Neku večer, zapravo usred noći, bauljajući između naleta vjetra, kiše, snijega, tuče, gromova i munja, poplave i dizanja mora sjetim se pjesme “Sitting on the dock of the bay” i pošto je sve ovo nekim čudom stalo, malo umoran od “svega” sjednem na klupu na Slatini u Opatiji, u slavnoj ulici slavnih. Zapaliti cigaretu. Baš pokraj zvijezde Nikole Tesle. (Opatija ima patetičnu verziju Walk of Fame… zvijezde po podu s imenima… mislim Nikola Tesla je cool, ali primjerice Željko Reiner….Brrrrr op.p.)
I taman mislim kako sam asistent Nikole Tesle koji mu pomaže oko onih tornjeva koji su trebali skupljati energiju iz gromova i zraka i transmitirati to nešto po našem planetu, ali tužno shvatim da sam zaspao i da me propuhalo i opralo i zgromilo i spržilo i nakišilo. More se nije dignulo.
I sad par dana kašljem, kišem, izbacujem sve sekrete, curim na sve strane, a zapravo začepljen… začepljen kao… ne znam čime usporediti. Slab i snužden…. nikad više… hm… to je tuđe.
Kažu da čovjek kad je tako fizički oštećen razmišlja i zdvaja o svemu i svačemu, sudbini, sadašnjosti i budućnosti, umjetnoj inteligenciji, slaboj inteligenciji, hrvatskoj politici, opatijskom turizmu, kako sabiti trijenale u dvije godine i sličnim pitanjima iz fizike.
Srećom ja nisam otišao tako duboko.
Samo sam se sjetio Buldožerove pjesme “Život, to je feferon” i otišao u market i kupio paket ljutih feferona. Točnije paprika/feferon ljuta, sirovo.
Da sprži sve bakterije, sline i naslage katara i gnoja u plućima, nosu i mozgu.
Sinoć, round midnight, gledam film, rukama prinašam ustima i grickam feferon po feferon. Prži, da, dosta prži. Sjetim se one slike…Tesla sjedi u laboratoriju, a oko njega frcaju razne silnice ili kako se to već zove. U jednom momentu mi se pripiša i odem u WC. Nisam mogao zaspati do devet ujutro.
You guess why?
Djeco, ruke treba prati i prije i poslije jela! Tesla je to znao.
P. S.
Glazbena preporuka: Anohni and the Johnsons – My Back Was a Bridge for You to Cross (2023)
#JMZM #Josip Maršić #Na putu
