„Mrtav čovjek“ (1995.) film je Jima Jarmuscha koji hvata duh Zapada u formi sanjivog westerna, a čiju je viziju savršeno prepoznao Neil Young stvorivši anksiozno pa opet ugodni soundtrack (električno-akustični) na gitari. Youngova gitara prepoznaje oskudnost filma u narativu, težinu u njegovoj alegoriji i bit u estetici koja – iako crno-bijelom pa se možda čini oskudnom, vrvi surovim prikazom Amerike 1870-ih godina. Osim Jima Jarmuscha, Johnnya Deppa, Neila Younga, tu su i Gary Farmer, Iggy Pop, Billy Bob Thornton te Robert Mitchum.
Radnja naizgled prati sudbinu računovođe Williama Blakea (Johnny Depp), koji putuje u industrijski grad Machine tražeći posao te se pronalazi u bijegu zbog nesretne okolnosti nakon koje je izdana tjeralica za njime. Ubrzo, ta radnja postaje neobičnom kada mu biva dodijeljen duhovni partner nazvan „Nitko“ (Gary Farmaer) te kada ga prepozna kao pjesnika Williama Blakea čije je „oružje zamijenilo njegov jezik te je naučio govoriti kroz njega, a njegova je poezija postala ispisana krvlju“.
William Blake, osim što je slikar i pjesnik romantičarskog doba, osmislio je vlastiti sustav simbola i priča inspiriranih Biblijom, klasičnom mitologijom i političkim idejama toga vremena te osmislio panteon figura koje predstavljaju aspekte ljudske psihe, društva i duhovnog stanja. Kako se on kao takav, pronašao u sivom, američkom, industrijskom gradu tražeći posao kao računovođa, pitanje je koje film nameće.
Blake je u svom stvaralaštvu razvio i vlastitu metodu tiska (monoprint) koristeći korozivne kiseline kako bi stvorio reljefne slike na bakrenim pločama; na ploče bi nanosio crteže i tekst pomoću zaštitnog laka, a zatim ih uranjao u kiselinu koja bi nagrizala nezaštićene dijelove. Time su nastajali uzdignuti dijelovi ploče koji su zadržavali tintu, dok su udubljeni dijelovi ostali bez tinte. Sličan kemijski proces koristi se u filmu. U oba slučaja postoji destruktivni proces koji omogućava otkrivanje novih slika. Blakeov eksperimentalni pristup umjetnosti obilježio je razvoj vizualnih medija, uključujući i film, a procese transformacije koji čine bitni aspekt Blakeove mistične i vizionarske poetike te istraživanje granica između nevinosti i iskustva, svjetla i tame, materijalnog i duhovnog svijeta, Jarmusch je prikazao i kroz duhovno putovanje protagonista.
Alegoriju filma dakle, čini i protagonist koji prolazi kroz duhovno putovanje koje ga transformira iz računovođe – tipa koji čini dio ekonomskog sustava, a koji se temelji na radu, novcu i materijalnim vrijednostima – u mitsku figuru pjesnika, umjetnika Williama Blakea. „Nitko“ vidi Blakea kao utjelovljenje pjesnika, iskonskog čovjeka odanog prirodi i kreaciji (ono što sam Romantizam i promiče) i odvodi ga na spokoj, oslobađa ga kapitalističkih i ovosvjetovnih grijeha – pjesnik je ono što čovjek jest i unatoč sistemu i nepravdama koji su ga dostigli, zaslužuje ponovno rađanje. Filmski Blake na koncu, ponovno postaje čovjekom – odlazeći iz svijeta koji mu nikada nije pripadao – i kojem on sam nije pripadao.
Every night and every morn’, Some to misery are born, Every morn’ and every night, Some are born to sweet delight, Some are born to sweet delight, Some are born to endless night.
William Blake
Film „Mrtav čovjek“ danas je na rasporedu projekcija Art-kina u 20:15 sati.
Istaknuta i ostale fotografije: kadrovi iz filma
#Dead man #Film #Jim Jarmusch #Mrtav čovjek #William Blake
