U jesen 1918., dana 7. listopada, u Rijeci je stupila na snagu uredba Ministarstva unutarnjih poslova kojom se zatvaraju svi kinematografi i plesne dvorane. Dva dana kasnije, vlasnici kina uputili su jednu svoju delegaciju guverneru Zoltanu Jekelfaluszy izražavajući mu svoj prosvjed protiv ministarske uredbe, koja im nanosi veliku štetu. Štoviše, bilo im je neshavatljivo zašto su riječki kinematografi zatvoreni, dok onaj sušački nesmetano posluje. Guverner je diplomatski izjavio da će razmotriti to pitanje.
Međutim, guverner je imao daleko većih problema. U gradu je 23. listopada izbila pobuna. Pripadnici hrvatske pješačke pukovnije br. 79. razoružali su mađarske domobrane (Honvede) i na svojoj vojarni na Školjiću istaknuli hrvatski barjak, a 29. listopada 1918., oko četiri i pol popodne izvješena hrvatska zastava na jarbol guvernerove palače. To je značilo da je izvršena smjena vlasti. Posljednji guverner Rijeke, barun Jekelfalussy, predao je vlast Narodnom vijeću SHS, koje će vlast nad gradom držati do 17. studenoga iste godine. Filmske projekcije tih povjesnih dana jednostavno nije bilo. A da baš sve ne zamre tih dana, pobrinuo se neuništivi Teatro Fenice, koji je unatoč padu Carstva, njegovom vojnom rasulu i sveopćoj neizvjesnosti redovito davao svoj kazališni program.
Prva projekcija nakon raspada Austro-Ugarske bila je 15. studenoga i to u dvorani „Teatro cinema Centrale”, koji se nalazio na mjestu ugaslog kina Kvarner u Ulici Ante Starčevića. Prvi prikazani film bio je “Vita per vita” sa Ledom Gys. Možemo slobodno reći da je to prvi i jedini prikazani film tih kobnih dana hrvatske uprave nad Rijekom (koja traje samo do 17. studenoga). Slijedeći prikazani film bio je „Povera Eva Maria” sa Mijom May. Tada je Rijekom vladala nova, međusaveznička uprava, a zapravo talijanska vlast, sastavljena od autonomista i iredentista.
Ravnateljstvo „Teatro cinema Centrale” reagira na smjenu vlasti te na današnji dan 1918. daje film „Cabiria” (G. Pastrone, 1914.) Taj je film, naime bio snimljen prema scenariju Gabrielea D’Annunzija, čovjeka koji će na poziv nekolicine riječkih iredentista, već slijedeće godine okupirati Rijeku i zadržati se tu neko vrijeme. Zanimljivo je da je jednu kopiju filma “Cabiria” pronašla policija 1916. godine prigodom pljenidbe pokretne imovine Riccarda Zanelle. U sudskom spisu stoji da plijene „film „Cabirija”, Gabrielea D’Annunzija, torinske filmske kuće „Itala” , što su ga kupili za 50.000 lira Riccardo Zanella i njegova dva druga, stekavši time i pravo na prikazivanje u vremenskom periodu od godine i pol dana.” Nadalje sudski spis spominje i „dva filma, vlasništvo Riccarda Zanelle koji su pronađeni u uredništvu dnevnog lista „La Voce del Popolo””.
Premda je sudski spis datiran 1916., Zanella je kopiju „Cabirije” nabavio 1914. godine. Naime, dana 30. srpnja 1914. bio je mobiliziran u austro-ugarsku vojsku; 7. lipnja 1915. poslan je na sjeverno ratište, a 17. rujna iste godine dezertirao je i predao se Rusima koji su ga kao iredentista poslali u Italiju, gdje je ostao do kraja rata. Dakle Zanella je film nabavio prije 30. srpnja 1914. no, ne znamo je li film prije 1918. godine ikada javno prikazan. „Cabiria” je bila remek-djelo svoga doba, snimljeno za rekordnih milijun dolara i predstavljala je tehničku i estetsku inovaciju. No, kod ovih riječkih projekcija bilo je bitno da se „jasno prikaže borba Rimljana za dominaciju nad svijetom”. Glavni junak toga spektakla bio je glumac Bartolomeo Pagano, odnosno div Maciste, „Tarzan Rimskog carstva”. Prema tom liku kasnije je snimljen film „Maciste alpinac”gdje je transformirani antički heroj postao neustrašivi talijanski ratnik iz I. svjetskog rata koji nemilice razbija austrougarske vojnike u borbama na Soči.
Prikazana verzija filma trajala je „sat i kvarat”, što je bitno kraće od izvorne verzije koja je traje 4 sata. Prema pisanju lokalnog dnevnog tiska, film je oduševio građanstvo. Neposredno prije projekcije posjetitelji su mogli dobiti besplatno plakat i knjižicu o filmu.
„Senzacionalan uspjeh filma bio je i uspjeh lika koji je simbolizirao snagu, hrabrost, plemenitost i zaštitničku odanost slabima i ugroženima”. Na dan riječke premijere „Cabirije” u Sušak su umarširale međusavezničke postrojbe, većinom Talijani, i tako izvršile okupaciju grada.
Izvor: Saša Dmitrović; Zarobljenici granice, o kinematografiji u Rijeci i Sušaku (1918-1945), dio I.; portal ArtKvart
Istaknuti vizual: dio originalnog postera za film “Cabiria”, G. Pastrone
#Caribia #Film #Gabriele D'Annunzio #Rijeka #Teatro cinema Centrale
