Nakon talijanske okupacije 1918. godine, vlast u Rijeci preuzeo je talijanski Consiglio Nazionale pod vodstvom dr. Antonija Grossicha, s ciljem pripreme za pripojenje grada Italiji. Consiglio Nazionale smatrao se nasljednikom mađarske uprave i na današnji dan 1918. proglasio Rijeku nezavisnom državom, što je trebalo biti prijelazno razdoblje do aneksije Italiji. Statut Consiglija predviđao je široke ovlasti za izvršni odbor (Comitato direttivo), koji je upravljao gradom, a u njemu su sudjelovali ugledni Talijani, uključujući i političke figure poput dr. Antonija Vija i Salvatorea Bellasicha.
Consiglio Nazionale poduzeo je niz mjera za talijanizaciju grada, uključujući promjenu naziva ulica, otpuštanje Hrvata i Slovenaca s posla te promjenu osobnih imena. Također, organiziran je popis stanovništva koji je pokazao da Talijani čine većinu u gradu, čime se nastojalo opravdati pripojenje Rijeke Italiji. Iako su Talijani činili većinu u Rijeci, mnogi Hrvati su se protivili ovom procesu, a popis je izveden pod političkim i vojničkim pritiscima.
Rijeka je postala političko i kulturno središte talijanske iridentističke politike, no međunarodna diplomacija nije bila naklonjena talijanskoj aneksiji. Međunarodna komisija, koja je istraživala sukob između francuskih i talijanskih vojnika u srpnju 1919., preporučila je smanjenje talijanskog vojnog prisustva i međunarodnu kontrolu nad gradskom administracijom.
Međutim, dolazak Gabrielea D’Annunzija i njegovih ardita u rujnu 1919. godine zaustavio je planove za međunarodnu kontrolu i označio kraj vladavine Consiglija Nazionalea, jer je D’Annunzio preuzeo grad.
Izvor: Patafta, D. (2006). Privremene vlade u Rijeci (listopad 1918. – siječanj 1924.). Časopis za suvremenu povijest, 38 (1), 197-222.
Istaknuta fotografija: Antonio Vio i Antonio Grossich, predsjednik Coniglio Nazionale
#Antonio Grossich #Consiglio Nazionale #Italija #nezavisna država #Rijeka
