Jučer se u Gradskoj knjižnici Rijeka održao književni susret s Andreom Žicom Paskučijem, riječkim autorom, pjesnikom i urednikom ArtKvartove rubrike Poetris.
U svibnju 2023. godine AŽP je objavio zbirku „Recikliranje”, što je i bio fokus jučerašnjeg razgovora kojeg je moderirao Davor Grgurić, predsjednik riječkog ogranka Društva hrvatskih književnika. Oni koji su se u ovoj kišnoj večeri smjestili u ugodnu Dvoranu susreta GKR-a imali su priliku čuti što stoji iza riječi ovog zanimljivog autora odnosno na koji način on diše poeziju i što ga je nagnalo na objavljivanje svojih prvih pjesama.
Andrea Žic Paskuči prve je stihove napisao još u osnovnoj školi, ali poezijom se aktivnije počeo baviti unazad osam godina. “Kako sam cijelo vrijeme nešto pisao, htio sam ipak biti siguran da to izgleda kako treba i dobiti feedback, pa sam upisao radionicu poezije u CKP-u. Mentorica mi je bila Kristina Posilović, tada je sve ozbiljnije krenulo”, ispričao je autor.
Poeziju mu je uvijek i draže čitati nego ostale književne vrste, a u pisanju pronalazi osjećaj gotovo terapeutskog oslobađanja. Svakim svojim stihom nastoji dočarati specifičnu scenu koja mu se dogodila u stvarnom životu ili njegovoj glavi, a između redova se onda mogu pronaći druge dubine i širine. To je u očima čitatelja da si to pronađu, naglasio je.
Kao nekadašnji aktivni sudionik u ratu, AŽP se nerijetko okreće ratnim temama, a u zbirci je i cijelo poglavlje posvećeno ratnoj poeziji. Tako to što je proživio nije samo ono što se dogodilo već su se ta sjećanja pretvorila u pjesmu. Stihovi koje je jučer pročitao su izravni, emotivni, slikoviti i bolno stvarni. U njima ima nečeg vrlo intimnog i jednostavnog, a opet su dovoljno široki da svakome probude vlastitu trenutačnu asocijaciju s ratom.
“Sve to što unutra nosiš, kad izbaciš van postaje nešto drugo, to je onda pjesma, i tako se očisti od težine koja je sve to pratila”, rekao je Andrea Žic Paskuči. Osim ratnih, AŽP u svojim pjesmama opisuje svakodnevne, životne trenutke i događaje (kao što su odlasci) s kojima se nije teško poistovjetiti. Poeziju ne bi trebalo objašnjavati, a zahvaljujući čitanju pjesama jučer za time nije niti bilo potrebe. No AŽP je jučerašnjoj publici približio svoj kreativni proces, objasnivši na koji način pristupa pjesmama, kada i koliko se njima bavi i koliko mu u tome pomaže obitelj. Ispričao je ponešto i o svom angažmanu na portalu, ističući kako mu ArtKvart i Poetris pružaju priliku da predstavi različite glasove poezije.
Što se njegove vlastite poezije tiče, AŽP u zbirci “Recikliranje” povezuje svoje misli i emocije prema događajima koje je zamislio ili doživio. “Svaka od tih pjesama u nekom trenutku se ili dogodila ili sam je nosio kao nekakav izmišljeni događaj, ali je negdje stajao i čekao da bude recikliran. Proživljavajući ponovno sve te trenutke, nastale su pjesme, zato se zbirka tako zove. Bio je dugačak put prije toga, i to se nagomilavalo, i onda je u jednom trenutku počelo ponovno izlaziti”, ispričao je autor, uz sveprisutnu skromnost, smirenost i vidljivu ljubav prema pisanoj riječi.
Osim stihova iz zbirke “Recikliranje”, Andrea Žic Paskuči je jučer pročitao i nekoliko novijih pjesama, a mi iščekujemo dan kada će i one biti objedinjene u zbirku, što će nam dati priliku za još jednim izrazito ugodnim, iskrenim i inspirativnim književnim susretom s ovim riječkim pjesnikom.
Istaknuta i ostale fotografije: Aleš Suk
