Krajem osamdesetih godina, 1789. godine, osnovana je prva glazbena škola u Rijeci, koja je djelovala kao posebna jedinica unutar tzv. „Normalne škole”. U toj školi ucenici su stjecali glazbenu naobrazbu za učitelje puckih skola. Glazbena nastava dobila je poseban zamah u XIX. stoljeću, kada je bogatiji sloj građana počeo razvijati društveni život i težiti afirmaciji i na kulturnom planu.
Andrija Ludovik Adamić, već je 1801. radio na osnivanju stalnog orkestra, te je početkom 1805. formiran orkestar s 13 glazbenika. Grad se obvezao plaćati mu 800 forinti godišnje za troskove orkestra. Ubrzo je postalo jasno da razvoj glazbenog života zahtijeva više i kvalitetnije stručno osoblje. Stoga je 20. lipnja 1820., dekretom Magistrata, osnovana Gradska glazbena škola, koja je nudila nastavu iz sviranja i pjevanja, te je osiguravala „Solidan i potpun orkestar” za grad. Škola je započela s radom na današnji dan 1821., a imala je 50 učenika različitog socijalnog statusa. Školovanje je trajalo 4 godine, a od 1829. produženo je na 5 godina. Učenici su stjecali znanje iz sviranja, pjevanja, te klavira i gitare uz besplatnu nastavu. Osnovana je i posebna nastava za buduće učitelje pučkih skola.
Riječka glazbena škola izdvaja se kao jedinstven primjer za to doba i kao prva te vrste u zemlji. Ivan Zajc postao je prvi učitelj škole i dirigent gradskog orkestra nakon smrti Vjenceslava Wenzela. Sredinom 1840-ih godina, škola više nije mogla zadovoljiti potrebe svojom prvobitnom strukturom, pa je 1845. godine osnovano Glazbeno udruženje s ciljem preuzimanja škole i proširenja njezine djelatnosti. Međutim, udruženje nije uspjelo zbog nedostatka članova, pa je škola ostala pod upravom Magistrata. Ipak, 1853. godine, prostorije i oprema škole su obnovljeni, te je zaposlen treći nastavnik za pjevanje, što je poboljšalo njezino stanje.
Tijekom XIX. i na samom početku XX. stoljeća školovanje nije nikada trajalo duže od 6 godina što pokazuje da je škola u svom dugogodišnjem djelovanju dosegla razinu niže glazbene škole. U tridesetim godinama XX. stoljeća, uvođenjem desetogodišnjeg obrazovanja, nastaje srednja glazbena škola koja u međuratnom razdoblju nosi naziv Scuola comunale di musica.
U razdoblju nakon oslobođenja, 1945., Muzičku školu karakterizira unaprijeđenje nastave i organizacijsko sređivanje rada, čemu je veliki doprinos svojim pedagoškim iskustvom i znanjem dao Ivan Matetić Ronjgov, skladatelj koji je istražio i umjetnički afirmirao istarsko-primorsku narodnu glazbu,a kao nastavnik radio u školi od 1947. do 1951. godine. Godine 1963. ustanova dobiva naziv Muzička škola „Ivan Matetić Ronjgov” Rijeka.
Reformom odgoja i usmjerenog obrazovanja 1978. škola ulazi u sastav Centra za kadrove u obrazovanju i kulturi, da bi, 1992. , postala ponovno samostalna ustanova s dragim joj imenom Ivana Matetića Ronjgova.
Glazbena škola Ivana Matetića Ronjgova nalazi se u nekadašnjoj ulici Via della Salute, sada u Laginjinoj na Belvederu u villi Corossacz koja je podignuta je 1902., a projektirao ju je Emilio Ambrosini.
#Gkazbena škola #glazba #Glazbena škola Ivan Matetić Ronjgov #obljetnica #Rijeka
