi i ostali oblici nasilja na ženama učestala pojava, gdje se protiv nasilja na ženama još uvijek mora izlaziti na ulice i gdje se baš danas, u trenutku pisanja ovog teksta, održavaju prosvjedi u više hrvatskih i regionalnih gradova. 

Uobičajena pojava postali su molitelji za čednost i dostojanstvo žena, koji se okupljaju i kleče s krunicama u rukama na glavnim gradskim trgovima, svake prve subote u mjesecu, dok gradske vlasti još uvijek nisu našle načine da se radikalne vjerske skupine maknu s ulaza javnih državnih bolnica gdje žene odlaze po zdravstvenu skrb zagarantiranu Ustavom RH. Svake godine u kontekstu blagdana Vele Gospe, crkveni velikodostojnici nas podsjete da smo drugotne i koju nam je časnu ulogu i svetu dužnost namijenio tradicionalni patrijarhat. Hrvatska kao pretežno katolička zemlja (prema posljednjem popisu stanovništva, katolicima se izrazilo 86.2% stanovnika), poznata je po marijanskim svetištima, dok se Gospa u Dalmaciji posebno poštuje procesijama i ima izrazito važnu ulogu ukorijenjenu u tradiciji, vjeri, folkloru i jeziku, kao takva sveprisutna je u molitvama, pjesma, na lančićima, goblenima, ali i u sočnim otočkim psovkama. Upravo se u toj točci događa društveno nesuglasje, u kojem radikalni katolici, potpuno lišeni propovijedane ljubavi prema svojim bližnjima, napadaju umjetnicu, zanemarujući Božje zapovjedi o milosrđu i  toleranciji. Kada se u ove kompleksne društvene silnice uključi i neoliberalni kapitalizam, Gospa postaje profani proizvod koji se prodaje i kupuje kao i sve ostalo.

„Kad čovjek pred slikom Madone više ne prigiba koljena, može s estetskim udivljenjem promatrati istu sliku u muzeju i galeriji. Prostor umjetnosti suzio se s njezinim institucionaliziranjem. Time se proširio na određeno gibanje svijeta. Umjetnost je do modernog razdoblja bila formalno sputana službom božanskom u mitu i religiji“ (Paić, 2008: 9). Povijest umjetnosti područje je u kojem postoje brojni prikazi Djevice Marije, od srednjovjekovnih freski, preko renesansnog slikarstava, do performansa suvremenih umjetnica. Djevica Marija prikazana je na kanonskim djelima iz povijesti umjetnosti. O odnosu religije, religijskih motiva i umjetnosti napisane su i brojne teorijske knjige i eseji na temu ikonoklazma, kao i teorije reprezentacije.

Značenje i umjetnička reprezentacija Djevice Marije nije zaobišla ni suvremenu hrvatsku umjetnost. Temom Djevice Marije bavio se fotograf Darije Petković u ciklusu „Gospe moja” u sklopu izložbe „Boje Hrvatske/Gospe moja” održanoj u Galeriji O.K. 2011. godine, za koju je osvrt napisao Branko Cerovac. U ciklusu fotografija autor dokumentarnom preciznošću fotografira suvenire Gospe i njihove cijene u marijanskom svetištu: „Iznimno ‘prelijepe’ snimke iz tragovišta ‘vjerskom’ robom, osjećajima i navadama vjernika, (…) neumoljivo iznose na svjetlo dana okrutnu faktografiju i fenomenologiju kulturnoindustrijskog odnosno religijsko/konfesionalno/konfekcijskog marketinškog manipuliranja najsvetijim simbolima, cijelim fantazmatskim sustavom vjeroispovijesti o kojoj se radi na primjeru trženja ‘Gospe’”(Cerovac, 2011).

Nadalje, umjetnica Sandra Sterle izvela je niz performansa i umjetničkih akcija pod nazivom „Ukazanje” (2011. – 2012.) gdje je odjevena u Djevicu Mariju tematizirala odnos religije i neoliberalnog kapitalizma. Polazište za svoj umjetnički koncept, objašnjava ovako: „U srednjoeuropskim i istočnoeuropskim zemljama u tranziciji postoji specifičan odnos između religijskih ikona i društvenih aspekata akumulacije kapitala. U mnogim gradovima najnovija arhitektura često se sastoji od crkava i ogromnih trgovačkih centara. U ovom performansu umjetnica, odjevena u lik Djevice Marije, igra se različitim gestama u prostoru, koristeći hrpu besplatnih letaka iz supermarketa, košaricu iz supermarketa i hranu“ (Sterle, 2011). U riječkom MMSU-u, umjetnica je odjevena u lik Djevice Marije stajala u prostoru uz natpis: „Pozvani ste da iskažete svoje emocije, osjećaje, misli prema ovom liku“, a u drugom performansu, odjevena u istu odjeću, slagala je na podu galerije križ od besplatnih letaka iz supermarketa. Iscrpna video dokumentacija kao i reakcije publike dostupni su na službenoj internetskoj stranici Sandre Sterle.

Godinu dana kasnije, početkom 2013. godine, u Zagrebu je izbio skandal s plakatom Vanje Cuculića za „Fine mrtve djevojke“ predstavu Gradskog dramskog kazališta Gavella. Plakat prikazuje dva ženska lika u obliku porculanskih  lutki u frontalnom položaju, jednu iza druge, u kojem druga ima prebačenu ruku preko vrata i grudi prve, s tim da prva nosi plavi plašt, obilježje Djevice Marije. Preko ženskih likova ispisano je fine mrtve djevojke. Plakat je izazvao netolerantne i isključive društvene stavove te je uz ironično objašnjenje tadašnjeg zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića cenzuriran i maknut iz javnog prostora: „Gradonačelnik mora voditi računa da ne vrijeđa vjerske osjećaje ljudi i zato sam reagirao. Mi moramo živjeti jedni pored drugih u toleranciji, da toleriramo jedni druge, da ne radimo cirkus. To je suština demokracije“ (T-portal, 2013). U demokratskim i tolerantnim društvima nema mjesta ograničavanju umjetničkih sloboda koliko god se one usudile zadirati u vjerske osjećaje, skandalizirati javnost i time dovoditi u pitanje ustaljene društvene norme i koncepte. U obranu plakata i dizajnera potom su stali Hrvatsko dizajnersko društvo i nastavnici s odsjeka dramaturgije zagrebačke Akademije dramske umjetnosti koji su pokrenuli peticiju. U prosvjednoj izjavi između ostalog stoji: „(…)Takvo direktno kršenje postojeće legislative, kao i elementarno nepoštovanje djelokruga vlastite funkcije nije ponašanje koje se u demokratskih funkcionalnim sustavima može ili smije tolerirati. Nadalje, grubim nasrtajem na konkretno umjetničko rješenje gradonačelnik je prekršio i članak 68. hrvatskoga Ustava koji jamči slobodu kulturnog i umjetničkog stvaralaštva. U širem smislu, takva intervencija negira elementarno načelo umjetničke autonomije, civilizacijsku stečevinu koju nominalno i u svakom konkretnom slučaju štite sve demokratske zemlje svijeta“ (Miloš, 2013). Bez obzira na sve reakcije umjetnika i kulturnih djelatnika plakat nije vraćen na javna mjesta, također je izostala solidarizacija šireg dijela javnosti. Nakon svega i sam autor plakata Vanja Cuculić izrazio je svoj stav u intervju s Bojanom Krištofićem: „Tema Finih mrtvih djevojaka je tragična lezbijska ljubav uvjetovana hrvatskom zbiljom. Na žalost, hrvatska je zbilja takva da dio društva ne prihvaća otvoreno osobe drugačijeg seksualnog opredjeljenja. Simboli na plakatu stavljeni u kontekst teme predstave upravo pozivaju taj dio društva na polemiku. Opet na žalost, civilizirana polemika u potpunosti je izostala, a zamijenio ju je medijsko-politički cirkus. Plakat za Fine mrtve djevojke zapravo je nevjerojatno precizan lakmus papir naše društveno političke zbilje. U tom smislu mu je sudbinu dodatno odredio sukob između Crkve i Vlade. Ja sam uvjeren da bi plakat prošao potpuno neprimijećen da se pojavio, recimo, prije godinu dana“ (Dizajn.hr, 2013.)

Deset godina kasnije, iz primjera reakcija na umjetnički projekt u trajanju „Gospa od Supa“ Tajči Čekade (započet 2019.), hrvatsko društvo pokazalo se jednako nezrelim, netolerantnim i mizoginim. U samom pozivu na molitvu, između ostalog stoji: „Svi su dobrodošli, bez obzira na vjeroispovijest ili uvjerenja. Cilj organizatora je usmjeriti sve molitve prema stvaranju društva koje njeguje apsolutnu slobodu življenja, slavi različitost, podržava slobodu govora, a nadasve veliča i potiče ljubav, solidarnost i zajedništvo“ (Gospa od Supa, 2023) Usudila se dovesti u pitanje apsolutnu slobodu življenja  iz koje zasigurno proizlazi i apsolutna sloboda umjetničkog stvaranja, i za uzvrat je izazvala reakcije na društvenim mrežama, koje je u tekstu „’Where is the love?’ ili ti ga ‘Tko je bez grijeha, nek baci kamen prvi’“ iznijela Katarina Podobnik. Tajči Čekada u intervjuu za Večernji list detaljno je razjasnila svoju umjetničku motivaciju, ali i iznijela činjenice koje su zabrinjavajuće za društvo u cjelini: „Početni impuls došao je spontano, kada sam razmišljala o klasičnim temama i motivima u umjetnosti i pitala se na koji bi ih način kao suvremena umjetnica mogla interpretirati u današnje, tehnološki uznapredovalo doba. Svidjela mi se mogućnost bavljenja starom temom na nov način, a još i više mogućnost da se u priču na direktan način (putem društvenih mreža i na licu mjesta) uključi veći broj nasumičnih ljudi koji inače najvjerojatnije ne bi konzumirao umjetnost i ne bi pratio umjetničku scenu na klasične načine poput odlaska u galerije i sličnog“ (Večernji list, 2023). Umjetnica je u svakom slučaju uspjela s navedenom namjerom i svojom višegodišnjom umjetničkom akcijom postavila niz važnih pitanja poput odnosa tradicionalnog društva i religije, odnosa religije i kapitalizma, odnosa umjetničkih sloboda u neoliberalnom kapitalizmu, i ne manje važno, odnosa prema ženama u tradicionalnom patrijarhalnom društvu. Ono što je zabrinjavajuće za društvo u cjelini odnosi se na izljeve mržnje, netolerancije i u konačnici nedostatak suvislog dijaloga, kao što iznosi Čekada u istom intervjuu: „Od komentatora koji su našu gestu doživjeli kao sprdnju, ismijavanje i osobni napad (iako je Gospina objava u skladu sa svim marijanskim paradigmama i ne dovodi u pitanje ni jednu crkvenu dogmu), primili smo nebrojene poruke mržnje i nekoliko internetskih prijetnji smrću te smo pomislili da bi se i sam Krist okrenuo u grobu, da nije jadan bio uskrsnuo. No u duhu Gospine poruke ljubavi, tolerancije i mira, važno je istaknuti da se s autorima bezbrojnih komentara u jednoj generalnoj poruci ipak slažemo: Oprosti im, Oče.“ 

Činjenica je da umjetnički rad, ako se precizno postavi u odnosu na društvo, još uvijek može izazvati ovu vrstu prijepora i postaviti važna pitanja o društvenim paradoksima i apsurdima te razotkriti svo društveno licemjerje. U demokratskim i tolerantnim društvima polarizirajući stavovi, bili bi riješeni organiziranim okruglim stolovima i ravnopravnim dijalogom, a ne prijetnjama smrću. Cijela situacija precizno prikazuje sliku hrvatske stvarnosti (realne i digitalne) potpomognute konzervativnim pokretima koji pozivaju na retradicionalizaciju ženske uloge u društvu i dokidanje ženskih prava. Budućnost se doima prilično mračno, bez konkretnih društvenih akcija, poput uvođenja građanskog odgoja i medijske pismenosti kao obaveznih predmeta u osnovne škole te neprestanom radu na poticanju tolerancije i senzibilizacije javnosti, ne možemo očekivati pozitivne društvene promjene i neće nam pomoći niti molitve upućene Gospi od Supa niti Gospi Trsatskoj.  

Bibliografija:

– Bojan Krištofić, Vanja Cuculić, Dizajn.hr, Medijski tsunami proteklih tjedna apsolutno prelazi moje apetite, 2013., http://dizajn.hr/blog/vanja-cuculic-medijski-tsunami-proteklih-tjedana-apsolutno-prelazi-moje-apetite/ pristupljeno 21.08.2023.

– Branko Cerovac, Moja Rijeka, 2011., https://www.mojarijeka.hr/darije-petkovic-izlaze-fotografije-s-gay-pridea-i-iz-medugorja/, pristupljeno 23.08.2023.

– Darije Petković, Gospe moja, https://darijepetkovic.wordpress.com/osvrti/branko-cerovac-gospe-moja/, pristupljeno 21.08.2023.

– Gospa od Supa, 2023., https://gospaodsupa.com/2023/08/14/kolektivna-molitva-na-kantridi/ pristupljeno 21.08.2023.

– Katarina Podobnik, Artrvart.hr, 2023., https://artkvart.hr/where-is-the-love-ili-ti-ga-tko-je-bez-grijeha-nek-baci-kamen-prvi/  pristupljeno 21.08.2023.

– Žarko Paić, Vizualne komunikacije-uvod, CVS, Zagreb, 2008., str. 9

– Sandra Sterle, Ukazanje, https://sandrasterle.com/APPARITION-of-Virgin-Mary, 2011., pristupljeno 21.08.2023.

– Tportal.hr, Bandić priznao da je skinuo plakat: ‘To je suština demokracije!’, 2013., http://www.tportal.hr/vijesti/hrvatska/237775/Bandic-priznao-da-je-skinuo-plakat-To-je-sustina-demokracije.html?utm_source=clanci&utm_medium=manual2&utm_campaign=clanci_ pristupljeno 21.08.2023.

– Vatroslav Miloš, Kulturpunkt.hr, Direktno onemogućavanje umjetničkog rada, 2013., https://kulturpunkt.hr/vijesti/direktno-onemogucavanje-umjetnickog-rada/, pristupljeno 21.08.2023.

– Tina Špero, Večernji list, 2023., https://www.vecernji.hr/kultura/gospa-od-sup-a-rijecane-pozvala-na-zajednistvo-i-toleranciju-a-zatrazila-i-da-joj-se-izgradi-kapelica-1704111 pristupljeno 23.08.2023.

Reprodukcija s naslovnice: Tizian, Uznesenje Djevice, ulje na platnu, 1516.-1518., Santa Maria Gloriosa dei Frari, Venecija

#Darije Petković #Fine mrtve djevojke #Gospa od Supa #Sandra Sterle #Tajči Čekada #Vanja Cuculić