Sinoć je Dnevni boravak bio dupkom ispunjen zainteresiranima za predavanje i razgovor pod nazivom „Antifašistička Bologna u Rijeci / Bologna Antifascista a Fiume“ o praksama suvremenog otpora neofašizmu. Gosti iz Italije, Mariana Eugenia Califano i Jadel Andreetto, članovi kolektiva Resistenze in Cirenaica i Federazione delle Resistenze, uz moderiranje antropologa Kevina Kenjara, ispričali su kako Bologna živi svoju antifašističku tradiciju, ne samo kao povijesnu baštinu već i kao svakodnevnu borbu.
Aktivizam kolektiva iz Bologne je na ulicama, a u primjeru kojeg su se u početku dotaknuli, to je i prilično doslovno – postavljali su natpise i primjećivali imena ulica koja direktno ili indirektno slave talijanski kolonijalizam. Tako je ulica Via Paolo Fabbri nekada bila Via Tripoli, ali zadržan je i prijašnji naziv čim se ukazuje na to koliko Italija ‘skriva’ kolonijalističku povijest na danjem svjetlu. “Kolonijalizam u Italiji nije nešto o čemu se tamo razgovara, u udžbeniku povijesti moje kćerke možda zauzima tek stranicu, iako je trajalo čitavo stoljeće. Zamjećivanje imena ulica bila je početna točka naših aktivnosti. Kakvu nam priču mogu ispričati nazivi ulica? Ono što mi nastojimo učiniti jest ispričati priču o otporu talijanskom kolonijalizmu”, ispričao je Jadel Andreetto.
Antifašističke ture u Bologni koje organiziraju članovi kolektiva, građanima i posjetiteljima nude alternativni pogled na gradsku povijest, često zanemarenu u službenim narativima. Koristeći nazive ulica, građani mogu čuti priče o talijanskoj povijesti i kolonijalizmu, ali prije svega o otporu bez kojeg Bologna ne bi bila grad kakav jest danas. Posebnu pažnju privlači priča o partizanki Vinki Kitarović iz Šibenika, koja je ratne godine provela upravo u Bologni te time simbolički povezala hrvatsku i talijansku borbu protiv fašizma. “U Vinkinom domu su pronašli dokumente koji povezuju antifašističke aktiviste i studente, i tako je završila u Bologni. Držali su je u takozvanoj popravnoj kući, za reedukaciju, ali uspjela je pobjeći tijekom bombardiranja grada jer je kuća bila pogođena. Na kraju je odlučila ostati u Italiji i priključiti se partizanskom pokretu. Borila se u Bologni do 1944. godine s nadimkom Vera, ali nakon otkrivanja je otišla u Modenu, gdje se pridružila drugom partizanskom udruženju. Tamo je ostala do kraja rata, zatim se vratila u Bolognu gdje je živjela do svoje smrti”, ispričala je Mariana Eugenia Califano.
Aktivizam u Bologni danas temelji se na nastojanjima da se oformi međunarodni aktivistički pokret, što nije uvijek jednostavno, a glavni fokus je ipak na Italiji. Sve je počelo od osvještavanja o kolonijalizmu u Italiji, i kolektivu se od tada obraćaju mnoge zajednice, pa tako i sveučilišta, u želji da se uključe u aktivnosti. Tako je njihov “history telling” narastao, a razgovor o antifašizmu aktualan je i živ. Zastrašujući sukob policije i prosvjednika protiv G8 susreta u Genovi 2001. bio je svojevrsna prekretnica u njihovom shvaćanju antifašističkih pokreta, a i danas u Italiji vlada ozračje koje zahtijeva svakodnevnu borbu. U dobu utjecajne Giorgie Meloni, potrebno je koristiti demokratsko oruže, naglasila je Califano.
Borba aktivističkog kolektiva koji se jučer predstavio u Rijeci svoj korijen vuče u manje ispričanoj povijesti Italije, a svoje djelovanje širi na ulicama. Premda je to samo dio borbe protiv rastućih neofašističkih i nacionalističkih ideja koje jačaju diljem Europe, takve akcije mogu dovesti do većeg interesa javnosti za poznavanje tog dijela povijesti, pa tako i sadašnje političke i društvene klime. Ipak i kod nas mladi izvikuju parole koje ne razumiju, ponoseći se simbolima koji bi trebali pripadati prašnjavim stranicama povijesti, i stoga je svako osvještavanje posljedica i značenja takvog djelovanja itekako potrebno.
Istaknuta i ostale fotografije: Klara Stilinović Tušek
